UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik


 

Snaha tuži djeda

Pitanje: Imam 13-godišnjeg unuka kojeg uopće ne viđam jer mi sin nije u dobrim odnosima s bivšom suprugom. Sin ne živi sa mnom, nezaposlen je te već duže vrijeme ne plaća alimentaciju. Ja imam prosječnu mirovinu s kojoj jedva preživljavam. Prije par dana primio sam tužbu kojom me bivša snaha tuži za uz­državanje unuka. Može li mi sud stvar­no oduzeti dio mirovine za uzdržavanje unuka? (M.S., Rijeka)...

Read more...


 

Anonimna prijava za zlostavljanje

Pitanje: Suprug mi je doživio možda­ni udar od koga su nastupile posljedice gubitka govora te mu je potrebna dodat­na skrb u svakodnevnom funkcioniranju. Nepoznata osoba podnijela je anonimnu prijavu Centru za socijalnu skrb u kojoj je navela da mužu ne pružam odgovarajuću njegu i brigu te da ga zlostavljam. Pozvana sam u Centar gdje sam dala odgovaraju­ću izjavu na zapisnik, no samu anonimnu prijavu nisam mogla dobiti. Kako da doka- žem da je anonimna prijava neistinita?...

Read more...


 

Na mene je pala polica

Pitanje: Radim kao umirovljenik u ne­punom radnom vremenu u jednoj tvrtki gdje mi se dogodila ozljeda na radu, na­ime, na mene se srušila polica. Molim za odgovor tko podnosi prijavu ozljede na radu i koja su moja prava? (Z.S., Split)...

Read more...


 

Kako iznajmiti garsonijeru

Pitanje: Prijevremena sam umirovlje­nica i živim sa suprugom u manjem stanu u Zagrebu. Od tete sam nedavno naslije­dila i omanju garsonijeru u Zagrebu koju bih iznajmila podstanarima. Nemam u tome iskustva, a i bojim se hoće li mi zbog toga biti umanjena mirovina. (D.T., Pula)...

Read more...


Posao ili mirovina

Pitanje: S poslodavcem imam zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Prije tri mjeseca navršio sam 65. god života i imam 37 godina mirovinskog staža, ali nitko mi ništa nije rekao da moram u mirovinu pa sam nastavio ra­diti kod poslodavca. Koja je moja pravna situa­cija s obzirom na prava i obveze iz mirovinskog osiguranja. (D.M., Zagreb)...

Read more...