UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik

Ne posuđuj kotao

PITANJE: Dugogodišnji sam vlasnik kotla za peče­nje rakije zapremnine 120 litara. Na molbu mog prija­telja iz sela posudio sam mu kotao kako bi mogao is­peći svoj urod šljiva. Strogo sam ga upozorio da kotao ne smije posuđivati drugim osobama, jer sam se bojao da će usljed brojne uporabe kotao biti oštećen...

Read more...

Prevarila me polusestra

PITANJE: Nedavno sam saznala da je iza mog oca provedena ostavinska rasprava po kojoj je nasljednica cjelokupne očeve imovine postala moja polusestra, kao jedina zakonska nasljednica. S obzirom da me otac priznao kao kćer, zanima me koja su moja prava na nasljedstvo izvanbračnog oca,...

Read more...

Oporuka ili ugovor?

PITANJE: Prije dosta vremena sklopila sam s rođa­kom ugovor o doživotnom uzdržavanju. Naknadno sam saznala da je moj rođak prije sklapanja ugovora oporuč­no ostavio svu svoju imovinu drugom rođaku. Moram priznati da sam nakon saznanja o oporuci zbunjena i prestrašena, jer se bojim da će čitav moj dugogodišnji trud i briga biti uzaludni....

Read more...

Dugovi pojeli naslijeđe?

PITANJE: Otac je umro bez oporuke, te ga kao za­konski nasljednici nasljeđujemo nas trojica braće. Imovina je veće vrijednosti, ali je pokojni otac iza se­be ostavio i velike dugove i kredite. Zanimaju nas na­še obveze u pogledu podmirenja dugova našeg oca. Što ako dugovi premašuju vrijednost ostavine, mora­mo li prihvatiti nasljedstvo te podmiriti dugove,...

Read more...

Kako možemo spriječiti otimačinu?

PITANJE: Nedavno nam je umro otac koji je živio kod jednog od nas braće. Tek smo nakon smrti oca saznali da je s našim bratom s kojim je živio sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je svu svoju imovinu ostavio našem bratu. O postojanju ugovora nitko od nas ostale braće nije bio obaviješten, niti smo dali suglasnost za sklapanje ugovora. Da li je zbog to­ga ugovor nevažeći? Zanima nas imamo li pravo traž­iti kao zakonski nasljednici nužni dio? Možemo li pobi­jati ovaj ugovor o doživotnom uzdržavanju? (R.D, Si­sak)...

Read more...