UVODNA RIJEČ

Munchhausen iz našeg dvorišta

Jasna A. Petrović

     Ako netko ugledan poput resornog ministra voli pretjerivati, pa u jednom intervjuu, uvodnom izlaganju ili govoru, izrekne tri netoč­nosti, treba li to nazvati političkim pretjerivanjem ili laži? Ma, jasno, nitko nije imun na privlačnost laži, no ima ljudi koji lažu više od drugih. A prema istraživanju Sveučilišta u Kaliforniji otkrilo se kakav tip ljudi laže najviše. Jedan od zaključaka je da se lažima češće od ostalih koriste ma- nipulatori i ljudi skloni spletkarenju, što i ne čudi toliko, no to je ujedno i opis političkog radnog mjesta.

     Odgovor je vrlo jednostavan - laž ima funkciju zaštite slike o druš­tvu, o sebi samome ili s ciljem zaštite vlastite pozicije. Tako naš ministar Hieronymus Carl Friedrich von Munchhausen izgovori redovito kako u Hrvatskoj ima samo 19 posto umirovljenika koji su ostvarili „punu mirovi­nu". I kad ga pristojno prekinete i upozorite da u ovoj zemlji ni u jednom zakonu ne postoji takav zakonski pojam, on istim mirnim glasom nastavi kako ih samo 19 posto ima mirovine ostvarene nakon 40 godina radnog staža. Jeli to onda znak da je jest ili nije svjestan svoje laži koju redovito zloporabi? Negdje je najveći baron lažov čuo tu rečenicu i ugradio ju u svoj svakodnevni opis tragikomičnosti mirovinskog sustava u Hrvatskoj. Dakle, velika većina postojećih umirovljenika nije niti imala priliku raditi 40 godina, jer bi ih ranije zbog dobi otjerali u mirovinu. Laž prva. Bezbol­na? Nikako. Na njoj se temelji percepcija pohlepnih umirovljenika koji bez (dovoljno) rada tamane dobar dio javnog proračuna.

     Laž druga se nadovezuje na prvu. Takvi umirovljenici koji nisu dovolj­no radili i dovoljno uplatili u mirovinski sustav koštaju proračun dodatnih 17 milijardi kuna, povrh iznosa koji se skupi doprinosima. No, laž je lako dokumentirati istinom, jer od početnog iznosa se treba oduzeti šest mili­jardi tranzicijskog troška za drugi mirovinski stup, pa još šest milijardi za mirovine po posebnim propisima tj. povlaštene mirovine, i eto, jednim mahom ministarske lepeze žderodug se smanjio na samo kojih pet mili­jardi. Bezazlena laž? Ma nikako, jer na svojoj pogrešnoj razmahanoj laži ministar Munchhausen kreira politike i mjere. U kojima će kazniti pohle­pne, zar ne!

     U svakom slučaju, laž uvijek nanosi bol. Kad-tad ispliva na površinu i ujeda upravo onog koji je zabacio udicu. Tako bi bilo u pravoj bajci. No, evo treće laži, izgovorene u tridesetak mikrofona. „A sad mi nećete vje­rovati", naglašava ministar Pinokio, „Hrvatska je najdarežljivije zemlja u svijetu kad je riječ o mirovinama, jer dobijete čak 129 posto više nego što ste uložili za radnoga vijeka", veli i nos mu se ne produlji. Ministar nije pitao one koji znaju, već je povjerovao zato što mu se takva istina sviđa, a potpisuje ju ugledni OECD. Njegova istina znači da hrvatski umirovlje­nici imaju dovoljno, velikodušno i darežljivo, najviše na svijetu. Iako bi mu mozak i logika trebali reći da to nije tako, on dalje zbori svoj refren. Uvjerio je u to i cijelu Vladu, pa i premijera, kao da je on osobno zaslužan za sve naredane „istine" u dokaz svom napornom radu.

     U dječjoj bajci Carla Collodija dječaku Pinokiju zbog laganja je na­rastao nos, a u Strancu Alberta Camusa razmatra se nužnost laganja, jer isključivo govorenje istine može stajati i glave. I ministarskog položaja, valjda. Zato završavam s najbezbolnijom laži tipa „lijepa Vam je frizura, ministre", i dodajem: „ne, nos vam nije narastao". A ako i jest, to Vi sigurno nećete primijetiti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik


 

Usmeni dogovori

Pitanje: Nedavno smo susjed i ja sklo­pili usmeni predugovor o prodaji parcele koja se nalazi na dnu mojeg dvorišta. Kako mu je novac hitno potreban, a parcela mu u građevinskom smislu ništa ne znači, bio sam vrlo zadovoljan ovom usmenom po­godbom, utoliko više što mi je susjed obe­ćao da će mi vrijednost parcele isplatiti u roku od osam dana računajući od dana sklapanja usmenog ugovora. Možete za­misliti moje razočaranje kada mi je susjed za tri dana rekao da odustaje od kupopro­daje, te da se je raspitao kod odvjetnika koji mu je rekao da usmeni predugovor o prodaji nekretnine ne obvezuje na sklapa­nje glavnog ugovora. (I. B., Krapina)...

Read more...


„Prijatelj" ne vraća dug

Pitanje: Prijatelju sam prije više od tri godi­ne posudio veću svotu novaca. Prošlo je od toga dosta vremena, tako da sam se osjećao preva­renim, a i u pitanju je i moguća zastara. Stoga sam prijatelju poslao dopis te mu zaprijetio da ću odnijeti tužbu za povrat duga ako mi u roku od mjesec dana ne vrati dug. Nakon nekog vremena dobio sam od njega pismo kojim se ispričava zbog duga, navodeći da će ga zajedno s kamatama, vratiti za 3 mjeseca, a dotle da se strpim. Obećao mi je platiti uz glavnicu i zakon­ske kamate. Međutim, pored svih obećanja dug mi nije vraćen, pa sam podigao tužbu za povrat duga. S obzirom da je prošlo više od 3 godine od dana kada sam mu pozajmio novac, bojim se da zbog zastare ne ostanem bez svoga novca. Da li zastara nastupa nakon 3 godine, kako me mnogi plaše? (B.Z., Zagreb)...

Read more...


Mama između dvije kćerke

Pitanje: Sestra i ja smo s majkom sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim smo detaljno opisali obveze koje smo mi kao davate- ljice uzdržavanja dužne izvršavati. Nažalost, ni­smo navele što koja od nas dvije treba činiti. Se­stra, kao starija, uzela si je pravo da sama odre­đuje koje obaveze treba izvršavati ona, a koje ja. Neću ni govoriti da su moje obveze znatno broj­nije i skuplje, dok je sebi odredila obveze koje s lakoćom izvršava. Tog je svjesna i naša majka, ali ona je stara i boji se sestri bilo što prigovoriti. Teret nametnutih obveza više ne mogu nositi, te sam tražila od sestre da se obveze izmjene meni u korist, na načina da ih svaka podjednako snosi. Sestra to odbija učiniti. Što da radim da promije­nim postojeće stanje. Napominjem da je majka na mojoj strani i da smatra da me sestra izrablju­je. Kako da riješim svoj problem? (M.K., Pula)...

Read more...

 


Bratska zbrka

Pitanje: Otac je ponudio nama četvorici bra­će sklapanje ugovora o ustupu i raspodjeli imo­vine za života. Dva brata su prihvatili sklapanje ugovora, dok smo ja i još jedan brat to odbili jer smo smatrali da nam se nudi daleko manje vrijedna imovina. Sada nam neki govore da smo pogriješili, jer će poslije očeve smrti braća koja su potpisala ugovor kao zakonski nasljednici na­slijediti i dio imovine koja ugovorom nije raspo­ređena. Da li je to moguće? (B.Ž., Osijek)...

Read more...

 


Susjed iz pakla

Pitanje: Od kada sam ostavinskim rješenjem dobio u vlasništvo veće obiteljsko imanje što sam uredno uknjižio u zemljišne knjige, prvi susjed mi stalno radi probleme kao parkiranjem svojeg automobila na mom zemljištu, stalnim provo­zom preko moje nekretnine, ispuštanjem otpad­nih voda sa svog zemljišta, postavljanje svojih raznih naprava na mojoj nekretnini i sl. Upozorio sam ga da odmah prestane uznemiravanjem, no on tvrdi da mu je to moj otac dozvoljavao, pa da mu ja to ne mogu zabraniti. Pouzdano znam da mu to pokojni otac nije dozvolio osim ponekada kad je susjed gradio kuću, pa mu je otac dozvolio da preveze dio građevinskog materijala do nje­govog zemljišta. Otac mu nije dao nikakvo pravo služnosti, niti o tome postoji bilo kakav dokaz. Ja više ne mogu i neću trpjeti to ponašanje susjeda, te sam odlučio putem suda zabraniti susjedu ta­kvo ponašanje. Jesam li u pravu i što trebam uči­niti da ostvarim pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva? (G.R., Bjelovar)...

Read more...