UVODNA RIJEČ

Poziv na masovno spaljivanje

Piše: Jasna A. Petrović

     Godine 1209. papa Inocent III. proglasio je križarski rat protiv albigenza, kršćanske vjerske skupine u južnoj Francuskoj koja spa­da među katare. Par stotina tisuća nepodobnih su masovno spalili. U svibnju 1933. u Berlinu je na trgu Opernplatz organizirano ma­sovno spaljivanje knjiga, a za koju godinu i Židova.

     Pitate se što nas je „uhvatila" vatra? Pa, vatra je bila jedan od ključnih elemenata u evoluciji modernoga čovjeka. Jedna je od adaptivnih prednosti, koje su ljudima omogućile preživljavanje u različitim životnim uvjetima. Vatra daje toplinu i svjetlost, a to je upravo ono što treba nama hrvatskim umirovljenicima.

No, ubilo nas siromaštvo, pa sada vatru ne palimo na šted­njaku radi grijanja i kuhanja, već se vozikamo besplatnim javnim prijevozom i posjećujemo javne kuhinje. Eventualno skupljamo plastične boce po kontejnerima i kantama u susjedstvu ili se sa- moposlužujemo iz istih izvora za doručak i večeru.

     Evolucijski smjer je promijenjen. Kao što postoji tzv. senilna involucija, odnosno smanjivanje, usisavanje tijela u starijoj dobi, nekako nam se čini da je na djelu i retrogradna evolucija smanji­vanja društvene biti. Usisavaju se vrijednosti, stanovnici, moguć­nosti, dostojanstvo, kultura.

     I zato smo poludjeli kad smo vidjeli da su nam mirovine pove­ćane za 0,94 posto. Onih 315.000 hrvatskih umirovljenika ili 27,6 posto koji primaju mirovine niže od 1.500 kuna, pa su tako dobili povećanje od 50 lipa do 14 kuna mjesečno, moglo je to pročitati crno na bijelom na obavijesti o mirovini koju su dobili u banci. Nije puno veće povećanje za onih 600.000 umirovljenika ili 52,2 posto koji imaju mirovine niže od hrvatske linije siromaštva koja je lani iznosila 2.180 kuna. Ako upotrijebimo eufemizam, onda mirovine nisu povećane (jer nisu!) nego su usklađene. Ali, ne može se biti neprijatelj vatre samo zato što ona ponekad opeče, valja se sjetiti da ona uvijek grije. Tako i mi skromno prihvaćamo kako su nekad mirovine bile više od 37,46 posto prosječne plaće, ali tome može­mo samo dodati da takve mirovine sve manje g riju.

     Pozvali smo preko naše Facebook stranice svojih 8.500 pratite­lja na masovno spaljivanje mirovinskih odrezaka i taman zaključili kako ćemo se konačno ogrijati. No, umirovljenici su nas ohladili. Kaže prijateljica iz Gunje kako su vatra i voda dobre sluge, ali zli gospodari, a FB frendica Radojka Jerković iz Zagreba dodaje: „Ne treba mi takvo povećanje, nek' si banda uzme sebi!"

I dok smo još ozbiljno razmišljali hoćemo li na glavnome grad­skom trgu zapaliti naše mirovinske odreske, u zadnji tren je stiglo važno upozorenje Ljubomira Babića iz Lipika:„Nikakvo spaljivanje nikakvih papira - vidite da zahtjevi za naplate stižu van svih razu­mnih rokova, pa će netko nakon 20 godina tražiti da nešto vrati­mo, a mi nemamo svoj dokument. Oni svoje ne daju provjeravati!"

I tako, odustajemo. Ništa od masovnog spaljivanja. I dalje gla­sna šutnja.

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik

 

Maćeha želi sve

Pitanje: Otac se nedugo nakon smrti naše majke ponovno oženio, a meni i bra­tu ostavio kuću u kojoj smo do smrti maj­ke svi zajedno stanovali. Otac je zajedno sa maćehom, preselio u kuću koja je bila u vlasništvu naše majke. Ostavinskim rje­šenjem, kuća je podijeljena na tri jednaka dijela, a otac je naslijedio jednu trećinu. Kuća je bila u derutnom stanju, tako da ju je otac uz pomoć maćehe morao potpuno urediti. Nažalost, nedugo nakon toga otac je umro, a maćeha smatra da cijela kuća treba pripasti njoj, jer ju je ona zajedno s ocem potpuno uredila. Brat i ja smatra­mo da kuća treba pripasti u većem dijelu nama, jer to je kuća naše majke. Jesmo li u pravu? (Z.Š., Karlovac)

Odgovor: Vaš upit ne sadrži podatak je li otac vama i bratu darovao kuću u kojoj ste zajedno stanovali, ili vam ju je samo dao na korištenje, te u čijem je vlasništvu bila ta kuća. Je li otac bio jedini vlasnik ili suvlasnik sa pokojnom majkom? Ako vam je otac kuću darovao, a još nije bio ože­njen sa maćehom, kuća je isključivo vaše vlasništvo. Majčina kuća, koja je nakon smrti podijeljena između oca, vas i brata, dijeli se poslije očeve smrti na način da se očev dio kuće dijeli na tri dijela. Međutim, kao što sami navodite, vaša maćeha je za­jedno s ocem kuću potpuno uredila, tako da ima pravo na naknadu za uloženi rad i sredstva. Možda bi bilo najbolje da se da maćehom pokušate dogovoriti o mirnom rješenju spora. To ne bi bilo samo pamet­no, nego i pravedno.