UVODNA RIJEČ
ODOSMO K VRAGU
Samo su Bugari siromašniji od nas
Piše: Jasna A. Petrović
Hrvatska ubrzano raste. Hrvatskoj je BDP samo nešto niži od procijenjenog. Svi kažu da nam dobro ide. A mi pitamo tko su to svi?
Mi kažemo da odosmo k vragu.
Prije nepune dvije godine Sindikat umirovljenika Hrvatske je pokrenuo Peticiju protiv siromaštva starijih osoba i prikupljeno je 26.000 potpisa. I tada, a mnogi i sada, tvrdili su kako furamo katastrofičnost, iako smo po siromaštvu starijih na bili na 4. mjestu od EU zemalja. Prateći statističke pokazatelje, najavili smo da ćemo uskoro završiti na drugom mjestu, iza Bugarske, jer je čak i Rumunjska krenula u poduzimanje mjera protiv siromaštva i razvojne programe.
Pa eto, prešli su nas. Sada smo druga zemlja po siromaštvu u EU. Hrvatska se prema podacima za 2016. nalazi na 59 posto prosjeka Europske unije BDP-a po stanovniku te se tako izjednačila s Rumunjskom, a lošija je jedino Bugarska.
Što se tiče stvarne individualne potrošnje koja pokazuje blagostanje kućanstava, tu nas Rumunjska nije dostigla, već prestigla.
Tako je 2013. godine stvarna individualna potrošnja u Rumunjskoj bila na 54 posto prosjeka EU-a, da bi prošle godine dosegnula 63 posto.
S druge strane, Hrvatska je prošle godine bila na 59 posto, jednako kao i 2013. godine.
Da, odosmo k vragu. Nekad vrlo siromašna Rumunjska sada nam postaje uzorom. Pa zašto je tako? Što nas je to zakucalo o dno?
Eto nama i četvrtog ministra rada i mirovinskog sustava u godinu i pol, a da nijedan nije prstom maknuo. Sve neki "stručnjaci" koji se uče vladati. Imunolog Mrsić je pokvario sve stoje mogao, neurologinja Šikićje pala s Marsa, Ćorić bi ipak radije bio ministar zaštite okoliša i energetike. Uzrujali su ga sindikalisti i umirovljenici, ekološki aktivisti su valjda miroljubiviji. U sada nam u duhu takve izvrnute logike za ministra rada i penzionera došao Pavić, čija biografija ukazuje da je po zanimanju meteorolog i oceanograf. Blago nama.
Padamo ekonomski i socijalno. Tonemo s ljudskim pravima. Jadno smo društvo koje ne voli svoje stare, a ponižava ranjive. Društvo iz kojeg iseljavaju mladi. Društvo koje je pogubilo svoje vrijednosti
Web stranice naših podružnica
Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik
Pastorke ga iznenadile lažima
Pitanje: Prije 20 godina oženio sam se udovicom koja je imala dvije maloljetne kćeri. Po zanimanju sam zidar, uvijek sam imao posla i dobro zarađivao. Žena je vodila kućanstvo i brinula se za djecu. Uskoro smo kupili zemljište, najvećim dijelom od moje zarade, a ja sam kao zidar, uz pomoć kolega iz struke, izgradio obiteljsku kuću. Želeći ženi pokazati svoju ljubav i povjerenje, složio sam se da kuća glasi na nju jer nisam mislio da bi se bilo što loše moglo dogoditi. Pastorke su se u međuvremenu udale i otišle iz kuće. Nažalost, žena mi se razboljela te je uskoro umrla. Na ostavinskoj raspravi tek sam upoznao pravu narav i karakter pastorki. Tvrdile su da je kuća isključivo majčina, da ju je ona financirala i izgradila. Tražile su svaka jednu trećinu kuće, kao da ju ja nisam vlastoručno izgradio i financirao. Na ostavinskoj raspravi izrazio sam nezadovoljstvo njihovim lažima i najavio sudsku tužbu radi zaštite svojih prava. Jesam li u pravu jer tražim da se meni dodjeli polovica kuće koja mi pripada, kao i jedna trećina polovice koja pripada mojoj pokojnoj ženi? (D.B., Karlovac)...
Imam li pravo na obiteljsku mirovinu?
Pitanje: Živio sam sa sinom i unukom u njegovom stanu sve do njegove iznenadne smrti. Sin me uzdržavao jer nisam imao vlastitih prihoda niti sredstava za život. Imam 67 godina, a ostao sam živjeti s unukom u stanu sina. Unuk se već prije dvije godine zaposlio i ima redovita primanja te se nedugo nakon toga oženio i dobio dijete. S obzirom na to me zanima imam li pravo na obiteljsku mirovinu, te moram li je dijeliti s unukom i njegovim djetetom? (S.B., Trogir)...
Djeca protiv maćehe
Pitanje: Bila sam u braku pet godina, a iz prvog braka suprug ima dvoje djece. Mi nismo imali zajedničku djecu. Moram priznati da nam je brak od početka bio loš, često smo se svađali, ali ipak bi se na kraju pomirili. Međutim, nakon posljednje svađe suprug je podigao tužbu za rastavu braka zbog trajnog nesporazuma i uzajamnog neslaganja te stalnih svađa. Nakon podizanja tužbe, suprugu je iznenada pozlilo, te je, usprkos pravovremene medicinske intervencije, umro od moždanog udara. Napominjem da nakon podnesene tužbe nije održano ni jedno ročište, tako da nije niti donesena presuda o rastavi braka. Stoga sam pravno još uvijek zakonita supruga pokojnom mužu te smatram da imam pravo nasljeđivanja dijela imovine pokojnog supruga. S time se ne slažu sin i kćer supruga iz prvog braka jer im je poznato da je otac prije svoje smrti podnio tužbu za rastavu braka, a da će oni tražiti da se donese presuda kojom se brak razvodi. Informirala sam se kod jednog odvjetnika koji mi je, nakon uvida u podnesenu tužbu, rekao da ću ostati bez nasljedstva, ako se dokažu navodi iz podnesene tužbe. (I.J., Osijek)...
Prava i obveze plodouživatelja
Pitanje: Živim u Švedskoj, a sa svojim nećakom koji živi u Hrvatskoj sklopila sam Ugovor o plodouživanju kuće u Zagrebu. Nećak se ugovorom obvezao da će paziti i čuvati kuću, a po potrebi i izvoditi popravke te da će mi predati kuću u stanju u kakvom je i primio kada se ja vratim iz Švedske i ostvarim mirovinu. U ugovoru nismo naveli da nećak kao plodouživatelj ima pravo kuću iznajmljivati drugim osobama jer ja pod tim uvjetima ne bi nikada pristala sklopiti ugovor o plodouživanju. Kada sam prošle godine bila u Zagrebu i posjetila nećaka, neugodno sam se iznenadila kada sam saznala da u kući kao najmoprimci žive dvije osobe. Kada sam to prigovorila nećaku rekao je da na to ima pravo temeljem zakona. Naljutila sam se i usmeno sam mu otkazala ugovor o plodouživanju što nećak nije prihvatio, tvrdeći da smo dogovorili trajanje ugovora do mog boravka iz Švedske nakon umirovljenja. Molim vas da mi odgovorite ima li nećak temeljem ugovora o plodouživanju pravo iznajmljivati kuću koja je predmet ugovora, mogu li zbog toga ugovor otkazati? (F.M, Vukovar)...
Etažiranje bez suglasnosti?
Pitanje: Nakon smrti oca, brat, dvije sestre i ja smo naslijedili veću obiteljsku kuću s četiri stana te razmišljamo o etažiranju stanova kako bi svaki od nas imao stan u svojem vlasništvu. S obzirom na to da su stanovi približno jednake veličine, lako smo se suglasili kome će pripasti pojedini stan. Međutim, jedna od sestara nije sklona da se stanovi etažiraju, već tvrdi da se time praktički ništa ne dobiva jer stanove već koristimo te ističe kako se samo rade veliki, nepotrebni troškovi etažiranja. Molimo Vas da nam odgovorite možemo li bez njene suglasnosti provesti etažiranje, te što sve moramo poduzeti da to učinimo. (J.P., Samobor)...