UVODNA RIJEČ
Daj glas za svoj spas
Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirovljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".
Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.
Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu trebamo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s minimalnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spomenula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".
Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu pomoć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužuju i umirovljenici.
Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović kazala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.
Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?
Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.
U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?
Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologijom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".
Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.
Web stranice naših podružnica
Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik
Vjerovnik supruge potražuje dug
Pitanje: Dosta sam se kasno ženio. Nisam znao da se moja supruga prije braka financijski zadužila, tako da sam se neugodno iznenadio kada je vjerovnik moje supruge zatražio povrat duga koji je moja žena napravila prije sklapanja braka. Odbio sam platiti dug jer za njega nisam ni znao, a niti je vjerovnik imao dokaze da je pozajmio mojoj ženi bilo kakav iznos. Na to mi je vjerovnik zaprijetio sudom ali i s obilnim zateznim kamatama. Ja sam ostao pri svome te dug nisam vratio. Jesam li u pravu u pogledu naplate duga koji je napravila moja supruga bez moje suglasnosti ili znanja? Jesam li u pravu? (M.K., Novigrad)...
U škripcu
Pitanje: Udovac sam već duže vrijeme, a stanujem u svojoj nedovršenu obiteljskoj kući. S obzirom na to da mi je mirovina niska, nisam u stanju kuću dovršiti, čak štoviše, nedostaju mi sredstva potrebna za život. U mom susjedstvu stanuje mlađi bračni par, koji su podstanari. Spremni su mi pomoći kad god mi nešto zatreba. U međuvremenu naši odnosi su bili sve bolji, pa su oni predložili da sklopimo ugovor o doživotnom uzdržavanju, a uz to da će dovršiti neizgrađeni dio kuće. Kuća bi naravno poslije moje smrti pripala njima. Meni je to odgovaralo te smo kod javnog bilježnika sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju. Nažalost, stvari su se u međuvremenu promijenile, jer je muž izgubio posao, tako da ne samo da nije mogao dovršavati neizgrađeni dio kuće, nego je dovedeno u pitanje osnovno uzdržavanje cijele obitelji, a pogotovo što im je, izgleda, i dijete na putu. Što da radim? Ne mogu se nikako potužiti na davanje uzdržavanja, jer mi ni vlastita djeca ne bi bila bolja, ali to ne mijenja činjenicu da nemamo sredstava za život. (B.Č., Bjelovar)...
Nezgodan dar
Pitanje: Imam sina koji je pred ženidbom, a ja sam mu kao otac, obećao prije ženidbe darovati kuću u kojoj sad stanujemo sin, supruga i ja. Supruga me plaši mogućnošću da, kad u kuću dođe snaha, a pogotovo kada rodi, možemo ostati bez kuće pod stare dane; tim prije ako, ne daj Bože, sin iznenada umre. Po njoj nasljednici sina su njegova supruga i djeca, pa je mogućnost da ostanemo bez kuće stvarno realna. Što da učinim? Sinu sam obećao darovati kuću, a s druge strane sve više razmišljam o mogućnosti da se dogodi ono najgore što supruga predviđa. Kako da izvršim svoje obećanje, s time da se osiguram od svih mogućnosti da ostanem na kraju sa suprugom na cesti? (J.B., Brodski Stupnik)...
Stričeve namjere
Pitanje: Nakon smrti svojih roditelja stric me uzeo k sebi i uzdržavao me. Pravno me nije usvojio, a nema žene ni svoje djece. S obzirom na to da stricu stalno pomažem u vođenju gazdinstva, obećao mi je poslije smrti ostaviti svu imovinu, štoviše sastavio je vlastoručnu oporuku, čiji primjerak mi je dao na čuvanje. Međutim, u jednom razgovoru, koji nije bio ugodan, stric mi je zaprijetio da će opozvati oporuku koju mi je ostavio i da će napraviti novu, nekom drugom u korist. Nakon nekog vremena smo se ipak pomirili, a oporuka je ostala na snazi, barem ja tako mislim. Međutim, bojim se da će stric ipak potajno promijeniti oporuku ili je fizički uništiti, pa razmišljam kako da se zaštitim od te mogućnosti. (P.B., Rugvica)...
Životna dvojba
Pitanje: Od cijele obitelji imam žive samo nećaka i njegovu suprugu. Brinu se o meni te nemam nikakvih prigovora na njihov odnos. Stoga sam odlučila svu svoju imovinu, koja nije mala, poslije moje smrti prenijeti u njihovu korist. Problem je u tome što smo neki dan razgovarali o načinu prijenosa, pa se oni ne slažu da to napravim oporukom ili darovnim ugovorom, već traže da sačinimo ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. S obzirom na to da sam putem medija čula sve najgore o tome ugovoru i mogućnosti da ostanem bez ičega prihvatim li ga, odbila sam njegovo sklapanje. Rekli su mi da će se iseliti iz kuće gdje su stanovali sa mnom te potražiti za sebe neka druga rješenja. Moram priznati da me to uzdrmalo, jer sam sigurna da neću nigdje i ni od koga imati takvu brigu i skrb kakvu su oni dosad pokazivali, pa razmišljam da ipak prihvatim njihov ultimatum. Zanima me postoji li kakav pravni postupak kojim bi se ja usprkos sklapanju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju mogla zaštititi od mogućnosti da pod stare dane ostanem bez ičega? (N.K., Vrbovec)...