UVODNA RIJEČ

Vladajući, zašto ignorirate umirovljenike?

Piše: Jasna A. Petrović

     Počela je neslužbena kampanja za izbore za Pred­sjednika Republike Hrvatske. Sve su brojnije izja­ve aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića u kojima se spominje problematika različitih slojeva društva. No, ono što je vidljivo iz svih tih poruka jest da se ni u jednom od pre- dizbornih obećanja ne spominju oni najugroženiji - umirovljenici.

     Neshvatljivo je da čelni ljudi države ignoriraju više od 1.240.000 umirovljenika, kao i činjenicu da više od polovice umirovljenika, njih 58 posto, živi ispod hrvat­ske linije siromaštva, koja za ovu godinu za samca iznosi 2.496,5 kuna.

Relativna vrijednost mirovina (udjel prosječne bruto mirovine u bruto plaći) iznosi 27,7 posto te je, uz irsku mirovinu, najniža u zemljama Europske unije, što je do­velo do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 go­dina potonuo u zonu siromaštva te svaki drugi samac.

     Gospodo i gospođe, čak 98 posto svih umirovljeni­ka ima mirovine niže od prosječne plaće! Nije li tragična takva budućnost umirovljenika koju nudite današnjim siromašnim radnicima?

Položaj onih koji su izgradili svoju zemlju vlastitim rukama i znanjem, da bi bili „namireni" dva puta godiš­nje s mizernim usklađivanjem mirovina, koje im pojedu besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje i povećani troškovi života, doista je ponižavajući.

     Nebriga vladajućih za umirovljenike i starije osobe dovela je do opće društvene marginalizacije starijih oso­ba, a kao što vidimo prema izjavama političke vrhuške, nema naznaka da bi se netko potrudio makar ih spome­nuti. O njima se šuti. Koga briga za 20 posto odbačenih starica i staraca?!

     Glavne teme o kojima predsjednica i premijer pričaju u javnosti uglavnom se svode na probleme iseljavanja mladih, slaba demografska kretanja, odnosa sa Srbijom i međunacionalnim ispadima, no nigdje nema ničeg o problemima umirovljenika koji jedva spajaju kraj s kra­jem, poniženi su i podcijenjeni, kopajući po kontejneri­ma i hraneći se po javnim kuhinjama.

     Gospodo, operite uši, jer jednog ćete se dana probu­diti u zemlji iz koje su mladi iselili, a stari pomrli od gladi!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik

 

Posao ili mirovina

Pitanje: S poslodavcem imam zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Prije tri mjeseca navršio sam 65. god života i imam 37 godina mirovinskog staža, ali nitko mi ništa nije rekao da moram u mirovinu pa sam nastavio ra­diti kod poslodavca. Koja je moja pravna situa­cija s obzirom na prava i obveze iz mirovinskog osiguranja. (D.M., Zagreb)

Odgovor: Propisima o radu tj. Zakonom radu (N.N. 93/14; 127/17) predviđen je način prestanka ugovora o radu te je između ostalo­ga propisano da ugovor o radu prestaje kada radnik navrši šezdeset pet godina života i pet­naest godina mirovinskog staža, osim ako se radnik i poslodavac drugačije ne dogovore. Istodobno je propisima o mirovinskom osigu­ranju tj. Zakonom o mirovinskom osiguranju predviđeno da osiguranik ima pravo na sta­rosnu mirovinu kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža. To što ste nastavili raditi i nakon ispunjenja jednog od uvjeta za prestanak ugovora o radu može se smatrati prešutnim dogovorom između Vas i poslodavca te ste i nadalje u radnom odnosu kod poslodavca sukladno zaključenom ugovo­ru o radu. Ukoliko namjeravate realizirali pravo na starosnu mirovinu, potrebno je da prestane ugovor o radu na jedan od načina propisanih Zakonom o radu (npr. sporazumom između Vas i poslodavca ili otkazom u koliko su za isti ispu­njene pretpostavke).