UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik

Ugovor o darovanju - neovjeren

Pitanje: Prije nekoliko godina ujak mi je darovao kuću s okućnicom znatne vrijednosti. Ugovor je sklopljen uz uvjet da darovana nekretnina postaje moje vlasništvo tek nakon njegove smrti, no nije ovjeren kod javnog bilježnika.

Read more...

Mogu li u mirovinu?

Pitanje: Imam 59 godina i 17 godina radnog staža. Na burzi sam, bez prava na novčanu naknadu, tako da sam praktično bez sredstava za život.

Read more...

Nestalo skupo krzno

Pitanje: Nedavno sam kupila skupi krzneni kaput. Prilikom posjeta renomiranom ugostiteljskom objektu predala sam ga u garderobi te dobila odgovarajući broj. Nažalost, kada sam s društvom napuštala lokal, umjesto mog krznenog, garderobijerka mi je dala običan kaput od tekstila tvrdeći da sam taj kaput predala na čuvanje.

Read more...

Obiteljska mirovina na dvoje?

Pitanje: Imam 48 godina, zaposlena sam, a suprug mi je umro prije 2 godine. Obiteljsku mirovinu koristi naše dijete koje se školuje, a po navršetku 50 godina života željela bih ju koristiti i ja.

Read more...

Kupnja bez energetskog certifikata

Pitanje: Kupujem trosobni stan, no taman kad smo bili pred potpisivanjem kupoprodajnog ugovora, vlasnik stana mi je odbio dati energetski certifikat.

Read more...