UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik


Veseli djedica

Pitanje: Na nedavnoj proslavi rođendana moga oca (70 godina) on je u malo veselom sta­nju izjavio da svu svoju imovinu ostavlja mome sinu (svome unuku). Molim Vas za objašnjenje koji je pravni značaj takve izjave. Hvala.

(D.Z., Zagreb)....

Read more...


Čekanje mirovine na burzi

Pitanje: Nad firmom u kojoj sam radio otvo­ren je ove godine stečajni postupak te je stečaj­ni upravitelj otkazao svim radnicima ugovore o radu. Prijavljen sam kao nezaposlena osoba nadležnoj službi za zapošljavanje. Imam 38 go­dina radnog staža i 58 godina života. Imam li pravo na mirovinu i kada? (D.B., Labin)...

Read more...


 

Stan ili imanje

Pitanje: Približava se trenutak kad ću podnijeti zahtjev za odlazak u mirovinu, pa sam u dilemi što učiniti. Naime, moja supruga i ja imamo u vlasništvu veliki stan u centru grada, pa dok sam u radnom odnosu mogu snositi režijske troškove te održavanje stana. Međutim, s obzirom da približno znam da će mi mirovina biti niža od tri tisuće kuna, praktički nećemo imati dovoljno sredstava za troškove stana. Stoga razmišljam da stan prodam i kupim manji ili da stan mijenjam za jedno prigradsko imanje iz kojega bih mogao privređivati drugi dohodak kroz uzgoj voća i povrća. Prema mišljenju stručnjaka stan i spomenuto imanje su iste vrijednosti. Bih li u slučaju zamjene morao platiti porez na promet nekretnina, odnosno snositi troškove za sastav ugovora o zamjeni? (Ž.J., Osijek)...

Read more...


 

Nećakinja će plaćati dom

Pitanje: Živim sama u garsonijeri u Zagrebu. Od obitelji imam samo nećakinju (kćer od se­stre) koja živi i radi u Njemačkoj. S obzirom da sam već u godinama i lošeg zdravstvenog sta­nja sve teže mi je voditi brigu o sebi te bih htjela otići u starački dom, no smještaj u njemu ne mogu plaćati s obzirom da mi je mirovina, mala. Pitala sam nećakinju i ona je spremna podmiri­vati troškove smještaja u domu.

(I.R, Slavonski Brod)...

Read more...


 

Livada sporenja

Pitanje: Vlasnik sam veće livade koju sam širio dokupom okolnih parcela za vrijeme dok sam bio u radnom odnosu. Livadu koju sam na taj način proširio, koristio je bez pitanja isključivo moj susjed, i pored upozorenja da nema pravo parkirati mehanizaciju, automobile, traktore itd. na mojoj livadi, koja je legalno upisana u zemljišne knjige na moje ime. Međutim, susjed se na to nije obazirao, te sam odlučio sudskim putem ishoditi zabranu korištenja moje zemlje od strane susjeda. Što trebam prvo poduzeti? (K.N., Bjelovar)...

Read more...