UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik

 

Rastava i nakon smrti

Pitanje: Prije smrti moga muža bračni odnosi su bili potpuno poremećeni tako da je moj pokojni muž podigao tužbu za razvod braka. Muž je umro prije okončanja brakorazvodnog postupka, a nje­gova djeca iz prvog braka nastavila su brako­razvodni postupak protiv mene, koji još nije pravo­moćno okončan. Zanima me kakve posljedice po mene može imati činjenica da se u brakorazvod­nom postupku utvrdi da je tužba za razvod osno­vana? Postoji li mogućnost da u tom slučaju izgu­bim pravo nasljeđivanja pokojnog supruga? (M. S, Trogir)...

Read more...

 

Ruglo ulice

Pitanje: Suvlasnik sam derutne obiteljske kuće u zagrebačkoj Dubravi. Nakon ostavinske rasprave isplatio sam brata za njegov idealni dio, no ses­tra nije pristala na takvu vrstu namire, tako da je zadržala 1,5-sobni stan na gornjem katu. Stan u kojem nitko ne stanuje, niti održava, postao je ru­glo ulice, te predstavlja stalnu opasnost za pro­laznike koji u luku zaobilaze kuću bojeći se mo­gućih ozljeda. Upozorio sam sestru na te okol­nosti, te tražio da stan, zbog općih interesa, do­vede u normalno stanje. Ona to odbija govoreći: “kome smeta neka si i popravlja”. Molim uputu kako sestru primorati da uredi svoj stan te pres­tane ugrožavati moju obitelj i prolaznike, te kako da trajno riješim to stanje u pogledu suvlasništ­va? (G.R., Zagreb)...

Read more...

 

Uzdržavani u dugovima

Pitanje: Prije dvije godine sam sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju. Naknadno sam saznao da se primatelj uzdržavanja prije sklapanja ugo­vora znatno zadužio, štoviše zaduživao se bez mog znanja i nakon sklapanja ugovora. Kako je ukupan iznos duga pozamašan te skoro doseže vrijednost imovine koja bi nakon smrti primatelja uzdržavanja trebala meni pripasti, razmišljam da li da tražim raskid ugovora, jer čemu sav trud ako dugovi “pojedu” imovinu koju ugovorom trebam dobiti? (J.K., Osijek)...

Read more...

 

Auto pred kućom

Pitanje: Imam velike probleme s parkiranjem pred svojom kućom. Dešava se često da poznati ili ne­poznati vozači parkiraju pred kućom, tako da ja kao vlasnik kuće ne mogu parkirati. Često dola­zim u sukob s takvim vozačima, tako da je polici­ja morala nekoliko puta intervenirati. Međutim, usprkos moga traženja, policija mi ne pruža zašti­tu, tako da se osjećam kao nepoželjan pred vlas­titom kućom. Što da radim? Da li da stavljam pre­preke tako da drugi ne mogu parkirati ili da nasta­vim s pokušajem uvođenja reda pred svojom ku­ćom. (R.Z., Pula)...

Read more...

 

Pravo na novu oporuku

Pitanje: Prije više od 20 godina sastavila sam vlas­titu oporuku, kojom sam svu svoju pokretnu i ne­pokretnu imovinu ostavila najstarijoj nećakinji. Ona zna za oporuku jer sam joj tu oporuku povjerila na čuvanje. U proteklih 20 godina mnogo toga se izmi­jenilo, pa i odnosi između mene i te nećakinje. Pos­tala je hladna prema meni kao da je oporukom ost­varila sve što je željela, pa je baš briga za tetu. Uz to sve sam više uvjerena da sam pogriješila, jer sam samo jednoj nećakinji ostavila svu svoju imovi­nu, a drugima ništa. Mogu li ja promijeniti oporuku, te i drugim nećacima ostaviti dio svoje imovine? (M.F., Sisak)...

Read more...