UVODNA RIJEČ

Daj glas za svoj spas

     Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirov­ljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".

Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.

     Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu treba­mo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s mini­malnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spo­menula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".

     Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu po­moć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužu­ju i umirovljenici.

     Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović ka­zala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.

     Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?

Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.

     U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?

     Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologi­jom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".

Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik

 

Životna dvojba

Pitanje: Od cijele obitelji imam žive samo ne­ćaka i njegovu suprugu. Brinu se o meni te ne­mam nikakvih prigovora na njihov odnos. Stoga sam odlučila svu svoju imovinu, koja nije mala, poslije moje smrti prenijeti u njihovu korist. Pro­blem je u tome što smo neki dan razgovarali o načinu prijenosa, pa se oni ne slažu da to napra­vim oporukom ili darovnim ugovorom, već traže da sačinimo ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. S obzirom na to da sam putem medija čula sve naj­gore o tome ugovoru i mogućnosti da ostanem bez ičega prihvatim li ga, odbila sam njegovo sklapanje. Rekli su mi da će se iseliti iz kuće gdje su stanovali sa mnom te potražiti za sebe neka druga rješenja. Moram priznati da me to uzdr­malo, jer sam sigurna da neću nigdje i ni od koga imati takvu brigu i skrb kakvu su oni dosad po­kazivali, pa razmišljam da ipak prihvatim njihov ultimatum. Zanima me postoji li kakav pravni po­stupak kojim bi se ja usprkos sklapanju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju mogla zaštititi od mo­gućnosti da pod stare dane ostanem bez ičega? (N.K., Vrbovec)

Odgovor: Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je izuzetno opasan po sigurnost vaše imovine, a time i vas. Naime, potpisom i ovjerom tog ugovo­ra na sudu ili kod javnog bilježnika možete osta­ti bez cjelokupne imovine, ako je ona kao takva predmet ugovora. No, s druge strane, s obzirom na to da jako dobro poznajete svoje rođake, pred­lažemo vam ipak da prihvatite ugovor o dosmrt­nom uzdržavanju, ali da u njega obavezno stavite klauzulu „stvarnog tereta uzdržavanja". U tom slu­čaju, svatko tko dođe u posjed vaše imovine, jer teoretski postoji mogućnost da vaši rođaci pro­daju imovinu koju su dobili ugovorom, dužan je preuzeti uzdržavanje vas do kraja života, kao da je s vama sklopio taj ugovor. Ima i bolje rješenje, a to je da predložite potpisivanje ugovora o do­životnom uzdržavanju, ili čak da sačinite darovni ugovor s pravom doživotnog plodouživanju.