UVODNA RIJEČ

Pilote, cepelin ti gori

Piše: Jasna A. Petrović

     Za razliku od njemačkog cepelina Hindenburga, hrvatski komercijalni putnički cepelin još uvijek lebdi i nije se još zapalio zbog sudara s nakupinom vodika, što bi dovelo do potpune eksplozije. Dakako da postoje razlike, jer od uku­pno stotinu članova posade i putnika poginulo ih je te davne 1937. godine čak 36-tero odnosno 36 posto.

     Hrvata u Hrvatskoj još uvijek živi oko 90 posto od onih koji su izbornim rezultatom prije tri godine ukrcani u Plenko- vićev cepelin. Padobranima su iskočili mladi koji sada žive di­ljem Europe, a sve veći broj starijih se samoubio ili preminuo poglavito od siromaštva i uneređenoga zdravstva.

     I umjesto da naš glavni pilot promisli kako ljude učiniti sretnima u njihovom domu, on im s jedne strane daje po­vlaštene karte za odlazak, a s druge povlaštene mirovine za ostanak. I cepelin dalje lijepo plovi.

     Pilot, zajedno s poslodavcima, plače na javnim skupovi­ma kako je premalo radnika, pa će ih sada uvoziti čak iz Fi­lipina, a umirovljenicima docira kako su, sram ih bilo, „otišli u mirovinu sa samo 30 godina radnog staža", pa zato imaju nisku mirovinu kakvu i zaslužuju. U Njemačkoj, tvrdi hrvatski pilot, u mirovinu se ide tek sa 38 godina staža. Pitamo Plen- kovića da li pozna Ivana Šalkovića iz sela Bukvika u Slavoniji? Eto čovjek dobio 460 eura mirovine, polovicu za tri godine rada u Njemačkoj, a polovicu za 30 godina rada u Hrvatskoj. Što se tu ima reći?!

     Hajdemo s pilotom na popravni ispit da nam ne sunovrati ovaj hrvatski cepelin! Prvo, netočno je da se u Hrvatskoj ide u mirovinu sa 30 godina staža, već, ako odbijemo one po po­vlaštenim propisima, u starosnu mirovinu se ide sa 34,2 godi­ne staža, što je približno europskom prosjeku od 35,9 posto (Eurostat). Netočno je da se u mirovinu ide s prosječno 60 godina, već se ide sa 62,6 godina. I, da ne bi ispalo da se sva­đamo za sitnice, što je godina sim, godina tam, naš pilot mora napraviti strategiju leta na temelju točnih podataka o broju i vrsti putnika, a onda i politike i mjere za konkretne ljude.

     Ako ćemo odokativno, finski se glavni pilot vozi na posao na biciklu, a hrvatski na stranački skup u Finsku vladinim avi­onom. Hrvatski nema pojma da mu je narod gladan i da 98 posto umirovljenika prima mirovine niže od prosječne plaće. I ne zna da su razvili snažnu hobističku aktivnost kolekcioni- ranja plastičnih boca ili misli da to ne spada u njegovu inte­resnu rubriku, dok se finski dnevno ispozdravlja sa stotinjak građana dok biciklira.

     I tako je to s letećim plovilima. Ovise o čvrstoći konstruk­cije, broju putnika i vještini pilota. I božjoj volji. U duhu blag­dana, Isuse, spasi svoje siromašne putnike hrvatskog cepeli- na, spasi one koji su ga izgradili, spasi one koji su ga obranili - radom, znojem, krvlju i suzama.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik

I polubrat ima pravo na stan

 

Pitanje: Otac je u prvom braku, zajedno s tadaš­njom suprugom kupio stan u Zagrebu. Kupoprodaj­ni ugovor, iako potpisan od strane prodavatelja, nije ovjeren. Nakon razvoda braka otac se ponovno ože­nio te je nastavio živjeti u kupljenom stanu zajedno s majkom, koja me je u braku rodila. Prošlo je 30 godina od kada je stan kupljen, no nikad nije ovjeren ugo­vor o kupoprodaji stana. Premda sam oca uvjeravao o nužnosti ovjere ugovora, on to odbija jer smatra da mu stanovanje u stanu duže od 30 godina, daje pravo na stan. Molim vas da mi odgovorite da li sam u pravu glede obveze ovjere kupoprodajnog ugovora, te time stjecanja prava vlasništva. Napominjem da je proda- vatelj stana još uvijek živ, ali da je slabog zdravstve­nog stanja. Uz to navodim da je otac u prvom braku imao sina koji trenutno živi u Kanadi. (Z. Š., Sisak)

Odgovor: Samim sklapanjem kupoprodajnog ugovora o kupnji stana, Vaš otac nije postao (su)vla- snik stana. To će postati tek kad temeljem ovjerenog kupoprodajnog ugovora i ostale potrebne dokumen­tacije (domovnica i pristojba) izvrši upis uknjižbe pra­va vlasništva stana koji je bio predmet kupoprodaje. S obzirom na to da je vaš otac zajedno s prvom ženom kupio stan, on je suvlasnik stana, a ne isključivi vla­snik. Kako je po vašim navodima prodavatelj stana još živ, preporučam da se kupoprodajni ugovor što prije ovjeri kod javnog bilježnika, jer bez toga nije moguće izvršiti upis uknjižbe prava vlasništva na stan. I na kra­ju, morate računati da ćete stan nakon očeve i majči­ne smrti morate dijeliti sa svojim polubratom.