UVODNA RIJEČ

Oda o svilenom tepihu

Piše: Jasna A. Petrović

     Oda je svečana pjesma posvećena zaslužnim osobama, značajnim događajima i temama kao što su božan­stvo, ljubav, domovina i sl. Ugođaj ode uvijek je svečan, ozbiljan i naglašen. Počevši od antičke Grčke, oda je česti pje­snički oblik u svim vremenima.

     I u ovom našem vremenu ode nisu rijetka pojava, mada ne nužno u rimama. Moguće ih je pronaći i u javnim natječajima, pa da i u tako skučenom formatu imaju dimenziju božanskog, lju­bavnog i domoljubnog. Tako je u Narodnim novinama objavljen natječaj za nabavu novog namještaja za potrebe Užeg kabine­ta Vlade Republike Hrvatske. Radi se o nabavi konferencijskog stola, 12 konferencijskih stolica, dviju fotelja, dviju polufotelja, dvosjeda, jednog središnjeg i dvaju bočnih stolića, stolne lampe, tepiha, 13 zavjesa te stalka i koplja za zastavu. Sve to bi trebalo koštati 680.000 kuna.

    Natječaj je pun posebnih zahtjeva pa se tako doznaje da stolci moraju imati bazu od masivnog drveta jasena s četiri kraka koji čine oblik piramide, na način da se krakovi postolja spajaju u točki hvatišta na sjedalo, što valjda ukazuje na božansku di­menziju pozadine korisnika. Školjka sjedala mora biti izrađena od prešanog lameliranog drveta hrasta, kako bi se naglasilo do­moljublje. I tako dalje, i tako dalje.

     Fotelje će biti presvučene visoko kvalitetnom anilinskom ko­žom, otpornom na vlagu, habanje i utjecaj UV zraka, a na podu će biti ručno vezeni tepih s 50 posto svile. Najvažniji je detalj, valjda onaj ljubavnog karaktera, da se stolna svjetiljka mora sa­stojati od cilindričnog stalka sa žaruljom promjera pet centime­tara, izrađenog od masivnog drveta breze s metalnom bazom, što nekako vuče na nordijsku mitologiju.

     Postavili smo ovu značajnu informaciju na tematsku Facebook stranicu Sindikata umirovljenika, i ostali u čudu koliko se naših 16.000 pratitelja razumije u javne natječaje i potrebe ure­da Vlade. Uglavnom, oko tristotinjak komentara pokazuje puno razumijevanje za„znucane" fotelje ministara, te dodaju vlastite prijedloge kako riješiti problem ruiniranog kabineta.

     Mnogi su se zabrinuto zapitali kad su se to fotelje uspjele izlizati, a da narod nije primijetio, dok drugi tvrde kako su mini­strima dovoljne školske klupe ili preporučuju plastične stolice. Zabrinuti Riječanin ih poziva da kupe 10 komada stolica za pri­manje terapije na dnevnoj hematološkoj bolnici u KBC Rijeka. Za tepih tvrde da bi bio dovoljan onaj koji usput donesu Kinezi, a drugi pristaju samo na polovne fotelje (kao avione).

     Neki su se raspištoljili i upitali kako ih nije sramota, dok djeca nemaju lijekove, a umirovljenici kopaju po kantama, ali su takva pitanja daleko od duha ove ode o svilenom tepihu, pa će biti zanemarena. Kao što piše jedna pratiteljica, fotelje nikome nikad nisu dale pamet, isto im se piše, dok druga upozorava: „Vi narode i dalje trošite svoje fotelje doma kad je potrebno izaći na glasa­nje, a mogli biste taj dan mijenjati povijest." No, nećemo o tome. To bi već bila oda o foteljama.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik


 

Nemam nasljednika

Pitanje: Rođena sam tijekom Drugog svjet­skog rata, nisam poznavala svoje roditelje, jer većinu života sam provela u domu za siročad. No, to me nije spriječilo da svojim radom i tru­dom uspijem u životu i steknem imovinu. Na žalost, nisam se nikad udavala niti sam imala djece kojoj bi ostavila sve što sam stekla. Od obitelji nemam nikoga, niti znam da netko po­stoji, tako da nisam ostavila nikome imovinu pa me zanima što će biti sa svime što posjedujem. (S.P., Pula)...

Read more...

 


 

Pronađen novac iz novčanika

Pitanje: Hodajući ulicom pronašao sam novčanik u kojem je bila pozamašna svota nov­ca. Uz novac u novčaniku su bili i dokumenti vla­snika novčanika. Moram priznati da sam, s obzi­rom na to da je u pitanju bila veća svota novca, bio u dilemi hoću li zadržati novac za sebe. Me­đutim, jednostavno savjest mi nije dozvolila da to učinim, a pogotovo s obzirom na to da sam imao podatke o osobi čiji je novčanik bio, stoga sam odlučio otići na policiju. Tamo su mi rekli da sam pošteno i pametno postupio jer bih u pro­tivnome počinio kazneno djelo„utaje", što bi me moglo koštati i slobode. Visina kazne ovisila bi o količini novca kojeg bih utajio na gore opisani način da sam drukčije postupio. Recite mi jesam li postupio pravilno i bih li stvarno završio u za­tvoru da se saznalo da sam utajeni novac uzeo zadržao? (D.P., Zagreb)...

Read more...


 

Vjerovnik supruge potražuje dug

Pitanje: Dosta sam se kasno ženio. Nisam znao da se moja supruga prije braka financijski zadužila, tako da sam se neugodno iznenadio kada je vjerovnik moje supruge zatražio povrat duga koji je moja žena napravila prije sklapa­nja braka. Odbio sam platiti dug jer za njega ni­sam ni znao, a niti je vjerovnik imao dokaze da je pozajmio mojoj ženi bilo kakav iznos. Na to mi je vjerovnik zaprijetio sudom ali i s obilnim zateznim kamatama. Ja sam ostao pri svome te dug nisam vratio. Jesam li u pravu u pogledu naplate duga koji je napravila moja supruga bez moje suglasnosti ili znanja? Jesam li u pra­vu? (M.K., Novigrad)...

Read more...


 

Doživotno uživanje u kući

Pitanje: Suprug, koji je nedavno umro, opo­ručno je našoj kćeri ostavio obiteljsku kuću, s time da je meni ostavio pravo doživotnog uživa­nja kuće. Znači li to da je vlasnica kuće moja kći, a da ja imam pravo samo na doživotno uživa­nje kuće? Poznato mi je da kao osoba, koja ima pravo doživotnog uživanja, mogu kuću iznaj­mljivati trećim osobama, uređivati ju, ali bez da se kuća namjenski mijenja. Dakle, ja nisam ni­kakva kućevlasnica, što me boli, jer sam kuću u najvećem dijelu gradila s pokojnim suprugom. Budući da je pokojni suprug zaviještao oporuč­no kuću našoj kćeri, smatram da mi je učinjena nepravda. (Lj.J, Slavonski Brod)...

Read more...


 

U škripcu

Pitanje: Udovac sam već duže vrijeme, a stanujem u svojoj nedovršenu obiteljskoj kući. S obzirom na to da mi je mirovina niska, nisam u stanju kuću dovršiti, čak štoviše, nedostaju mi sredstva potrebna za život. U mom susjedstvu stanuje mlađi bračni par, koji su podstanari. Spre­mni su mi pomoći kad god mi nešto zatreba. U međuvremenu naši odnosi su bili sve bolji, pa su oni predložili da sklopimo ugovor o doživotnom uzdržavanju, a uz to da će dovršiti neizgrađeni dio kuće. Kuća bi naravno poslije moje smrti pripala njima. Meni je to odgovaralo te smo kod javnog bilježnika sklopili ugovor o doživotnom uzdržava­nju. Nažalost, stvari su se u međuvremenu promi­jenile, jer je muž izgubio posao, tako da ne samo da nije mogao dovršavati neizgrađeni dio kuće, nego je dovedeno u pitanje osnovno uzdržava­nje cijele obitelji, a pogotovo što im je, izgleda, i dijete na putu. Što da radim? Ne mogu se nikako potužiti na davanje uzdržavanja, jer mi ni vlastita djeca ne bi bila bolja, ali to ne mijenja činjenicu da nemamo sredstava za život. (B.Č., Bjelovar)...

Read more...