UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik

 

Tuđa uknjižba

Pitanje: Kupio sam povoljno građevinsko zemljište s građevinskom dozvolom i kom­pletnom infrastrukturom. Moje zadovoljstvo kupnjom kratko je trajalo. Kad sam htio pro­vesti pravo vlasništva u zemljišne knjige, vidio sam da je to već netko prije mene učinio. Bivši vlasnik je istovremeno pregovarao o proda­ji građevinskog zemljišta s drugom osobom koja je ishodila upis prava vlasništva u zemljiš­ne knjige. Ja sam vlasniku već dao kaparu, što je znak da se ugovor o kupoprodaji smatra za­ključenim. Nažalost, druga strana je bila brža, bivšeg vlasnika isplatila u cijelosti, te se odmah uknjižila kao vlasnik građevinskog zemljišta u zemljišnim knjigama. Pouzdano znam da sam prvi počeo pregovore o kupnji tog zemljišta, no taktizirao sam sa upisom. Imam li pravo tražiti da se poništi uknjižba prava vlasništva jer sam dao kaparu, što znači da sam sklopio ugovor prije druge strane? (J.K., Klanjec]

Odgovor: Odgovor na pitanje imate li pravo poništavanja (brisanja) uknjižbe prava vlasništva druge osobe, leži u tome je li ta dru­ga osoba znala ili morala znati da ste sklopili ugovor o kupnji parcele, pa čak i dali kaparu kao znak da je ugovor zaključen. Ako raspola­žete s uvjerljivim dokazima da je druga strana znala za te činjenice, imate realne šanse da u sudskom postupku tražite poništenje ugovo­ra i brisanje uknjižbe prava vlasništva. Ako to ne uspijete dokazati, sud će odbiti vašu tužbu i ostaviti na snazi izvršen upis uknjižbe prava vlasništva. U tom slučaju od bivšeg vlasnika imate pravo tražiti povrat dvostruke kapare i nadoknadu štete koju ste pretrpjeli.