UVODNA RIJEČ

Uzmi svoju mjeru

Piše: Jasna A. Petrović

     Prema Global AgeWatch Indexu za 2015. zemlje koje vole svoje starije su, redom, Švicarska, Norveška, Šved­ska, Njemačka i Kanada. Najgore su, pak, Afganistan, Malavi, Mozambik, Zapadna Obala i Pakistan. Hrvatska je bila na sramotnom 67. mjestu po ekonomskom standardu i sigurnosti. Sada bi bila među zadnjih dvadesetak na svijetu.

     S 50 posto mirovina ispod hrvatske linije siromaštva i svakom trećom osobom starijom od 65 godina u zoni ri­zika od bijede, prihvatili smo kao da je normalno da stari­ce i starci kopaju po kantama za smeće i vise iz kontejnera dohvaćajući plastične boce za otkup. Dvadeset plastičnih boca dnevno i eto pola kruha i pola litre mlijeka!

     Smanjili smo svoju mjeru i prihvatili poniženje. Osim po društvenim mrežama, za onih jedva deset posto infor­matički pismenih starijih osoba s mobitelima, nigdje više nema glasa o generaciji sakupljača boca. Ne samo da su smanjili svoju mjeru, već su je i prihvatili. Prihvatili su da unuku kupe čokoladu za rođendan i sv. Nikolu, a ne toliko potrebne cipele ili školski tablet. Prihvatili su da se više ne posjećuju s rodbinom i prijateljima, jer nije pristojno odla­ziti u posjet bez kave ili cvijeća. Prihvatili su da im televizija zamijeni kazalište i koncerte, osim ako ih ne ulove da ne plaćaju pretplatu. Tada ni to.

     Mladi odlaze iz Hrvatske jer ne prihvaćaju mjeru koju im je odredila vladajuća elita. Stariji ostaju jer više nisu konku­rentni na tržištu rada, i jer su prihvatili mjeru svoje bijede.

     Pa koja je onda mjera prava za tebe? Sa čime se trebaš usporediti? Ako je 2.180 kuna hrvatska linija siromaštva, trebaš li biti sretan što si među 50 posto onih koji imaju mi­rovine više od te linije? Ili je za tvoju mjeru presudno ako imaš mirovinu višu od prosječne od 2.318 kuna?

     Ne, uzmi globalnu mjeru. Prema procjeni objavljenoj na stranici numbeo.com četveročlanoj obitelji u Zagrebu za normalan život mjesečno potrebno je 14.600 kuna i to bez podstanarine. Mjesečni troškovi za jednu osobu iznose, dakle, 4.300 kuna.    Prosječna plaća u Zagrebu je 6.972 kune, a prosječna mirovina u glavnom gradu iznosi 2.463 kune. Dakle, 65 posto umirovljenika u Zagrebu ima mirovine niže od potrebnih troškova za normalni život prema svjetskim kriterijima, ali i od europskog modela izračuna linije siro­maštva (60 posto medijana neto plaće).

     Neka vam bude muka, neka se razljutite i postanete bijesni, no svoju mjeru postavite na svjetsku i europsku razinu. Očekujte od svoje domovine da vam osigura 4.300 kuna prihoda mjesečno, pogotovo ako ste odradili 40 godi­na radnog staža. Imate na to pravo. Zahtijevajte to.

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Mirjana Pavačić-Penđer

ZAŠTITA POTROŠAČA KOD MATERIJALNIH NEDOSTATAKA PROIZVODA 

Kako zamijeniti neispravan proizvod? 

     Što kad proizvod koji ste kupi­li nije ispravan? Pravo potroša­ča da ostvari svoje pravo zaštite kod materijalnih nedostataka proizvoda ili nekorektnog izvrše­nja usluge je osnovno potrošač­ko pravo i treba biti omogućeno svim potrošačima, a posebno ranjivim kategorijama u koju spadaju umirovljenici. 

     Trgovci i kupci svakodnevno ulaze u međusobne pravne od­nose čime stječu određena pra­va i obveze, no njihov položaj se bitno razlikuje od onih koji skla­paju građanskopravne ili trgo­vačke ugovore. 

     Element koji u potrošačkim ugovorima nedostaje jest ravno­pravnost. Činjenica je da je po­trošač slabija strana na tržištu te da trgovac raspolaže sa više znanja i informacija o proizvodi­ma koje prodaje, što može do­vesti do neravnoteže na tržištu na štetu potrošača. Upravo zbog toga je zaštita potrošača nužna i to je osnovna zadaća nacional­nog i europskog zakonodavstva. 

Hrvatska priča 

     Kako je to u Hrvatskoj? Una­toč tome što današnji propisi pružaju visoku razinu zaštite po­jedinca kao potrošača, potro­šačka prava se krše svakodnev­no, što zbog neznanja kupaca, a što zbog neprimjerenog ponaša­nja trgovaca. 

     Temeljna prava koja se Zako­nom osiguravaju su: 

- pravo na informiranje i edu­kaciju koje omogućuje potro­šačima pristup potpunim i is­tinitim informacijama o proiz­vodu i usluzi koja se pruža, tako da potrošač može doni­jeti odgovarajuću odluku o iz­boru i kupnji;

- pravo na sigurnost obuhvaća pravo na kupovanje sigurnih proizvoda i usluga;

- pravo na pritužbe kojim po­trošači mogu izraziti svoje nezadovoljstvo kupljenim proizvodom ili pruženom us­lugom. 

     Temeljni cilj sklapanja potro­šačkih ugovora jest da se potro­šaču pruži odgovarajući proiz­vod ili usluga. Jedan od najčeš­ćih problema za ispunjenje je postojanje određenih materijal­nih nedostataka. 

     Stariji potrošači često nisu si­gurni što sve spada u materijal­ne nedostatke, pa ne reklamira­ju kupljeni proizvod. Zato je vrlo važno naučiti da materijalni ne­dostaci postoje: 

- ako proizvod nema potrebna svojstva za svoju redovitu uporabu ili za promet;

- ako proizvod nema potrebna svojstva za posebnu uporabu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavatelju  ili mu je morala biti poz­nata;

- ako proizvod nema svojstva i odlike koje su izrijekom ili prešutno ugovorene, odnos­no propisane;

- kad je prodavatelj predao proizvod koja nije jednaka uzorku ili modelu, osim ako su uzorak ili model pokazani samo radi obavijesti;

- ako proizvod nema svojstva koja inače postoje kod drugih robe/usluge iste vrste i koja je kupac mogao opravdano  očekivati prema naravi ro­be/usluge, posebno uzimaju­ći u obzir javne izjave proda- vatelja, proizvođača i njihovih predstavnika o svojstvima ro­be/usluge (reklame, označa­vanje stvari i dr.);

- ako je proizvod nepravilno montiran pod uvjetom da je usluga montaže uključena u ispunjenje ugovora o prodaji;

- ako je nepravilna montaža posljedica nedostataka u uputama za montažu. 

Prvi korak: pisani prigovor trgovcu 

     U slučaju kršenja njegovih prava, pa tako i u ovom slučaju, potrošač može podnijeti pisani prigovor trgovcu. Naime, obveza je trgovca da omogući potrošaču podnošenje pisanog prigovora u svojim poslovnim prostorijama te putem pošte, telefaksa ili elektroničke pošte. Na podnese­ni prigovor on mora odgovoriti u pisanom obliku u roku od 15 da­na. 

     Ako trgovac pruža javnu uslu­gu (npr. prijevoz putnika u jav­nom prometu, distribucija elek­trične energije, distribucija ko­munikacijskih usluga, itd.), duž­an je osnovati i povjerenstvo za reklamacije potrošača, u kojem trebaju biti zastupljeni i predstavnici udruga za zaštitu potrošača, putem kojih potrošač može uputiti i daljnji prigovor u slučaju nezadovoljstva odgovo­rom na pisani prigovor. Povje­renstvo mora pisano odgovoriti potrošačima na zaprimljene rek­lamacije u roku od 30 dana od dana zaprimanja. 

Ne trebate vratiti proizvod 

     Kod postojanja materijalnih nedostataka, potrošač kao ku­pac nije obvezan pregledati proizvod, ali je obvezan obavi­jestiti prodavatelja na opisani način o postojanju nedostataka (vidljivih i skrivenih) u roku od dva mjeseca od dana kad je ot­krio nedostatak, a najkasnije u roku od dvije godine od prijela­za rizika na potrošača, tj. pre­daje proizvoda (makar trgovac u svojim prostorijama oglašava kraći rok). 

     Kao dokaz svoje kupnje, ku­pac treba priložiti račun, jer je račun najprostiji oblik potrošač­kog ugovora, koji obvezuje i po­trošača i trgovca. 

     Pretpostavlja se da je nedos­tatak postojao u vrijeme prijela­za rizika ukoliko se pojavio u ro­ku od šest mjeseci od prijelaza rizika, osim ako prodavatelj ne dokaže suprotno ili suprotno ne proizlazi iz naravi proizvoda ili naravi nedostatka. Primjerice, ako trgovac odbije prigovor na­vodeći da je sam kupac prouzro­čio nedostatak, bitan je trenutak pojave nedostatka. Ako se poja­vio u roku od šest mjeseci od kupnje, teret dokazivanja da je kupac prouzročio nedostatak je na trgovcu, a ako se pojavio na­kon tog roka, kupac je dužan do­kazati da nije prouzročio nedos­tatak.

Što može tražiti kupac? 

     Ako je pravodobno obavijestio prodavatelja, kupac može po svom izboru: 

- zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni;

- zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez ne­dostatka;

- zahtijevati sniženje cijene;

- izjaviti da raskida ugovor i zatražiti povrat novca. 

     Bez obzira što je izabrao, kupac ima pravo i na poprav­ljanje štete (naknada štete ko­ja je uzrokovana nedostacima proizvoda). U slučaju da se ra­di o neznatnom nedostatku, kupac nema pravo na raskid ugovora, ali ima pravo izabrati između ostalih zakonskih mo­gućnosti. 

     Ako kupac zahtijeva ispunje­nje ugovora, prodavatelj je duž­an ispuniti svoju obvezu u ra­zumnom roku. Rok varira i ovisi o konkretnoj stvari i samim ne­dostacima. Troškove otklanja­nja nedostatka i predaje drugog proizvoda bez nedostatka snosi prodavatelj. Popravak ne smije stvoriti dodatne troškove kupcu. Ukoliko trgovac u razumnom ro­ku ne popravi proizvod, odnos­no ne preda novi - bez nedosta­taka, kupac zadržava pravo za­htijevati sniženje cijene ili raskid ugovora (povrat novca). Ako je kupac već ostvario sniženje ci­jene, a s vremenom se otkrije novi nedostatak, može zahtije­vati novo sniženje ili raskinuti ugovor. 

Možete zamijeniti i proizvod na sniženju 

     Prava kupca koji je pravodob­no obavijestio prodavatelja o postojanju nedostatka gase se nakon isteka dvije godine, raču­najući od dana odašiljanja oba­vijesti prodavatelju, osim ako je prodavateljevom prijevarom ku­pac bio spriječen da ih ostvaru­je. Također, ako je kupac pro­pustio obavijestiti prodavatelja o nedostatku u zakonom predviđ­enom roku ili se nedostatak po­kazao nakon proteka dvije godi­ne od predaje stvari, on gubi prava koja mu pripadaju na te­melju prodavateljeve odgovor­nosti. No, ako je taj nedostatak bio poznat prodavatelju ili mu ni­je mogao ostati nepoznat, kupac zadržava prava.

     Kupac ima sva navedena pra­va bez obzira da li je proizvod kupio na sniženju, rasprodaji ili akciji. No, ako se proizvod pro­daje po sniženoj cijeni od redov­ne zato jer ima grešku, a fizički je odvojen od drugih proizvoda te je jasno, vidljivo i čitljivo oz­načeno da se radi o proizvodu sa greškom, kupac nema pravo na reklamaciju zbog materijal­nog nedostatka jer se smatra da je s njim bio upoznat. 

Što s proizvodima s garancijom? 

     Posebna situacija postoji kada je kupac pri kupnji dobio jamstvo za ispravnost prodane stvari, tj. garanciju. Tada on može zahti­jevati od prodavatelja i proizvođ­ača (ovisno o tome tko izdaje jamstvo) popravak ili zamjenu robe u tijeku jamstvenog roka, bez obzira na to kad se nedosta­tak pojavio. U ovom slučaju je kupac u boljoj poziciji jer za rek­lamaciju nije ograničen rokom od dva mjeseca otkako je otkrio nedostatak. Troškove i rizik za propast ili oštećenje robe za vri­jeme popravka odnosno zamje­ne snosi prodavatelj, odnosno proizvođač. U slučaju manjeg popravka jamstveni rok se pro­duljuje za onoliko koliko je ku­pac bio lišen uporabe stvari, no ako je zbog neispravnosti izvr­šena zamjena stvari ili njezin bit­ni popravak, jamstveni rok poči­nje ponovno teći od izvršenja zamjene odnosno od vraćanja popravljene stvari. 

     Ako prodavatelj ne izvrši za­traženo u razumnom roku, ku­pac ima pravo na raskid ugovo­ra ili sniženje cijene te pravo na popravljanje štete. U svakom slučaju, pravila koja reguliraju garanciju ne isključuju primjenu pravila o odgovornosti prodava- telja za nedostatak stvari pa ku­pac može iskoristiti zakonska prava koja mu pripadaju bilo po jednoj ili po drugoj osnovi ( npr. ako je jamstveni rok kraći od za­konskog, kupac može protekom jamstvenog roka zahtijevati svo­ja prava do isteka zakonskog pridržavajući se subjektivnog ro­ka od dva mjeseca). 

     Starije osobe obično doživlja­vaju reklamaciju kao stvaranje konflikta, pa prihvate prvi prijed­log prodavatelja. Nemojte to uči­niti, iskoristite sve svoje pravne mogućnosti i prava! 

Možete li vratiti i ispravan proizvod? 

     Ukoliko kupljeni proizvod nema materijalnih nedostataka, ali je kupac nezadovoljan ili se jedno­stavno predomislio, može se obratiti trgovcu sa zamolbom da se proizvod zamijeni za drugi ili da se vrati novac, iako trgovac ni­je dužan istome i udovoljiti jer ne postoji takva zakonska obveza. 

     Unatoč tome, trgovac može izaći u susret kupcu djelujući u skladu sa dobrom poslovnom praksom. Iznimka su proizvodi kupljeni izvan poslovnih prosto­rija trgovca te ugovori sklopljeni na daljinu gdje se potrošači do­datno štite zbog okolnosti u koji­ma su ti ugovori sklopljeni. Za­konom je određeno da potrošač ima pravo jednostrano raskinuti takav ugovor, ne navodeći raz­loge za to, u roku od 14 dana od sklapanja ugovora. 

     Ukoliko potrošač pisanim pri­govorom ne uspije ostvariti svo­ja prava, može trgovca prijaviti tržišnoj inspekciji Ministarstva gospodarstva. Ako inspektor ti­jekom nadzora utvrdi određene nepravilnosti, rješenjem će na­rediti trgovcu otklanjanje istih.