UVODNA RIJEČ

Tko je financirao Domovinski rat

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Čitamo ovih dana kako je Hrvatska dobila 500 novih multimilijunaša pa ih sada ukupno ima 11.900, što je 30 posto više nego prije deset godina. Riječ je o ljudima čije bogatstvo prelazi vrijednost od mili­jun dolara, skoro sedam milijuna kuna. A među njima ima nemalo ugled­nih političara, koji većinom nisu niti vidjeli ratnu liniju Domovinskog rata, a veći su domoljubi od svih nas umirovljenika. Tu se ne računaju godine domoljubnog staža, već godine stjecanja bogatstva brzinom svjetlosti.

     Sada je premašena i vizija prvog hrvatskog predsjednika Franje Tu­đmana koji je Hrvatsku kao zemlju sreće i blagostanja vidio u stvaranju dvije stotine bogatih obitelji. Ako je Tuđman u svojim davnim vizijama ipak mislio na one prave milijunaše-teškaše, odnosno ultramilijunaše, i tu je njegova vizija nadmašena jer Hrvata teških najmanje 10 milijuna dolara sada je više - čak 213.

     Zanimljivo je kojom brzinom raste broj ultramilijunaša, jer u Europi taj je porast u posljednjih deset godina 17 posto, a u Hrvatskoj čak 33 posto, dakle - dvostruko brže unatoč šepavom gospodarstvu i niskom BDP-u.

     Uostalom, ministar Lovro Kuščević ležerno je objavio recept kako do 44. godine života lako postati milijunaš, ako radiš kao student na štandu, zaposliš ženu, od navodne staje napraviš dvorac, od poljoprivrednog ze­mljišta građevinsko, od tuđih parcela bez nasljednika svoje, i sve slično. Prava sitnica! Ili kako je posve normalno da sin ministra Gorana Marića useljava „kao podstanar" u stan od 136m2 u luksuznoj zgradi u zagre­bačkoj Veslačkoj ulici, a slučajno je vlasnik tog stana firma kojoj je njegov otac bio direktor prije odlaska u politiku. Ili ministar Tolušić čiji „roštilj" ima oko 200 m2, a nije ga prijavio u imovinsku karticu.

     To su neki novi dečki. Oni nisu branili Hrvatsku u Domovinskom ratu; oni su se bogatili.

     Pa tko ju je obranio? E, sada slijedi umirovljenička matematika po­niženja. Kad je 1990. godine započinjao rat, udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći iznosio je 77,23 posto. Kad je rat završio, 1996. go­dine - 45,88 posto, a sada 2019. bijednih 37,7 posto. Koliko bi tek bilo da se nije vratio famozni dug umirovljenicima koji je „pokrala" vlada Nikice Valentića, a vratio im ga Ustavni sud? Oduzeto im je puno više, a vraćeno tek 11,5 milijardi kuna. To je novac kojim je financiran Domovinski rat, a financirali su ga hrvatski umirovljenici.

     Tko ne vjeruje nama, neka posluša riječi Andrije Hebranga, koji je svojedobno rekao: „U ime HDZ-a zahvaljujemo umirovljenicima što su u velikoj mjeri financirali Domovinski rat i na taj način pomogli isto kao branitelji na prvoj crti bojišnice." Objasnio je tako da Vlada nije otela novac umirovljenicima jer je htjela nepravdu, već je trebala organizirati obranu protiv agresije tada 5. Armije u Europi.

     No, zašto danas Hrvatska ima udjel prosječne mirovine u neto plaći od 37,7 posto, najniže od svih, prijateljskih i bivših neprijateljskih zemalja u okruženju? Zašto npr. Slovenija i Makedonija imaju taj udjel od čak šez­desetak posto, a Srbija i Crna   Gora pedesetak? Zato jer hrvatski umirov­ljenici nisu samo financirali obranu domovine, o čemu se šuti, već su fi­nancirali i rađanje hrvatskih multimilijunaša, o čemu se još manje govori.

     Bijedne hrvatske mirovine dotakle su dno. U Superhik državi sve je moguće, da se bogati bogate na siromašnima, a da siromašni šute.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik


Stričeve namjere

Pitanje: Nakon smrti svojih roditelja stric me uzeo k sebi i uzdržavao me. Pravno me nije usvo­jio, a nema žene ni svoje djece. S obzirom na to da stricu stalno pomažem u vođenju gazdinstva, obećao mi je poslije smrti ostaviti svu imovinu, štoviše sastavio je vlastoručnu oporuku, čiji pri­mjerak mi je dao na čuvanje. Međutim, u jednom razgovoru, koji nije bio ugodan, stric mi je zaprije­tio da će opozvati oporuku koju mi je ostavio i da će napraviti novu, nekom drugom u korist. Nakon nekog vremena smo se ipak pomirili, a oporuka je ostala na snazi, barem ja tako mislim. Međutim, bojim se da će stric ipak potajno promijeniti opo­ruku ili je fizički uništiti, pa razmišljam kako da se zaštitim od te mogućnosti. (P.B., Rugvica)...

Read more...


 

Nezgodan dar

Pitanje: Imam sina koji je pred ženidbom, a ja sam mu kao otac, obećao prije ženidbe darovati kuću u kojoj sad stanujemo sin, supruga i ja. Su­pruga me plaši mogućnošću da, kad u kuću dođe snaha, a pogotovo kada rodi, možemo ostati bez kuće pod stare dane; tim prije ako, ne daj Bože, sin iznenada umre. Po njoj nasljednici sina su njego­va supruga i djeca, pa je mogućnost da ostanemo bez kuće stvarno realna. Što da učinim? Sinu sam obećao darovati kuću, a s druge strane sve više razmišljam o mogućnosti da se dogodi ono naj­gore što supruga predviđa. Kako da izvršim svoje obećanje, s time da se osiguram od svih moguć­nosti da ostanem na kraju sa suprugom na cesti? (J.B., Brodski Stupnik)...

Read more...


 

Razdvojena prebivališta

Pitanje: Moj otac s prebivalištem u Hrvat­skoj preminuo je prije mjesec dana. Majka mi ima 57 godina i živi u Bosni i Hercegovini. Ima li moja majka pravo na njegovu mirovinu? (N.F., Slavonski Brod)...

Read more...


Životna dvojba

Pitanje: Od cijele obitelji imam žive samo ne­ćaka i njegovu suprugu. Brinu se o meni te ne­mam nikakvih prigovora na njihov odnos. Stoga sam odlučila svu svoju imovinu, koja nije mala, poslije moje smrti prenijeti u njihovu korist. Pro­blem je u tome što smo neki dan razgovarali o načinu prijenosa, pa se oni ne slažu da to napra­vim oporukom ili darovnim ugovorom, već traže da sačinimo ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. S obzirom na to da sam putem medija čula sve naj­gore o tome ugovoru i mogućnosti da ostanem bez ičega prihvatim li ga, odbila sam njegovo sklapanje. Rekli su mi da će se iseliti iz kuće gdje su stanovali sa mnom te potražiti za sebe neka druga rješenja. Moram priznati da me to uzdr­malo, jer sam sigurna da neću nigdje i ni od koga imati takvu brigu i skrb kakvu su oni dosad po­kazivali, pa razmišljam da ipak prihvatim njihov ultimatum. Zanima me postoji li kakav pravni po­stupak kojim bi se ja usprkos sklapanju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju mogla zaštititi od mo­gućnosti da pod stare dane ostanem bez ičega? (N.K., Vrbovec)...

Read more...


 

Sumnjivo sudsko vijeće

Pitanje: Već dulji niz godina vodim spor vezan za vlasništvo nekretnine veće vrijedno­sti. Saslušani su brojni svjedoci, mijenjali se vještaci, a po mišljenju mog odvjetnika spor bih trebao dobiti, premda mu se čini da mi sudsko vijeće nije sklono, što je bilo vidljivo prilikom postupka izvođenja dokaza. Moram priznati da me ta činjenica zabrinula te sam spreman na najgore. U mirovini sam i cijeli spor mi je postao naporan. U slučaju da izgu­bim spor, imam li pravo prilikom podnošenja žalbe protiv prvostupanjske presude tražiti od drugostupanjskog suda da se odredi nova rasprava pred drugim sudskim vijećem u dru­gom sastavu? Bojim se da će se čitava stvar ponoviti meni na štetu, ako se vijeće ne pro­mijeni. (D.L., Krapina)...

Read more...