UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik

 

 

Dvostruka naplata dugova

 

Pitanje: Moj bivši suprug, od kojeg sam se razvela prije tri godine, pozajmio je od jednog prijatelja znatni iznos novca radi gradnje vikendice na moru. Ugovor o zajmu potpisali smo oboje solidarno, obavezavši se da ćemo dug vratiti u roku od pet godina, računajući od dana potpisa ugovora. Nažalost, bračni odnosi su se u međuvremenu potpuno poremetili tako da je razvod braka bilo jedino rješenje. Imovinu stečenu u braku smo podijelili, no nismo se dogovorili o vraćanju duga koji smo zajedno prihvatili. Bivši suprug, koji se odselio iz grada, i ja potpuno smo prestali komunicirati, a kako je zajmodavac koji živi u mome gradu, neprestano vršio pritisak da mu kao solidarni dužnik vratim zajam, prijetio je tužbom, podigla sam veliki kredit i isplatila ukupan dug zajedno s kamatama. Nakon toga sam po savjetu odvjetnika zatražila od bivšeg muža da mi vrati polovinu duga, na što mi je on, na moje iznenađenje, odgovorio da je već davno platio polovinu duga zajmodavcu, te mi je čak dostavio dokaze o tome. Kada sam se obratila zajmodavcu on to negira, pa sam po nagovoru odvjetnika podnijela tužbu protiv nesavjesnog zajmodavca. Što dalje trebam činiti? (K. S., Bjelovar)

 

Odgovor: Nemojte oklijevati niti trenutka! Prihvatite savjet odvjetnika, te podnesite tužbu zbog stjecanja imovine bez osnove, a ujedno mu zaprijetite da ćete podnijeti kaznenu prijavu protiv njega, jer je prijevarom došao do dvostruke naplate. Što se pak tiče vašeg odnosa s bivšim mužem, pokušajte se dogovoriti o tome da vikendicu isplatite vi njemu ili on vama, ili da ju prodate i podijelite novac.