UVODNA RIJEČ

Daj glas za svoj spas

     Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirov­ljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".

Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.

     Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu treba­mo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s mini­malnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spo­menula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".

     Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu po­moć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužu­ju i umirovljenici.

     Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović ka­zala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.

     Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?

Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.

     U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?

     Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologi­jom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".

Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik

 

Svakome polovica

Pitanje: U braku sam od 15. veljače 1995. go­dine. Dok sam kao domaćica i majka vodila brigu o kućanstvu, suprug je radio kao rukovoditelj u poduzeću te je imao plaću koja je obitelji omo­gućavala ugodan život. Napominjem da smo u početku braka bili podstanari, a u međuvreme­nu je muž podigao kredit te smo izgradili kuću, a poslije i vikendicu. Oba objekta su u zemljišnim knjigama upisana kao suprugovo vlasništvo. Na­žalost, bračni odnosi su postali potpuno pore­mećeni, a muž mi prijeti razvodom. Usput tvrdi da ću završiti na ulici, jer ništa nisam stekla te da sva imovina pripada njemu, jer ju je on zaradio, dok ja nemam niti jednog dana radnog staža. Zbog svega sam se jako prestrašila te se bojim da ću završiti na ulici nakon više od 20 godina braka. Recite mi imam li pravo na bračnu stečevi­nu, jer koliko god je suprug radio u poduzeću, ja sam vodila domaćinstvo i odgajala dvoje djece što nije lako? (A.K., Zaprešić)

Odgovor: Obiteljski zakon koji je stupio na snagu 1. srpnja 1999. propisuje da se bračna ste­čevina određuje na način da svaki bračni drug ima pravo na polovicu bračne stečevine, bez obzira na to koliko je u financijskom smislu pri­donosio bračnoj stečevini. Dakle, sve što ste vi i suprug stekli u braku nakon tog datuma dijeli se po načelu „svakome polovica". Od ovog načela izuzimaju se prihodi stečeni pravnim poslovima koji nemaju veze sa radom, primjerice, darova­nje ili nasljeđivanje, jer takvi prihodi spadaju u posrednu imovinu svakog supružnika. Zakon o braku i porodičnim odnosima koji je bio na snazi do 1. srpnja 1999., visinu udjela u bračnoj stečevini određivao je prema doprinosu svakog bračnog druga, s time da se vodilo računa o do­prinosu žene domaćice (odgoj djece, kućanski poslovi). Dakle, nemojte se bojati, zakon Vas štiti.