UVODNA RIJEČ

Zašto nas Plenković ne voli?

     Koga voli Plenković? Odgovor je kratak: povlaštene i bogate. Hajdemo vidjeti što je taj civilizirani, elo­kventni i samoljubivi premijer učinio u dvije godine svoga mandata. Definitivno ga uopće nije briga za umi­rovljenike, ni najstarije, ni stare, ni nove, novije ili buduće. Tih 1,41 milijun stanovnika koji su mirovine stekli teme­ljem rada ili solidarnosti (invalidske, obiteljske) naprosto ga ne zanima, osim malog postotka onih čije su mirovine više od prosječne plaće. Tako je u njegovoj „prvoj sveo­buhvatnoj" poreznoj reformi samo 1,4 posto bogatih umirovljenika dobilo povećanje mirovina od tri do 3.000 kuna, a 98,6 posto, poglavito siromaha, poreznom refor­mom nije dobilo ni kune.

     Zatim je odlučio pokazati zube svome „lijevom" pret­hodniku Milanoviću, koji je mirovine više od 5.000 kuna stečene po posebnim propisima 2014. godine„podrezao" za deset posto. Sramota, kaže Plenković, pa je u maniri vr­log Superhika svim tim jadnim povlaštenim mirovinskim bogatašima vratio od početka godine tih deset posto.

     I onda je odlučio da je nepovoljno što se usklađivanje mirovina po posebnim propisima uvjetuje uzastopnim rastom BDP-a, pa je provedena unifikacija usklađivanja mirovina prema općem i posebnim propisima, naravno u korist povlaštenih.

     Pa je prihvaćen čitav niz poboljšica prava hrvatskih branitelja i njihovih članova obitelji, uvedena naknada za nezaposlene branitelje, te povećana najniža mirovina za 0,4989 kuna za svaki dan sudjelovanja u obrani suvereni­teta Republike Hrvatske u borbenom sektoru. K tome im je smanjio uvjet dobi za odlazak u mirovinu. Sve suprotno onome što preporuča Europska komisija.

     Istodobno taj naš europeizirani premijer nije niti jed­nom spomenuo kako čak 52,5 posto običnih umirovlje­nika prima mirovine niže od hrvatske linije siromaštva, niti da su samo u zadnjih osam godina mirovine zaosta­le za rastom plaća za 14 posto. Nije rekao kako njih oko 200.000 prima mirovine niže od 1.000 kuna. I ostao je gluh na zahtjeve umirovljeničkih udruga da se uvede mi­nimalna mirovina.

     No, Plenković je radosno prihvatio podršku Glasnovi- ća koja je koštala oko 200 milijuna kuna, nakon čega se „slučajno otkrilo" u HZMO-u kako ima novca za isplatu duga za nešto manje od 7.000 pripadnika HVO-a i čla­nova njihovih obitelji. No nisu rekli - vjerovali ili ne, da taj novac nije iz proračuna već iz radničkog mirovinskog fonda!

     I još malo o povlaštenima koji su u mirovine išli doku- pom „dobi", pa su masovno slani u prijevremene mirovi­ne, uz dokup kod privatnog trgovačkog društva „Royal - međugeneracijska solidarnost", koja je, pak, sav taj novac zamračila. No, Plenković je i tu radosno prihvatio saborsku podršku Hrelje i time praktički nacionalizirao dug privat­ne firme te preuzeo dugove i buduće obveze. Čak 3.860 osiguranika Royala je tako ušlo u povlaštene s troškom od 1,5 milijuna kuna mjesečno do kraja 2020. godine.

     I tako taj rastući paketić s više od 175.000 posebnih i povlaštenih umirovljenika Plenkovića košta više od 6 mi­lijardi kuna godišnje, dok mu je preskupo povećati miro­vine onima koji su odradili i po 40 godina radnog staža za manje od dvije tisuće kuna mirovine mjesečno!

     Sad čekamo da marni premijer nacionalizira i poveće gubitke obveznih mirovinskih fondova, te im dodijeli mi­rovinski dodatak od 27 posto. Kad je bal, nek' je bal!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Mirjana Pavačić-Penđer

ZAŠTITA POTROŠAČA KOD MATERIJALNIH NEDOSTATAKA PROIZVODA 

Kako zamijeniti neispravan proizvod? 

     Što kad proizvod koji ste kupi­li nije ispravan? Pravo potroša­ča da ostvari svoje pravo zaštite kod materijalnih nedostataka proizvoda ili nekorektnog izvrše­nja usluge je osnovno potrošač­ko pravo i treba biti omogućeno svim potrošačima, a posebno ranjivim kategorijama u koju spadaju umirovljenici. 

     Trgovci i kupci svakodnevno ulaze u međusobne pravne od­nose čime stječu određena pra­va i obveze, no njihov položaj se bitno razlikuje od onih koji skla­paju građanskopravne ili trgo­vačke ugovore. 

     Element koji u potrošačkim ugovorima nedostaje jest ravno­pravnost. Činjenica je da je po­trošač slabija strana na tržištu te da trgovac raspolaže sa više znanja i informacija o proizvodi­ma koje prodaje, što može do­vesti do neravnoteže na tržištu na štetu potrošača. Upravo zbog toga je zaštita potrošača nužna i to je osnovna zadaća nacional­nog i europskog zakonodavstva. 

Hrvatska priča 

     Kako je to u Hrvatskoj? Una­toč tome što današnji propisi pružaju visoku razinu zaštite po­jedinca kao potrošača, potro­šačka prava se krše svakodnev­no, što zbog neznanja kupaca, a što zbog neprimjerenog ponaša­nja trgovaca. 

     Temeljna prava koja se Zako­nom osiguravaju su: 

- pravo na informiranje i edu­kaciju koje omogućuje potro­šačima pristup potpunim i is­tinitim informacijama o proiz­vodu i usluzi koja se pruža, tako da potrošač može doni­jeti odgovarajuću odluku o iz­boru i kupnji;

- pravo na sigurnost obuhvaća pravo na kupovanje sigurnih proizvoda i usluga;

- pravo na pritužbe kojim po­trošači mogu izraziti svoje nezadovoljstvo kupljenim proizvodom ili pruženom us­lugom. 

     Temeljni cilj sklapanja potro­šačkih ugovora jest da se potro­šaču pruži odgovarajući proiz­vod ili usluga. Jedan od najčeš­ćih problema za ispunjenje je postojanje određenih materijal­nih nedostataka. 

     Stariji potrošači često nisu si­gurni što sve spada u materijal­ne nedostatke, pa ne reklamira­ju kupljeni proizvod. Zato je vrlo važno naučiti da materijalni ne­dostaci postoje: 

- ako proizvod nema potrebna svojstva za svoju redovitu uporabu ili za promet;

- ako proizvod nema potrebna svojstva za posebnu uporabu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavatelju  ili mu je morala biti poz­nata;

- ako proizvod nema svojstva i odlike koje su izrijekom ili prešutno ugovorene, odnos­no propisane;

- kad je prodavatelj predao proizvod koja nije jednaka uzorku ili modelu, osim ako su uzorak ili model pokazani samo radi obavijesti;

- ako proizvod nema svojstva koja inače postoje kod drugih robe/usluge iste vrste i koja je kupac mogao opravdano  očekivati prema naravi ro­be/usluge, posebno uzimaju­ći u obzir javne izjave proda- vatelja, proizvođača i njihovih predstavnika o svojstvima ro­be/usluge (reklame, označa­vanje stvari i dr.);

- ako je proizvod nepravilno montiran pod uvjetom da je usluga montaže uključena u ispunjenje ugovora o prodaji;

- ako je nepravilna montaža posljedica nedostataka u uputama za montažu. 

Prvi korak: pisani prigovor trgovcu 

     U slučaju kršenja njegovih prava, pa tako i u ovom slučaju, potrošač može podnijeti pisani prigovor trgovcu. Naime, obveza je trgovca da omogući potrošaču podnošenje pisanog prigovora u svojim poslovnim prostorijama te putem pošte, telefaksa ili elektroničke pošte. Na podnese­ni prigovor on mora odgovoriti u pisanom obliku u roku od 15 da­na. 

     Ako trgovac pruža javnu uslu­gu (npr. prijevoz putnika u jav­nom prometu, distribucija elek­trične energije, distribucija ko­munikacijskih usluga, itd.), duž­an je osnovati i povjerenstvo za reklamacije potrošača, u kojem trebaju biti zastupljeni i predstavnici udruga za zaštitu potrošača, putem kojih potrošač može uputiti i daljnji prigovor u slučaju nezadovoljstva odgovo­rom na pisani prigovor. Povje­renstvo mora pisano odgovoriti potrošačima na zaprimljene rek­lamacije u roku od 30 dana od dana zaprimanja. 

Ne trebate vratiti proizvod 

     Kod postojanja materijalnih nedostataka, potrošač kao ku­pac nije obvezan pregledati proizvod, ali je obvezan obavi­jestiti prodavatelja na opisani način o postojanju nedostataka (vidljivih i skrivenih) u roku od dva mjeseca od dana kad je ot­krio nedostatak, a najkasnije u roku od dvije godine od prijela­za rizika na potrošača, tj. pre­daje proizvoda (makar trgovac u svojim prostorijama oglašava kraći rok). 

     Kao dokaz svoje kupnje, ku­pac treba priložiti račun, jer je račun najprostiji oblik potrošač­kog ugovora, koji obvezuje i po­trošača i trgovca. 

     Pretpostavlja se da je nedos­tatak postojao u vrijeme prijela­za rizika ukoliko se pojavio u ro­ku od šest mjeseci od prijelaza rizika, osim ako prodavatelj ne dokaže suprotno ili suprotno ne proizlazi iz naravi proizvoda ili naravi nedostatka. Primjerice, ako trgovac odbije prigovor na­vodeći da je sam kupac prouzro­čio nedostatak, bitan je trenutak pojave nedostatka. Ako se poja­vio u roku od šest mjeseci od kupnje, teret dokazivanja da je kupac prouzročio nedostatak je na trgovcu, a ako se pojavio na­kon tog roka, kupac je dužan do­kazati da nije prouzročio nedos­tatak.

Što može tražiti kupac? 

     Ako je pravodobno obavijestio prodavatelja, kupac može po svom izboru: 

- zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni;

- zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez ne­dostatka;

- zahtijevati sniženje cijene;

- izjaviti da raskida ugovor i zatražiti povrat novca. 

     Bez obzira što je izabrao, kupac ima pravo i na poprav­ljanje štete (naknada štete ko­ja je uzrokovana nedostacima proizvoda). U slučaju da se ra­di o neznatnom nedostatku, kupac nema pravo na raskid ugovora, ali ima pravo izabrati između ostalih zakonskih mo­gućnosti. 

     Ako kupac zahtijeva ispunje­nje ugovora, prodavatelj je duž­an ispuniti svoju obvezu u ra­zumnom roku. Rok varira i ovisi o konkretnoj stvari i samim ne­dostacima. Troškove otklanja­nja nedostatka i predaje drugog proizvoda bez nedostatka snosi prodavatelj. Popravak ne smije stvoriti dodatne troškove kupcu. Ukoliko trgovac u razumnom ro­ku ne popravi proizvod, odnos­no ne preda novi - bez nedosta­taka, kupac zadržava pravo za­htijevati sniženje cijene ili raskid ugovora (povrat novca). Ako je kupac već ostvario sniženje ci­jene, a s vremenom se otkrije novi nedostatak, može zahtije­vati novo sniženje ili raskinuti ugovor. 

Možete zamijeniti i proizvod na sniženju 

     Prava kupca koji je pravodob­no obavijestio prodavatelja o postojanju nedostatka gase se nakon isteka dvije godine, raču­najući od dana odašiljanja oba­vijesti prodavatelju, osim ako je prodavateljevom prijevarom ku­pac bio spriječen da ih ostvaru­je. Također, ako je kupac pro­pustio obavijestiti prodavatelja o nedostatku u zakonom predviđ­enom roku ili se nedostatak po­kazao nakon proteka dvije godi­ne od predaje stvari, on gubi prava koja mu pripadaju na te­melju prodavateljeve odgovor­nosti. No, ako je taj nedostatak bio poznat prodavatelju ili mu ni­je mogao ostati nepoznat, kupac zadržava prava.

     Kupac ima sva navedena pra­va bez obzira da li je proizvod kupio na sniženju, rasprodaji ili akciji. No, ako se proizvod pro­daje po sniženoj cijeni od redov­ne zato jer ima grešku, a fizički je odvojen od drugih proizvoda te je jasno, vidljivo i čitljivo oz­načeno da se radi o proizvodu sa greškom, kupac nema pravo na reklamaciju zbog materijal­nog nedostatka jer se smatra da je s njim bio upoznat. 

Što s proizvodima s garancijom? 

     Posebna situacija postoji kada je kupac pri kupnji dobio jamstvo za ispravnost prodane stvari, tj. garanciju. Tada on može zahti­jevati od prodavatelja i proizvođ­ača (ovisno o tome tko izdaje jamstvo) popravak ili zamjenu robe u tijeku jamstvenog roka, bez obzira na to kad se nedosta­tak pojavio. U ovom slučaju je kupac u boljoj poziciji jer za rek­lamaciju nije ograničen rokom od dva mjeseca otkako je otkrio nedostatak. Troškove i rizik za propast ili oštećenje robe za vri­jeme popravka odnosno zamje­ne snosi prodavatelj, odnosno proizvođač. U slučaju manjeg popravka jamstveni rok se pro­duljuje za onoliko koliko je ku­pac bio lišen uporabe stvari, no ako je zbog neispravnosti izvr­šena zamjena stvari ili njezin bit­ni popravak, jamstveni rok poči­nje ponovno teći od izvršenja zamjene odnosno od vraćanja popravljene stvari. 

     Ako prodavatelj ne izvrši za­traženo u razumnom roku, ku­pac ima pravo na raskid ugovo­ra ili sniženje cijene te pravo na popravljanje štete. U svakom slučaju, pravila koja reguliraju garanciju ne isključuju primjenu pravila o odgovornosti prodava- telja za nedostatak stvari pa ku­pac može iskoristiti zakonska prava koja mu pripadaju bilo po jednoj ili po drugoj osnovi ( npr. ako je jamstveni rok kraći od za­konskog, kupac može protekom jamstvenog roka zahtijevati svo­ja prava do isteka zakonskog pridržavajući se subjektivnog ro­ka od dva mjeseca). 

     Starije osobe obično doživlja­vaju reklamaciju kao stvaranje konflikta, pa prihvate prvi prijed­log prodavatelja. Nemojte to uči­niti, iskoristite sve svoje pravne mogućnosti i prava! 

Možete li vratiti i ispravan proizvod? 

     Ukoliko kupljeni proizvod nema materijalnih nedostataka, ali je kupac nezadovoljan ili se jedno­stavno predomislio, može se obratiti trgovcu sa zamolbom da se proizvod zamijeni za drugi ili da se vrati novac, iako trgovac ni­je dužan istome i udovoljiti jer ne postoji takva zakonska obveza. 

     Unatoč tome, trgovac može izaći u susret kupcu djelujući u skladu sa dobrom poslovnom praksom. Iznimka su proizvodi kupljeni izvan poslovnih prosto­rija trgovca te ugovori sklopljeni na daljinu gdje se potrošači do­datno štite zbog okolnosti u koji­ma su ti ugovori sklopljeni. Za­konom je određeno da potrošač ima pravo jednostrano raskinuti takav ugovor, ne navodeći raz­loge za to, u roku od 14 dana od sklapanja ugovora. 

     Ukoliko potrošač pisanim pri­govorom ne uspije ostvariti svo­ja prava, može trgovca prijaviti tržišnoj inspekciji Ministarstva gospodarstva. Ako inspektor ti­jekom nadzora utvrdi određene nepravilnosti, rješenjem će na­rediti trgovcu otklanjanje istih.