UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik

 

Nećakinja će plaćati dom

Pitanje: Živim sama u garsonijeri u Zagrebu. Od obitelji imam samo nećakinju (kćer od se­stre) koja živi i radi u Njemačkoj. S obzirom da sam već u godinama i lošeg zdravstvenog sta­nja sve teže mi je voditi brigu o sebi te bih htjela otići u starački dom, no smještaj u njemu ne mogu plaćati s obzirom da mi je mirovina, mala. Pitala sam nećakinju i ona je spremna podmiri­vati troškove smještaja u domu.

(I.R, Slavonski Brod)

Odgovor: Za rješenje Vaše životne situaci­je opisane u upitu najbolje je da takvu obvezu formalizirate i sklopite ugovor o doživotnom uz­državanju s nećakinjom s obzirom da je riječ o osobi vašeg povjerenja i najbližoj rodbini. Nave­denim ugovorom Vaša nećakinja (kao davatelj uzdržavanja) obvezala bi se Vas (kao primatelja uzdržavanja) uzdržavati na način da plaća troš­kove Vašeg smještaja u domu doživotno, dok bi se Vi obvezali dati nećakinji garsonijeru u kojoj sada živite, s time da je stjecanje predmetne garsonijere odgođeno do trenutka Vaše smrti.

Navedeni ugovor mora biti sastavljen u pisa­nom obliku, te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježni­ku, odnosno sastavljen od strane javnog biljež­nika u obliku javno bilježničkog akta na temelju izjava ugovaratelja.

Pri sastavljanju navedenoga ugovora (tj. pri uređenju međusobnih prava i obveza između Vas i nećakinje) potrebno je da vodite računa o tome tko će voditi brigu o garsonijeri (s obzirom da će ista biti prazna), tj. tko će plaćati tekuće troškove (režije, pričuva i sl.). Isto tako uzmite u obzir da ćete i Vi za vrijeme boravka u domu imati dodatnih troškova (lijekovi, kava, frizura, pediker i sl.) tako da mirovinu ili njen dio ostavi­te za svoje osobne potrebe. Postoji mogućnost da date suglasnost za iznajmljivanje garsonijere radi namirenja vaših osobnih troškova.