UVODNA RIJEČ

Daj glas za svoj spas

     Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirov­ljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".

Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.

     Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu treba­mo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s mini­malnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spo­menula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".

     Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu po­moć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužu­ju i umirovljenici.

     Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović ka­zala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.

     Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?

Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.

     U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?

     Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologi­jom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".

Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik

 

Lažna nasljednica

Pitanje: Moj susjed je živio sam u velikoj kući bio je neoženjen, bez djece. Nedavno je premi­nuo, a jedini su nasljednici njegovi bratići. Gos­podin se za života družio s jednom udovicom, provodili su zajedno vrijeme, nikad nisu živjeli zajedno na istoj adresi, ni privređivali u zajednič­ko kućanstvo. Na ostavinskoj se raspravi dotična gospođa pojavila s dopisom u kojem stoji kako je ona izvanbračna supruga te je sudu dostavila zahtjev za utvrđivanjem izvanbračne zajednice. Zatim je bilježnik rekao da postoji oporuka koja je sastavljena kod njega i dana mu na čuvanje, a za koju nitko nije znao i pročitao je. U njoj piše da moj susjed sve ostavlja svojoj izvanbračnoj supruzi, navodeći njezino ime i datum rođenja. U oporuci piše samo ime i prezime, te datum ro­đenja dotične gospođe, bez adrese i OIB-a. Opo­ruka je potpisana velikim tiskanim slovima, s pu­nim imenom i prezimenom, što nije istovjetno potpisu na osobnoj iskaznici. Zanima me može li se ta izvanbračna zajednica i oporuka pobiti? Je li negdje točno definirano koje podatke o nasljedniku mora sadržavati oporuka, jer uvijek mogu postojati dvije osobe istog imena i istog datuma rođenja? (B.T., Sisak)

Odgovor: Izvanbračna zajednica u smislu Obiteljskog zakona jest zajednica života neože- njenog muškarca i neudane žene pod uvjetom da traje neprekidno najmanje tri godine. S obzi­rom na to da nisu živjeli na istoj adresi, potrebno je na nadležni sud predati zahtjev za utvrđiva­nje izvanbračne zajednice, a sud će na temelju raspoložive dokumentacije ili drugih dokaza, uzimajući u obzir zakonske propise, utvrditi je li postojala izvanbračna zajednica. Ako sud utvrdi postojanje izvanbračne zajednice, preživjeli par­tner nasljeđuje pokojnoga bez obzira na oporu­ku. U suprotnom će dotična gospođa naslijediti pokojnika temeljem oporuke koja se može na­pisati i potpisati tiskanim slovima. Problem je u tome što nije navedena adresa, niti OIB nasljed­nika, što može biti razlog za pobijanje oporuke, a to se utvrđuje u redovnoj parnici na sudu.