UVODNA RIJEČ

Uzmi svoju mjeru

Piše: Jasna A. Petrović

     Prema Global AgeWatch Indexu za 2015. zemlje koje vole svoje starije su, redom, Švicarska, Norveška, Šved­ska, Njemačka i Kanada. Najgore su, pak, Afganistan, Malavi, Mozambik, Zapadna Obala i Pakistan. Hrvatska je bila na sramotnom 67. mjestu po ekonomskom standardu i sigurnosti. Sada bi bila među zadnjih dvadesetak na svijetu.

     S 50 posto mirovina ispod hrvatske linije siromaštva i svakom trećom osobom starijom od 65 godina u zoni ri­zika od bijede, prihvatili smo kao da je normalno da stari­ce i starci kopaju po kantama za smeće i vise iz kontejnera dohvaćajući plastične boce za otkup. Dvadeset plastičnih boca dnevno i eto pola kruha i pola litre mlijeka!

     Smanjili smo svoju mjeru i prihvatili poniženje. Osim po društvenim mrežama, za onih jedva deset posto infor­matički pismenih starijih osoba s mobitelima, nigdje više nema glasa o generaciji sakupljača boca. Ne samo da su smanjili svoju mjeru, već su je i prihvatili. Prihvatili su da unuku kupe čokoladu za rođendan i sv. Nikolu, a ne toliko potrebne cipele ili školski tablet. Prihvatili su da se više ne posjećuju s rodbinom i prijateljima, jer nije pristojno odla­ziti u posjet bez kave ili cvijeća. Prihvatili su da im televizija zamijeni kazalište i koncerte, osim ako ih ne ulove da ne plaćaju pretplatu. Tada ni to.

     Mladi odlaze iz Hrvatske jer ne prihvaćaju mjeru koju im je odredila vladajuća elita. Stariji ostaju jer više nisu konku­rentni na tržištu rada, i jer su prihvatili mjeru svoje bijede.

     Pa koja je onda mjera prava za tebe? Sa čime se trebaš usporediti? Ako je 2.180 kuna hrvatska linija siromaštva, trebaš li biti sretan što si među 50 posto onih koji imaju mi­rovine više od te linije? Ili je za tvoju mjeru presudno ako imaš mirovinu višu od prosječne od 2.318 kuna?

     Ne, uzmi globalnu mjeru. Prema procjeni objavljenoj na stranici numbeo.com četveročlanoj obitelji u Zagrebu za normalan život mjesečno potrebno je 14.600 kuna i to bez podstanarine. Mjesečni troškovi za jednu osobu iznose, dakle, 4.300 kuna.    Prosječna plaća u Zagrebu je 6.972 kune, a prosječna mirovina u glavnom gradu iznosi 2.463 kune. Dakle, 65 posto umirovljenika u Zagrebu ima mirovine niže od potrebnih troškova za normalni život prema svjetskim kriterijima, ali i od europskog modela izračuna linije siro­maštva (60 posto medijana neto plaće).

     Neka vam bude muka, neka se razljutite i postanete bijesni, no svoju mjeru postavite na svjetsku i europsku razinu. Očekujte od svoje domovine da vam osigura 4.300 kuna prihoda mjesečno, pogotovo ako ste odradili 40 godi­na radnog staža. Imate na to pravo. Zahtijevajte to.

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik

Što je jeftinije?

Pitanje: Moj bliski rođaci (ujak i ujna) u pood- makloj su dobi te nemaju potomaka zbog čega sam preuzeo brigu o njihovom uzdržavanju. Oni inzistiraju da sklopimo ugovor o doživotnom uz­državanju temeljem čega bih ja postao nasljednik njihove čitave imovine nakon njihove smrti.

Manje-više smo dogovorili sve uvjete oko ugo­vora, no zanimaju me dvije stvari: moram li platiti porez na promet nekretnina nakon njihove smrti te drugo, je li isplativije ugovor o doživotnom uz­državanju ovjeriti na sudu ili kod javnog bilježni­ka? (A.P., Šibenik)

Odgovor: Što se tiče poreza na promet nekret­nina, nakon smrti uzdržavanih morat ćete platiti 4 posto od procijenjene vrijednosti nekretnina budući da niste njihov potomak, odnosno krvni srodnik u prvoj liniji. Za drugo pitanje važno je na­pomenuti da ovjera ugovora na sudu ili kod jav­nog bilježnika ima jednaku pravnu važnost, no solemnizacija odnosno javnobilježnički akt je znat­no skuplji od ovjere na sudu. Odlučite li se ugovor ovjeriti na sudu, nakon podnošenja zahtjeva na mjerodavnom sudu, morat ćete čekati više mjese­ci dok ga sudski službenici ne ovjere. Kod javnog bilježnika u pravilu, taj posao obavlja se isti dan.