UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik

 

Nevjerna supruga

Pitanje: Moj sin se prije braka dugo zabavljao s djevojkom, sadašnjom suprugom. Nakon što su se oženili otišao je na privremeni rad u Austriju. Zbog troškova je rijetko dolazio kući, no odnosi su im bili dobri. Prilikom posljednje posjete iznenadila ga je viješću da je trudna te da očekuje porod za tri mje­seca. S obzirom na rijetke posjete i očekivano rođe­nje, sin je posumnjao u očinstvo. Raspitao se i kod nas o ponašanju supruge za vrijeme izbivanja te je od prijatelja saznao da se zabavljala s jednim čovje­kom iz mjesta. Zaključio je da dijete nije njegovo te odmah odlučio pokrenuti brakorazvodnu parnicu. U međuvremenu je snaha rodila, pa je situacija posta­la još gora. Sin i dalje radi u Austriji i htio bi se raz­vesti, a snaha živi s nama, pa vas molim za savjet. (D. B., Čakovec)...

Read more...

 

Ugovor s rođakom ili u dom?

Pitanje: Prilično sam stara i nemoćna, no srećom, imam vrlo solidnu mirovinu i nešto nekretnina. U dilemi sam da li da se smjestim u Dom za stare i nemoćne gdje me već čeka mjesto ili da prihvatim ponudu rođaka da me uzdržava do kraja života, uz uvjet da mu ostavim svoje nekretnine, koje nisu baš male vrijednosti. (S.L., Omiš)...

Read more...

 

Susjedove laži i intrige

Pitanje: Susjed, s kojim već dugo vremena ne pričam, svakodnevno izmišlja laži i intrige, kako bi me što više osramotio u našem malom mjestu. Takvim ponašanjem postao sam predmet poruge i ismijavanja, što meni i cijeloj obitelji vrlo teško pada. Šireći laži o meni, u seoskoj gostionici pre­punoj ljudi pričao je da sam dinamitom u mjesnomribnjaku ubijao ribu te je prodavao na tržnici u sus­jednom mjestu. Ne znam kako da ga prisilim da prestane širiti laži o meni, osim da se s njime fizič­ki obračunam. Molim za savjet. (B.P, Lastovo)...

Read more...

 

Kuća bez vode i kanalizacije

Pitanje: Prije tri godine kupio sam manju kuću na per­iferiji grada. Kuća nije imala uvedenu kanalizaciju niti vodu, a prodavatelj je tvrdio da su se na općini obveza­li da će u roku od dvije do tri godine uvesti vodu i kanalizaciju. Da me u to uvjeri u kupoprodajni ugovor je stavljena klauzula da se isti može raskinuti ako se za tri godine ne uvede voda i kanalizacija. Prošlo je tri godine, a kanalizacije i vode još uvijek nema. Otišao sam na općinu da se informiram kada će se to konačno riješiti, no odgovorili su mi da to zasada nemaju u planu. Osjećam se prevarenim te sam odlučio raskinu­ti ugovor o kupoprodaji. Jesam li u pravu? (E.HSenj)...

Read more...

 

Nezgodni orah

Pitanje: Već više godina vlasnik susjednog zemljišta me "maltretira” svojim ogromnim ora­hom, koji je doduše izrastao na njegovu zemljištu, ali čije granje i korijene duboko zadiru na moje zemljište te svojom veličinom onemogućavaju nor­malan rast i razvoj mojih voćaka. Nekoliko puta sam ga na to upozoravao, prijetio tužbom, ali on se na sve to oglušio, a njegov orah raste li, raste. Recite mi što da poduzmem? Kako da zaštitim svoje voćke? (I.G, Oroslavlje)...

Read more...