UVODNA RIJEČ

Poziv na masovno spaljivanje

Piše: Jasna A. Petrović

     Godine 1209. papa Inocent III. proglasio je križarski rat protiv albigenza, kršćanske vjerske skupine u južnoj Francuskoj koja spa­da među katare. Par stotina tisuća nepodobnih su masovno spalili. U svibnju 1933. u Berlinu je na trgu Opernplatz organizirano ma­sovno spaljivanje knjiga, a za koju godinu i Židova.

     Pitate se što nas je „uhvatila" vatra? Pa, vatra je bila jedan od ključnih elemenata u evoluciji modernoga čovjeka. Jedna je od adaptivnih prednosti, koje su ljudima omogućile preživljavanje u različitim životnim uvjetima. Vatra daje toplinu i svjetlost, a to je upravo ono što treba nama hrvatskim umirovljenicima.

No, ubilo nas siromaštvo, pa sada vatru ne palimo na šted­njaku radi grijanja i kuhanja, već se vozikamo besplatnim javnim prijevozom i posjećujemo javne kuhinje. Eventualno skupljamo plastične boce po kontejnerima i kantama u susjedstvu ili se sa- moposlužujemo iz istih izvora za doručak i večeru.

     Evolucijski smjer je promijenjen. Kao što postoji tzv. senilna involucija, odnosno smanjivanje, usisavanje tijela u starijoj dobi, nekako nam se čini da je na djelu i retrogradna evolucija smanji­vanja društvene biti. Usisavaju se vrijednosti, stanovnici, moguć­nosti, dostojanstvo, kultura.

     I zato smo poludjeli kad smo vidjeli da su nam mirovine pove­ćane za 0,94 posto. Onih 315.000 hrvatskih umirovljenika ili 27,6 posto koji primaju mirovine niže od 1.500 kuna, pa su tako dobili povećanje od 50 lipa do 14 kuna mjesečno, moglo je to pročitati crno na bijelom na obavijesti o mirovini koju su dobili u banci. Nije puno veće povećanje za onih 600.000 umirovljenika ili 52,2 posto koji imaju mirovine niže od hrvatske linije siromaštva koja je lani iznosila 2.180 kuna. Ako upotrijebimo eufemizam, onda mirovine nisu povećane (jer nisu!) nego su usklađene. Ali, ne može se biti neprijatelj vatre samo zato što ona ponekad opeče, valja se sjetiti da ona uvijek grije. Tako i mi skromno prihvaćamo kako su nekad mirovine bile više od 37,46 posto prosječne plaće, ali tome može­mo samo dodati da takve mirovine sve manje g riju.

     Pozvali smo preko naše Facebook stranice svojih 8.500 pratite­lja na masovno spaljivanje mirovinskih odrezaka i taman zaključili kako ćemo se konačno ogrijati. No, umirovljenici su nas ohladili. Kaže prijateljica iz Gunje kako su vatra i voda dobre sluge, ali zli gospodari, a FB frendica Radojka Jerković iz Zagreba dodaje: „Ne treba mi takvo povećanje, nek' si banda uzme sebi!"

I dok smo još ozbiljno razmišljali hoćemo li na glavnome grad­skom trgu zapaliti naše mirovinske odreske, u zadnji tren je stiglo važno upozorenje Ljubomira Babića iz Lipika:„Nikakvo spaljivanje nikakvih papira - vidite da zahtjevi za naplate stižu van svih razu­mnih rokova, pa će netko nakon 20 godina tražiti da nešto vrati­mo, a mi nemamo svoj dokument. Oni svoje ne daju provjeravati!"

I tako, odustajemo. Ništa od masovnog spaljivanja. I dalje gla­sna šutnja.

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik

 

 

Pastorci uzimaju sve

Pitanje: Nakon smrti muža na ostavinskoj raspravi saznala sam da je muž sačinio oporu­ku kojom je svu svoju imovinu ostavio djeci iz prvog braka, dok je meni ostavio pravo doži­votnog plodouživanja obiteljske cijele kuće u kojoj smo do tada stanovali. S obzirom da sam sa pastorcima do tada bila u vrlo dobrim od­nosima, nisam tražila nužni dio imovine prem­da mi je zakonski pripadao. Poslije ostavinske rasprave situacija se iz osnove promijenila. Sada pastorci tvrde da je obiteljska kuća na kojoj mi je muž ostavio pravo plodouživanja prevelika te da imam pravo koristiti samo jed­nosobni stan u kući na kojoj oni imaju pravo vlasništva. Međutim, pokojni muž mi je opo­rukom ostavio pravo plodouživanja čitave kuće, te smatram da se pravo korištenja odno­si na čitavu kuću. Inače razmišljam, s obzirom da mi je obiteljska mirovina mala, da veći dio kuće dam u najam čime bi znatno popravi­la svoju financijsku situaciju. Imam li pravo kuću na kojoj mi pripada pravo plodouživanja iznajmiti, protiv volje svojih pastoraka? (A. A., Lički Osik)

Odgovor: Pravo plodouživanja spada među prava osobne služnosti. Plodouživa- telj stječe pravo plodouživanja ugovorom ili oporukom, a predmet plodouživanja može koristiti na način kako mu to odgovara. Dodu­še nema pravo predmet otuđiti, bilo darova­njem ili kupoprodajom, niti može predmet uživanja prenijeti na drugu osobu ugovorom o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju. Ta­kođer, ne smije mijenjati namjenu predmeta plodouživanja, pa tako od stambenog prosto­ra načiniti poslovni prostor. Za iznajmljivanje predmeta plodouživanja nema nikakvih dru­gih ograničenja, pa tako možete iznajmiti cije­lu kuću ili njezin dio po vlastitom nahođenju, bez ičije suglasnosti. Ipak, na kraju ste pogrije­šili što na ostavinskoj raspravi niste tražili pri­padajući nužni zakonski dio, jer bi se pastorci drukčije odnosili prema vama da ste tražili ono što vam po zakonu pripada.