UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik

Čija je oporuka valjana

Pitanje: Nemalo sam se iznenadio kada sam saz­nao da je moja majka sastavila oporuku u korist mo­je sestre. Naime, prije dosta vremena oporukom mi je ostavila znatan dio svoje imovine, tako da sam bio siguran da sam njezin nasljednik. Sada se očigledno situacija mijenja, jer sestra ima oporuku koja je kas­nije sastavljena. Zanima me gubim li imovinu koju mi je majka ostavila prijašnjom oporukom, te imam li pravo na nužni dio....

Read more...

Želim biti pravedna

Pitanje: Imam dva sina, a sa starijim živim u zajed­ničkom domaćinstvu. S njim sam sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim mu nakon moje smrti pripada najveći dio moje imovine. Što se tiče ispunja­vanja ugovornih obaveza stariji sin je korektan. Ipak me peče savjet što sam starijem sinu odredila veći dio imovine, a mlađem sinu za sada ništa nisam os­tavila. Zato razmišljam da preostali dio imovine osta­vim mlađem sinu. Mogu li ja to učiniti obzirom da sam sa starijim sinom sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju....

Read more...

Stavite „plombu" na kuću

Pitanje: Nakon što sam sklopio ugovor o kupnji obi­teljske kuće, te isplatio ugovorenu cijenu, prodavatelj od­bija iseliti iz kuće i izdati mi tabularnu ispravu potrebnu za upis vlasništva. Zbog toga sam protiv njega podnio tuž­bu tražeći da mi kuću preda u vlasništvo i izda ispravu koja će omogućiti uknjižbu. Vrijeme prolazi, a još uvijek nije donesena prvostupanjska presuda, tako da se bojim da prodavatelj ne proda kuću nekom drugom. Molim Vas da mi savjetujete što da učinim? (ŽJ, Zagreb)...

Read more...

Razvod i oporuka

Pitanje: Nakon 20 godina braka suprug i ja smo se sporazumno razveli. Tijekom trajanja braka moj bivši suprug oporučno mi je ostavio svoju imovinu. Kako je nedavno bivši suprug umro, zanima me da li ću teme­ljem oporuke, koja je sačinjena prije razvoda braka, naslijediti imovinu koja mi je oporučno ostavljena....

Read more...

Zamjenik nasljednika

Pitanje: Spremam se sastaviti oporuku. Nemam suprugu. ni djecu. Jedini su mi zakonski nasljednici moja braća. S obzirom da sam prilično situiran, sva­kom od njih je stalo do moje imovine. Od tri brata naj­mlađi mi je najbliži, te razmišljam da mu sve ostavim. Smeta me samo mogućnost da njegova žena, s ko­jom godinama ne razgovaram, nakon njegove smrti sve naslijedi. Mogu li u oporuci navesti da ga njego­va žena ne može naslijediti ili postoji li mogućnost da u oporuci navedem da u slučaju smrti moga brata pri­je moje smrti, imovinu u jednakim dijelovima naslije­de druga dva brata? (R.N., Pula)...

Read more...