UVODNA RIJEČ

Oda o svilenom tepihu

Piše: Jasna A. Petrović

     Oda je svečana pjesma posvećena zaslužnim osobama, značajnim događajima i temama kao što su božan­stvo, ljubav, domovina i sl. Ugođaj ode uvijek je svečan, ozbiljan i naglašen. Počevši od antičke Grčke, oda je česti pje­snički oblik u svim vremenima.

     I u ovom našem vremenu ode nisu rijetka pojava, mada ne nužno u rimama. Moguće ih je pronaći i u javnim natječajima, pa da i u tako skučenom formatu imaju dimenziju božanskog, lju­bavnog i domoljubnog. Tako je u Narodnim novinama objavljen natječaj za nabavu novog namještaja za potrebe Užeg kabine­ta Vlade Republike Hrvatske. Radi se o nabavi konferencijskog stola, 12 konferencijskih stolica, dviju fotelja, dviju polufotelja, dvosjeda, jednog središnjeg i dvaju bočnih stolića, stolne lampe, tepiha, 13 zavjesa te stalka i koplja za zastavu. Sve to bi trebalo koštati 680.000 kuna.

    Natječaj je pun posebnih zahtjeva pa se tako doznaje da stolci moraju imati bazu od masivnog drveta jasena s četiri kraka koji čine oblik piramide, na način da se krakovi postolja spajaju u točki hvatišta na sjedalo, što valjda ukazuje na božansku di­menziju pozadine korisnika. Školjka sjedala mora biti izrađena od prešanog lameliranog drveta hrasta, kako bi se naglasilo do­moljublje. I tako dalje, i tako dalje.

     Fotelje će biti presvučene visoko kvalitetnom anilinskom ko­žom, otpornom na vlagu, habanje i utjecaj UV zraka, a na podu će biti ručno vezeni tepih s 50 posto svile. Najvažniji je detalj, valjda onaj ljubavnog karaktera, da se stolna svjetiljka mora sa­stojati od cilindričnog stalka sa žaruljom promjera pet centime­tara, izrađenog od masivnog drveta breze s metalnom bazom, što nekako vuče na nordijsku mitologiju.

     Postavili smo ovu značajnu informaciju na tematsku Facebook stranicu Sindikata umirovljenika, i ostali u čudu koliko se naših 16.000 pratitelja razumije u javne natječaje i potrebe ure­da Vlade. Uglavnom, oko tristotinjak komentara pokazuje puno razumijevanje za„znucane" fotelje ministara, te dodaju vlastite prijedloge kako riješiti problem ruiniranog kabineta.

     Mnogi su se zabrinuto zapitali kad su se to fotelje uspjele izlizati, a da narod nije primijetio, dok drugi tvrde kako su mini­strima dovoljne školske klupe ili preporučuju plastične stolice. Zabrinuti Riječanin ih poziva da kupe 10 komada stolica za pri­manje terapije na dnevnoj hematološkoj bolnici u KBC Rijeka. Za tepih tvrde da bi bio dovoljan onaj koji usput donesu Kinezi, a drugi pristaju samo na polovne fotelje (kao avione).

     Neki su se raspištoljili i upitali kako ih nije sramota, dok djeca nemaju lijekove, a umirovljenici kopaju po kantama, ali su takva pitanja daleko od duha ove ode o svilenom tepihu, pa će biti zanemarena. Kao što piše jedna pratiteljica, fotelje nikome nikad nisu dale pamet, isto im se piše, dok druga upozorava: „Vi narode i dalje trošite svoje fotelje doma kad je potrebno izaći na glasa­nje, a mogli biste taj dan mijenjati povijest." No, nećemo o tome. To bi već bila oda o foteljama.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik

 

Životna dvojba

Pitanje: Od cijele obitelji imam žive samo ne­ćaka i njegovu suprugu. Brinu se o meni te ne­mam nikakvih prigovora na njihov odnos. Stoga sam odlučila svu svoju imovinu, koja nije mala, poslije moje smrti prenijeti u njihovu korist. Pro­blem je u tome što smo neki dan razgovarali o načinu prijenosa, pa se oni ne slažu da to napra­vim oporukom ili darovnim ugovorom, već traže da sačinimo ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. S obzirom na to da sam putem medija čula sve naj­gore o tome ugovoru i mogućnosti da ostanem bez ičega prihvatim li ga, odbila sam njegovo sklapanje. Rekli su mi da će se iseliti iz kuće gdje su stanovali sa mnom te potražiti za sebe neka druga rješenja. Moram priznati da me to uzdr­malo, jer sam sigurna da neću nigdje i ni od koga imati takvu brigu i skrb kakvu su oni dosad po­kazivali, pa razmišljam da ipak prihvatim njihov ultimatum. Zanima me postoji li kakav pravni po­stupak kojim bi se ja usprkos sklapanju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju mogla zaštititi od mo­gućnosti da pod stare dane ostanem bez ičega? (N.K., Vrbovec)

Odgovor: Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je izuzetno opasan po sigurnost vaše imovine, a time i vas. Naime, potpisom i ovjerom tog ugovo­ra na sudu ili kod javnog bilježnika možete osta­ti bez cjelokupne imovine, ako je ona kao takva predmet ugovora. No, s druge strane, s obzirom na to da jako dobro poznajete svoje rođake, pred­lažemo vam ipak da prihvatite ugovor o dosmrt­nom uzdržavanju, ali da u njega obavezno stavite klauzulu „stvarnog tereta uzdržavanja". U tom slu­čaju, svatko tko dođe u posjed vaše imovine, jer teoretski postoji mogućnost da vaši rođaci pro­daju imovinu koju su dobili ugovorom, dužan je preuzeti uzdržavanje vas do kraja života, kao da je s vama sklopio taj ugovor. Ima i bolje rješenje, a to je da predložite potpisivanje ugovora o do­životnom uzdržavanju, ili čak da sačinite darovni ugovor s pravom doživotnog plodouživanju.