UVODNA RIJEČ

Uzmi svoju mjeru

Piše: Jasna A. Petrović

     Prema Global AgeWatch Indexu za 2015. zemlje koje vole svoje starije su, redom, Švicarska, Norveška, Šved­ska, Njemačka i Kanada. Najgore su, pak, Afganistan, Malavi, Mozambik, Zapadna Obala i Pakistan. Hrvatska je bila na sramotnom 67. mjestu po ekonomskom standardu i sigurnosti. Sada bi bila među zadnjih dvadesetak na svijetu.

     S 50 posto mirovina ispod hrvatske linije siromaštva i svakom trećom osobom starijom od 65 godina u zoni ri­zika od bijede, prihvatili smo kao da je normalno da stari­ce i starci kopaju po kantama za smeće i vise iz kontejnera dohvaćajući plastične boce za otkup. Dvadeset plastičnih boca dnevno i eto pola kruha i pola litre mlijeka!

     Smanjili smo svoju mjeru i prihvatili poniženje. Osim po društvenim mrežama, za onih jedva deset posto infor­matički pismenih starijih osoba s mobitelima, nigdje više nema glasa o generaciji sakupljača boca. Ne samo da su smanjili svoju mjeru, već su je i prihvatili. Prihvatili su da unuku kupe čokoladu za rođendan i sv. Nikolu, a ne toliko potrebne cipele ili školski tablet. Prihvatili su da se više ne posjećuju s rodbinom i prijateljima, jer nije pristojno odla­ziti u posjet bez kave ili cvijeća. Prihvatili su da im televizija zamijeni kazalište i koncerte, osim ako ih ne ulove da ne plaćaju pretplatu. Tada ni to.

     Mladi odlaze iz Hrvatske jer ne prihvaćaju mjeru koju im je odredila vladajuća elita. Stariji ostaju jer više nisu konku­rentni na tržištu rada, i jer su prihvatili mjeru svoje bijede.

     Pa koja je onda mjera prava za tebe? Sa čime se trebaš usporediti? Ako je 2.180 kuna hrvatska linija siromaštva, trebaš li biti sretan što si među 50 posto onih koji imaju mi­rovine više od te linije? Ili je za tvoju mjeru presudno ako imaš mirovinu višu od prosječne od 2.318 kuna?

     Ne, uzmi globalnu mjeru. Prema procjeni objavljenoj na stranici numbeo.com četveročlanoj obitelji u Zagrebu za normalan život mjesečno potrebno je 14.600 kuna i to bez podstanarine. Mjesečni troškovi za jednu osobu iznose, dakle, 4.300 kuna.    Prosječna plaća u Zagrebu je 6.972 kune, a prosječna mirovina u glavnom gradu iznosi 2.463 kune. Dakle, 65 posto umirovljenika u Zagrebu ima mirovine niže od potrebnih troškova za normalni život prema svjetskim kriterijima, ali i od europskog modela izračuna linije siro­maštva (60 posto medijana neto plaće).

     Neka vam bude muka, neka se razljutite i postanete bijesni, no svoju mjeru postavite na svjetsku i europsku razinu. Očekujte od svoje domovine da vam osigura 4.300 kuna prihoda mjesečno, pogotovo ako ste odradili 40 godi­na radnog staža. Imate na to pravo. Zahtijevajte to.

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik

 

Pravo tužbe nakon odricanja?

Pitanje: Na ostavinskoj raspravi nakon smr­ti oca, uvrijeđen, jer me otac ispustio imenovati nasljednikom u oporuci pored dva polubrata, kojima je ostavio svu svoju imovinu, nisam zatra­žio pravo na nužni dio ostavine. Tek kada je rje­šenje o nasljeđivanju postalo pravomoćno, utvr­dio sam koliku sam si nanio štetu jer je ostavina bila stvarno velika. Zanima me mogu li tužbom naknadno zatražiti nužni dio? Uz to sam saznao da je otac sačinio još jednu oporuku za preostali dio ostavine u kojoj ja nisam ponovno spomenut. Zanima me jesam li se odricanjem od nužnog di­jela vezanog za prvu ostavinu odrekao i prava na nužni dio po drugoj oporuci. (K.D., Zadar)...

Read more...

 

Dosmrtno ili doživotno uzdržavanje?

Pitanje: S kćerkom sam sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. U ugovoru je utvrđe­no kako sva moja pokretna i nepokretna imo­vina prelazi u vlasništvo kćerke poslije moje smrti. Naknadno sam saznala da u ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju omogućuje davatelju uzdržavanja da odmah po solemnizaciji ugovo­ra u javnog bilježnika može prenijeti imovinu u svoje vlasništvo. S obzirom na sadržaj ugovora proizlazi da sam sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju, a ne od dosmrtnom, jer u ugovoru stoji da se imovina prenosi na davatelja uzdrža­vanja, tj. na moju kćerku nakon moje smrti. Ja nikako ne bi pristala na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, već sam potpisala ugovor iz razlo­ga što u ugovoru stoji da se prijenos imovine vrši nakon moje smrti. Zbunjena sam, jer sada ne znam koji sam ugovor zapravo sklopila - ugovor o dosmrtnom kako stoji u nazivu ili doživotnom kako to stoji u sadržaju. Molim vas da mi pojasni­te situaciju. (LB., Slavonski Brod)...

Read more...

 

Razularene unuke

Pitanje Moje dvije unuke, koje jako volim, nagovorile su me da ih primim u svoju kuću, kao i njihove izvanbračne partnere. Nisam ih nikako mogla odbiti, a da sam znala što me čeka, sigur­no bi to učinila. Naime, dotad mirna kuća sada grmi od muzike koju nemilice puštaju unuke i njihovi partneri, kao i društvo koje im dolazi u posjete. Da stvar bude gora, ne pada im napa­met da plaćaju režije, kao što su voda, struja, plin, a s obzirom da ih je ukupno četvero, mo­žete misliti koliko su mi se režije povećale, što ja kao vlasnica moram plaćati. Opominjala sam ih da se smire, cijene moju privatnost i dobru vo­lju da im pomognem, te da prestanu s daljnjim uznemiravanjem i da nadoknade troškove režija. Oni su me doslovno ismijali i rekli „što nam mo­žeš, mi smo ovdje sada posjednici i imamo ista prava kao ti". Što da radim, kakve pravne radnje trebam poduzeti da se riješim neželjenih uljeza te da počnem opet živjeti normalnim životom? (.J.K., Đakovo)

Read more...

 

Podjela kuće zbog vlastitog mira?

Pitanje: Živim u braku koji se nalazi pred raspadom. Žena koju sam oženio te primio pod svoj krov svojata pravo na dio moje kuće, prem­da sam kuću stekao nasljeđivanjem i dodatnom izgradnjom prije sklapanja braka. Svakako je važno kako prije sklapanja braka nismo živjeli zajedno. Supruga je odnedavno počela dovoditi i nepoznato društvo u kuću i to najčešće pijane muškarce i žene, koji su toliko bezobrazni da mi prijete u vlastitoj kući. Odlučio sam podni­jeti tužbu za razvod braka, a kada je žena za to saznala, odmah je angažirala odvjetnika koji mi predlaže nagodbu na način da ženi darujem po­lovicu kuće, jer da je ona sudjelovala u njezinoj izgradnji. Molim vas da mi odgovorite kako da se postavim te da li da zbog vlastitog mira pri­stanem na podjelu kuće? {S.V., Petrinja)...

Read more...

 

Uzet ću što mi pripada

Pitanje Nakon smrti muža, koji je umro bez oporuke, djeca i ja smo naslijedili njegovu imo­vinu koja se sastojala od velike obiteljske kuće, gospodarskih zgrada, poljoprivredne mehaniza­cije i velikog vinograda s kleti. Kao majka koja bezgranično voli svoju djecu nisam postavlja­la pitanja vezana za jednake dijelove prilikom razvrgnuća suvlasničke zajednice. Isto tako u ostavinskoj raspravi nisam isticala daje imovina pokojnog supruga bila zapravo bračna stečevi­na u kojoj sam ja trebala imati jednu polovicu. Međutim, jako sam se razočarala postupcima djece jer kod podjele imovine nisu pokazivali nikakvog obzira prema meni, naprotiv, nastoja­la su me što više zakinuti. Nakon dugo vremena slučajno sam pronašla muževu deviznu knjižicu, koja me je iznenadila veličinom štednog iznosa. Prema štednoj knjižici svi iznosi su položeni na devizni račun nakon što smo stupili u brak. S ob­zirom na to smatram da je iznos devizne štednje bračna stečevina i da imam pravo na jednu polo­vicu iznosa. Uzimajući pritom u obzir ponašanje svoje djece prilikom razdiobe imovine po osta­vinskom rješenju odlučila sam tražiti sve što mi pripada. Jesam li u pravu? (V.F., Sisak)...

Read more...