UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Pravne savjete daje Ante Kuprešak, dipl. pravnik

Stavite „plombu" na kuću

Pitanje: Nakon što sam sklopio ugovor o kupnji obi­teljske kuće, te isplatio ugovorenu cijenu, prodavatelj od­bija iseliti iz kuće i izdati mi tabularnu ispravu potrebnu za upis vlasništva. Zbog toga sam protiv njega podnio tuž­bu tražeći da mi kuću preda u vlasništvo i izda ispravu koja će omogućiti uknjižbu. Vrijeme prolazi, a još uvijek nije donesena prvostupanjska presuda, tako da se bojim da prodavatelj ne proda kuću nekom drugom. Molim Vas da mi savjetujete što da učinim? (ŽJ, Zagreb)

Odgovor: Ukoliko ste angažirali odvjetnika, čudi me da nije podnio prijedlog radi zabilježbe spora o pravu vlasništva na kuću koja je bila predmet prodaje. Tim pri­jedlogom, osim zabilježbe spora glede vlasništva, treba­lo je zatražiti i zabranu otuđenja i opterećenja u korist prodavatelja (u narodu se kaže da je stavljena plomba). Stoga, bez odgađanja provjerite kod odvjetnika je li po­duzeto sve potrebno vezano za zabilježbu spora, a ako odvjetnika niste angažirali, savjetujem Vam da odmah to učinite, kako ne bi došlo do ponovne prodaje kuće.