UVODNA RIJEČ
Tko je financirao Domovinski rat
Piše: Jasna A. Petrović
Čitamo ovih dana kako je Hrvatska dobila 500 novih multimilijunaša pa ih sada ukupno ima 11.900, što je 30 posto više nego prije deset godina. Riječ je o ljudima čije bogatstvo prelazi vrijednost od milijun dolara, skoro sedam milijuna kuna. A među njima ima nemalo uglednih političara, koji većinom nisu niti vidjeli ratnu liniju Domovinskog rata, a veći su domoljubi od svih nas umirovljenika. Tu se ne računaju godine domoljubnog staža, već godine stjecanja bogatstva brzinom svjetlosti.
Sada je premašena i vizija prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana koji je Hrvatsku kao zemlju sreće i blagostanja vidio u stvaranju dvije stotine bogatih obitelji. Ako je Tuđman u svojim davnim vizijama ipak mislio na one prave milijunaše-teškaše, odnosno ultramilijunaše, i tu je njegova vizija nadmašena jer Hrvata teških najmanje 10 milijuna dolara sada je više - čak 213.
Zanimljivo je kojom brzinom raste broj ultramilijunaša, jer u Europi taj je porast u posljednjih deset godina 17 posto, a u Hrvatskoj čak 33 posto, dakle - dvostruko brže unatoč šepavom gospodarstvu i niskom BDP-u.
Uostalom, ministar Lovro Kuščević ležerno je objavio recept kako do 44. godine života lako postati milijunaš, ako radiš kao student na štandu, zaposliš ženu, od navodne staje napraviš dvorac, od poljoprivrednog zemljišta građevinsko, od tuđih parcela bez nasljednika svoje, i sve slično. Prava sitnica! Ili kako je posve normalno da sin ministra Gorana Marića useljava „kao podstanar" u stan od 136m2 u luksuznoj zgradi u zagrebačkoj Veslačkoj ulici, a slučajno je vlasnik tog stana firma kojoj je njegov otac bio direktor prije odlaska u politiku. Ili ministar Tolušić čiji „roštilj" ima oko 200 m2, a nije ga prijavio u imovinsku karticu.
To su neki novi dečki. Oni nisu branili Hrvatsku u Domovinskom ratu; oni su se bogatili.
Pa tko ju je obranio? E, sada slijedi umirovljenička matematika poniženja. Kad je 1990. godine započinjao rat, udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći iznosio je 77,23 posto. Kad je rat završio, 1996. godine - 45,88 posto, a sada 2019. bijednih 37,7 posto. Koliko bi tek bilo da se nije vratio famozni dug umirovljenicima koji je „pokrala" vlada Nikice Valentića, a vratio im ga Ustavni sud? Oduzeto im je puno više, a vraćeno tek 11,5 milijardi kuna. To je novac kojim je financiran Domovinski rat, a financirali su ga hrvatski umirovljenici.
Tko ne vjeruje nama, neka posluša riječi Andrije Hebranga, koji je svojedobno rekao: „U ime HDZ-a zahvaljujemo umirovljenicima što su u velikoj mjeri financirali Domovinski rat i na taj način pomogli isto kao branitelji na prvoj crti bojišnice." Objasnio je tako da Vlada nije otela novac umirovljenicima jer je htjela nepravdu, već je trebala organizirati obranu protiv agresije tada 5. Armije u Europi.
No, zašto danas Hrvatska ima udjel prosječne mirovine u neto plaći od 37,7 posto, najniže od svih, prijateljskih i bivših neprijateljskih zemalja u okruženju? Zašto npr. Slovenija i Makedonija imaju taj udjel od čak šezdesetak posto, a Srbija i Crna Gora pedesetak? Zato jer hrvatski umirovljenici nisu samo financirali obranu domovine, o čemu se šuti, već su financirali i rađanje hrvatskih multimilijunaša, o čemu se još manje govori.
Bijedne hrvatske mirovine dotakle su dno. U Superhik državi sve je moguće, da se bogati bogate na siromašnima, a da siromašni šute.
Web stranice naših podružnica
Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik
Stričeve namjere
Pitanje: Nakon smrti svojih roditelja stric me uzeo k sebi i uzdržavao me. Pravno me nije usvojio, a nema žene ni svoje djece. S obzirom na to da stricu stalno pomažem u vođenju gazdinstva, obećao mi je poslije smrti ostaviti svu imovinu, štoviše sastavio je vlastoručnu oporuku, čiji primjerak mi je dao na čuvanje. Međutim, u jednom razgovoru, koji nije bio ugodan, stric mi je zaprijetio da će opozvati oporuku koju mi je ostavio i da će napraviti novu, nekom drugom u korist. Nakon nekog vremena smo se ipak pomirili, a oporuka je ostala na snazi, barem ja tako mislim. Međutim, bojim se da će stric ipak potajno promijeniti oporuku ili je fizički uništiti, pa razmišljam kako da se zaštitim od te mogućnosti. (P.B., Rugvica)...
Nezgodan dar
Pitanje: Imam sina koji je pred ženidbom, a ja sam mu kao otac, obećao prije ženidbe darovati kuću u kojoj sad stanujemo sin, supruga i ja. Supruga me plaši mogućnošću da, kad u kuću dođe snaha, a pogotovo kada rodi, možemo ostati bez kuće pod stare dane; tim prije ako, ne daj Bože, sin iznenada umre. Po njoj nasljednici sina su njegova supruga i djeca, pa je mogućnost da ostanemo bez kuće stvarno realna. Što da učinim? Sinu sam obećao darovati kuću, a s druge strane sve više razmišljam o mogućnosti da se dogodi ono najgore što supruga predviđa. Kako da izvršim svoje obećanje, s time da se osiguram od svih mogućnosti da ostanem na kraju sa suprugom na cesti? (J.B., Brodski Stupnik)...
Razdvojena prebivališta
Pitanje: Moj otac s prebivalištem u Hrvatskoj preminuo je prije mjesec dana. Majka mi ima 57 godina i živi u Bosni i Hercegovini. Ima li moja majka pravo na njegovu mirovinu? (N.F., Slavonski Brod)...
Životna dvojba
Pitanje: Od cijele obitelji imam žive samo nećaka i njegovu suprugu. Brinu se o meni te nemam nikakvih prigovora na njihov odnos. Stoga sam odlučila svu svoju imovinu, koja nije mala, poslije moje smrti prenijeti u njihovu korist. Problem je u tome što smo neki dan razgovarali o načinu prijenosa, pa se oni ne slažu da to napravim oporukom ili darovnim ugovorom, već traže da sačinimo ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. S obzirom na to da sam putem medija čula sve najgore o tome ugovoru i mogućnosti da ostanem bez ičega prihvatim li ga, odbila sam njegovo sklapanje. Rekli su mi da će se iseliti iz kuće gdje su stanovali sa mnom te potražiti za sebe neka druga rješenja. Moram priznati da me to uzdrmalo, jer sam sigurna da neću nigdje i ni od koga imati takvu brigu i skrb kakvu su oni dosad pokazivali, pa razmišljam da ipak prihvatim njihov ultimatum. Zanima me postoji li kakav pravni postupak kojim bi se ja usprkos sklapanju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju mogla zaštititi od mogućnosti da pod stare dane ostanem bez ičega? (N.K., Vrbovec)...
Sumnjivo sudsko vijeće
Pitanje: Već dulji niz godina vodim spor vezan za vlasništvo nekretnine veće vrijednosti. Saslušani su brojni svjedoci, mijenjali se vještaci, a po mišljenju mog odvjetnika spor bih trebao dobiti, premda mu se čini da mi sudsko vijeće nije sklono, što je bilo vidljivo prilikom postupka izvođenja dokaza. Moram priznati da me ta činjenica zabrinula te sam spreman na najgore. U mirovini sam i cijeli spor mi je postao naporan. U slučaju da izgubim spor, imam li pravo prilikom podnošenja žalbe protiv prvostupanjske presude tražiti od drugostupanjskog suda da se odredi nova rasprava pred drugim sudskim vijećem u drugom sastavu? Bojim se da će se čitava stvar ponoviti meni na štetu, ako se vijeće ne promijeni. (D.L., Krapina)...