UVODNA RIJEČ

Munchhausen iz našeg dvorišta

Jasna A. Petrović

     Ako netko ugledan poput resornog ministra voli pretjerivati, pa u jednom intervjuu, uvodnom izlaganju ili govoru, izrekne tri netoč­nosti, treba li to nazvati političkim pretjerivanjem ili laži? Ma, jasno, nitko nije imun na privlačnost laži, no ima ljudi koji lažu više od drugih. A prema istraživanju Sveučilišta u Kaliforniji otkrilo se kakav tip ljudi laže najviše. Jedan od zaključaka je da se lažima češće od ostalih koriste ma- nipulatori i ljudi skloni spletkarenju, što i ne čudi toliko, no to je ujedno i opis političkog radnog mjesta.

     Odgovor je vrlo jednostavan - laž ima funkciju zaštite slike o druš­tvu, o sebi samome ili s ciljem zaštite vlastite pozicije. Tako naš ministar Hieronymus Carl Friedrich von Munchhausen izgovori redovito kako u Hrvatskoj ima samo 19 posto umirovljenika koji su ostvarili „punu mirovi­nu". I kad ga pristojno prekinete i upozorite da u ovoj zemlji ni u jednom zakonu ne postoji takav zakonski pojam, on istim mirnim glasom nastavi kako ih samo 19 posto ima mirovine ostvarene nakon 40 godina radnog staža. Jeli to onda znak da je jest ili nije svjestan svoje laži koju redovito zloporabi? Negdje je najveći baron lažov čuo tu rečenicu i ugradio ju u svoj svakodnevni opis tragikomičnosti mirovinskog sustava u Hrvatskoj. Dakle, velika većina postojećih umirovljenika nije niti imala priliku raditi 40 godina, jer bi ih ranije zbog dobi otjerali u mirovinu. Laž prva. Bezbol­na? Nikako. Na njoj se temelji percepcija pohlepnih umirovljenika koji bez (dovoljno) rada tamane dobar dio javnog proračuna.

     Laž druga se nadovezuje na prvu. Takvi umirovljenici koji nisu dovolj­no radili i dovoljno uplatili u mirovinski sustav koštaju proračun dodatnih 17 milijardi kuna, povrh iznosa koji se skupi doprinosima. No, laž je lako dokumentirati istinom, jer od početnog iznosa se treba oduzeti šest mili­jardi tranzicijskog troška za drugi mirovinski stup, pa još šest milijardi za mirovine po posebnim propisima tj. povlaštene mirovine, i eto, jednim mahom ministarske lepeze žderodug se smanjio na samo kojih pet mili­jardi. Bezazlena laž? Ma nikako, jer na svojoj pogrešnoj razmahanoj laži ministar Munchhausen kreira politike i mjere. U kojima će kazniti pohle­pne, zar ne!

     U svakom slučaju, laž uvijek nanosi bol. Kad-tad ispliva na površinu i ujeda upravo onog koji je zabacio udicu. Tako bi bilo u pravoj bajci. No, evo treće laži, izgovorene u tridesetak mikrofona. „A sad mi nećete vje­rovati", naglašava ministar Pinokio, „Hrvatska je najdarežljivije zemlja u svijetu kad je riječ o mirovinama, jer dobijete čak 129 posto više nego što ste uložili za radnoga vijeka", veli i nos mu se ne produlji. Ministar nije pitao one koji znaju, već je povjerovao zato što mu se takva istina sviđa, a potpisuje ju ugledni OECD. Njegova istina znači da hrvatski umirovlje­nici imaju dovoljno, velikodušno i darežljivo, najviše na svijetu. Iako bi mu mozak i logika trebali reći da to nije tako, on dalje zbori svoj refren. Uvjerio je u to i cijelu Vladu, pa i premijera, kao da je on osobno zaslužan za sve naredane „istine" u dokaz svom napornom radu.

     U dječjoj bajci Carla Collodija dječaku Pinokiju zbog laganja je na­rastao nos, a u Strancu Alberta Camusa razmatra se nužnost laganja, jer isključivo govorenje istine može stajati i glave. I ministarskog položaja, valjda. Zato završavam s najbezbolnijom laži tipa „lijepa Vam je frizura, ministre", i dodajem: „ne, nos vam nije narastao". A ako i jest, to Vi sigurno nećete primijetiti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik


Daleko je Kanada

Pitanje: Preselio sam se prije tri godine sa obitelji u Kanadu, a svoje nekretnine, zemlju i kuću ostavio sam rođaku na čuvanje i korištenje. Nekretnine nisam htio prodati jer sam računao da ću se vratiti čim zaradim dovoljno novaca da uredim imanje i kupim potrebnu mehanizaciju za poljske radove. Prije dvije godine moj rođak mi je javio da je susjed uzurpirao moje zemljište te da ga obrađuje i koristi za svoje potrebe. Napisao sam pismo susjedu, te ga zvao telefonom, tražeći od njega da prestane s korištenjem moga imanja jer se namjeravam uskoro vratiti. Međutim susjed se oglušio na moj zahtjev, štoviše prema informaciji koju sam dobio od rođaka, sagradio je put preko moga imanja kojeg koristi za potrebe prijevoza. Što da radim i kako da zaštitim svoj posjed, a da ne moram dolaziti iz Kanade? (I.G., Krapina)...

Read more...

 


Stric ima dug

Pitanje: Sa stricem sam sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg sam za sve vrijeme njegovog trajanja izvršavao na stričevo zadovoljstvo. Nakon stričeve smrti pripala mi je sva stričeva pokretna i nepokretna imovina koja je bila navedena u ugovoru. Imovinu sam prenio na sebe, a za nekretnine sam platio porez na promet nekretnina. Sve je bilo u redu dok se nije pojavio čovjek koji je tvrdio da je stricu pozajmio veći iznos novaca, pa od mene kao jedinog nasljednika strica traži da mu dug vratim. U protivnom prijeti tužbom....

Read more...

 

Imam li pravo na imovinu?

Pitanje: Duže vrijeme brinuo sam o jednoj oso­bi koja nije bila u stanju brinuti se za sebe. Sve sam izvršavao na vrijeme i bez njezina prigovora. Me­đutim, nismo sklopili ugovor bilo o doživotnom uzdržavanju ili darovanju pa me zanima, imam li pravo na imovinu te osobe koja je nažalost u me­đuvremenu preminula, za uloženi trud i troškove. (M.D., Pula)...

Read more...

 

Što je jeftinije?

Pitanje: Moj bliski rođaci (ujak i ujna) u pood- makloj su dobi te nemaju potomaka zbog čega sam preuzeo brigu o njihovom uzdržavanju. Oni inzistiraju da sklopimo ugovor o doživotnom uz­državanju temeljem čega bih ja postao nasljednik njihove čitave imovine nakon njihove smrti.

Manje-više smo dogovorili sve uvjete oko ugo­vora, no zanimaju me dvije stvari: moram li platiti porez na promet nekretnina nakon njihove smrti te drugo, je li isplativije ugovor o doživotnom uz­državanju ovjeriti na sudu ili kod javnog bilježni­ka? (A.P., Šibenik)...

Read more...

 

Nasljednik ne priznaje kupoprodajni ugovor

Pitanje: Sklopio sam Ugovor o kupoprodaji nekretnine koju smo uredno potpisali ja kao ku­pac te druga strana kao prodavatelj, međutim nismo ga ovjerili kod javnog bilježnika. Kupo­prodajnu cijenu isplatio sam prodavatelju koji mi je to potvrdio potpisom Ugovora o kupo­prodaji i obvezao se da mi neće praviti probleme prilikom upisa prava vlasništva u zemljišne knjige. Prodavatelj je nažalost u međuvremenu iznenada preminuo, a jedini nasljednik - njegov sin - ne pri­znaje kupoprodajni ugovor tvrdeći da mu otac o tome nikada nije govorio. Što da radim kako bi se upisao kao vlasnik nekretnine? (T.I., Karlovac)...

Read more...