UVODNA RIJEČ

Uzmi svoju mjeru

Piše: Jasna A. Petrović

     Prema Global AgeWatch Indexu za 2015. zemlje koje vole svoje starije su, redom, Švicarska, Norveška, Šved­ska, Njemačka i Kanada. Najgore su, pak, Afganistan, Malavi, Mozambik, Zapadna Obala i Pakistan. Hrvatska je bila na sramotnom 67. mjestu po ekonomskom standardu i sigurnosti. Sada bi bila među zadnjih dvadesetak na svijetu.

     S 50 posto mirovina ispod hrvatske linije siromaštva i svakom trećom osobom starijom od 65 godina u zoni ri­zika od bijede, prihvatili smo kao da je normalno da stari­ce i starci kopaju po kantama za smeće i vise iz kontejnera dohvaćajući plastične boce za otkup. Dvadeset plastičnih boca dnevno i eto pola kruha i pola litre mlijeka!

     Smanjili smo svoju mjeru i prihvatili poniženje. Osim po društvenim mrežama, za onih jedva deset posto infor­matički pismenih starijih osoba s mobitelima, nigdje više nema glasa o generaciji sakupljača boca. Ne samo da su smanjili svoju mjeru, već su je i prihvatili. Prihvatili su da unuku kupe čokoladu za rođendan i sv. Nikolu, a ne toliko potrebne cipele ili školski tablet. Prihvatili su da se više ne posjećuju s rodbinom i prijateljima, jer nije pristojno odla­ziti u posjet bez kave ili cvijeća. Prihvatili su da im televizija zamijeni kazalište i koncerte, osim ako ih ne ulove da ne plaćaju pretplatu. Tada ni to.

     Mladi odlaze iz Hrvatske jer ne prihvaćaju mjeru koju im je odredila vladajuća elita. Stariji ostaju jer više nisu konku­rentni na tržištu rada, i jer su prihvatili mjeru svoje bijede.

     Pa koja je onda mjera prava za tebe? Sa čime se trebaš usporediti? Ako je 2.180 kuna hrvatska linija siromaštva, trebaš li biti sretan što si među 50 posto onih koji imaju mi­rovine više od te linije? Ili je za tvoju mjeru presudno ako imaš mirovinu višu od prosječne od 2.318 kuna?

     Ne, uzmi globalnu mjeru. Prema procjeni objavljenoj na stranici numbeo.com četveročlanoj obitelji u Zagrebu za normalan život mjesečno potrebno je 14.600 kuna i to bez podstanarine. Mjesečni troškovi za jednu osobu iznose, dakle, 4.300 kuna.    Prosječna plaća u Zagrebu je 6.972 kune, a prosječna mirovina u glavnom gradu iznosi 2.463 kune. Dakle, 65 posto umirovljenika u Zagrebu ima mirovine niže od potrebnih troškova za normalni život prema svjetskim kriterijima, ali i od europskog modela izračuna linije siro­maštva (60 posto medijana neto plaće).

     Neka vam bude muka, neka se razljutite i postanete bijesni, no svoju mjeru postavite na svjetsku i europsku razinu. Očekujte od svoje domovine da vam osigura 4.300 kuna prihoda mjesečno, pogotovo ako ste odradili 40 godi­na radnog staža. Imate na to pravo. Zahtijevajte to.

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik


Vlasnik bez vlasništva

Pitanje: Nemalo sam se iznenadio kad sam ne­davno htio prodati građevinsko zemljište u Makar- skoj i zatražio izvadak iz zemljišnih knjiga iz kojeg sam utvrdio da se ne vodim kao vlasnik tog gra­đevinskog zemljišta, već da je vlasnik neka druga osoba temeljem pravomoćne sudske presude zbog ogluhe. Napominjem da nikad nisam obaviješten da se protiv mene vodi bilo kakav sudski postupak, već sam naknadno saznao da je tužba protiv mene i po­ziv za glavnu raspravu objavljene na oglasnoj ploči suda, bez da su se za to stekli zakonom predviđeni uvjeti. Naime, ja imam stalno prebivalište u Splitu, a dostavu se pokušalo izvršiti u Makarskoj. Što da ra­dim i kako da ispravim nezakoniti postupak suda? Kako da brišem nezakonitog vlasnika iz zemljišnih knjiga? (A. J., Split)...

Read more...


Sto nasljednika, jedno zemljište

Pitanje: Živim s ocem i njegovom drugom že­nom na većem poljoprivrednom gospodarstvu koje je jedno od najvrjednijih u okolini. Otac je pored mene imao još jednog sina i kćerku koji su nakon ženidbe i udaje otišli živjeti na imanje svojih bračnih drugova. Poslije majčine smrti otac se ponovno ože­nio sa ženom koja je iz prvog braka imala dvije kćeri koje žive s nama. S obzirom da otac i ja uz pomoć po­ljoprivredne mehanizacije obrađujemo naše gazdin­stvo, ono stalno napreduje tako da možemo pohva­liti da smo najveće „gazde" u selu. Brat i sestra koji u otišli od nas nakon ženidbe, dođu samo u posjet kad nešto trebaju, nikada da bi pomogli. Kćeri od maćehe rade kućanske poslove, a s obzirom na to da je maće­ha u punoj snazi, njihov doprinos našem kućanstvu je zanemariv. Otac je svjestan svega što se dešava, da od svoje djece koja su se poženila nema nikakve pomoći ni koristi, a od pastorki također. Stoga smo otac i ja jednom prilikom sjeli i razgovarali što će biti nakon njegove smrti. On ne želi da se imanje rasipa i dijeli, a siguran je u mene i moj odnos prema njemu i prema našem imanju. Zatražio je da se putem odvjet­nika ili interneta informiram što treba učiniti da ima­nje pripadne u cijelosti meni, te da ga ne trebam s nikim dijeliti. Molim vas dajte mi savjet kako to učiniti da zadovoljim očevu volju u pogledu raspolaganja sa imanjem nakon očeve smrti. (I.D., Caginec)...

Read more...

 


I polubrat ima pravo na stan

Pitanje: Otac je u prvom braku, zajedno s tadaš­njom suprugom kupio stan u Zagrebu. Kupoprodaj­ni ugovor, iako potpisan od strane prodavatelja, nije ovjeren. Nakon razvoda braka otac se ponovno ože­nio te je nastavio živjeti u kupljenom stanu zajedno s majkom, koja me je u braku rodila. Prošlo je 30 godina od kada je stan kupljen, no nikad nije ovjeren ugo­vor o kupoprodaji stana. Premda sam oca uvjeravao o nužnosti ovjere ugovora, on to odbija jer smatra da mu stanovanje u stanu duže od 30 godina, daje pravo na stan. Molim vas da mi odgovorite da li sam u pravu glede obveze ovjere kupoprodajnog ugovora, te time stjecanja prava vlasništva. Napominjem da je proda- vatelj stana još uvijek živ, ali da je slabog zdravstve­nog stanja. Uz to navodim da je otac u prvom braku imao sina koji trenutno živi u Kanadi. (Z. Š., Sisak)...

Read more...


Snaha prijeti deložacijom

Pitanje: Nakon smrti muža naslijedila sam zajed­no sa sinovima svaki po trećinu dvosobnog stana u Zagrebu. Jedan sin je u međuvremenu umro, pa je trećinu stana naslijedio njegov sin, moj unuk. Sin se u međuvremenu razveo od žene te je živio u stanu zajedno sa mnom. Unuk je nastavio živjeti sa svojom majkom, često me posjećuje i čini mi usluge, koje bi inače bio dužan činiti sin, no on je zaokupljen vlasti­tom ženom koja me živu ne može smisliti. Na moje iznenađenje sin mi je darovao trećinu stana, da bi ka­snije tražio od mene da sklopim s njegovom ženom ugovor o dosmrtnom uzdržavanju za ukupno treći­nu stana. Unuku je ostala nedirnuta njegova trećina stana, a on mi je obećao da nipošto neće prepustiti svoju trećinu mome sinu i snahi. Naknadno sam sa­znala da je sin meni darovao svoju trećinu stana. Iz razloga što je bio dužan veću svotu novaca koje je iz­gubio na kartama pa je darovanjem nastojao izbjeći mogućnost da ga prisile na vraćanje duga. U među­vremenu sin i snaha su na mene izvršili pritisak i na prevaru me prisilili da sklopim ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Sada mi snaha prijeti da će me kao vla­snica izbaciti iz stana. Sin mi ne može ili ne želi po­moći. Jedino unuk mi pruža podršku. Što da radim, mogu li tražiti raskid ugovora, a nemam novaca za odvjetnika? (B. C.,Zagreb)...

Read more...


Sukob nakon očeve smrti

Pitanje: Pokojni otac mi je oporukom ostavio dio svog imanja, dok je preostali, veći dio imanja ostavio ne­raspoređeno. Otac je umro, a braća i sestre smatraju da ja nemam nikakva daljnja prava na neraspoređeni dio ostavine, jer sam namiren oporukom. Ako je to točno, ja sam prošao daleko gore nego oni, jer neraspoređe­ni dio imovine trebali bi oni sami dijeliti. Da li je to točno? (B.M., Pula)...

Read more...