UVODNA RIJEČ
Prvi april je prošao
Piše: Milan Dalmacija
Umirovljenička populacija, oko 1,2 milijuna ljudi, svakodnevno trpi udarce sa svih strana, pa i od onih koje su birali da ih zastupaju i vode brigu o njima. Tako je ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić, inače poznat po tome da mu je jezik brži od pameti, ponovno briljirao. I to dvaput.
„I dalje će većina ljudi ići između 60 i 65 u mirovinu. Oni koji su najranjiviji, naši građevinski radnici, gospođe blagajnice u dućanima, medicinske sestre, svi oni koji ulaze na tržište rada s 18 godina, mogu otići u mirovinu sa 41 godinom staža i 60 godina života. Oni koji studiraju do 24.-25. godine ići će sa 65. Dakle, samo oni koji neće uspjeti 41 godinu staža do 65. osigurati radit će do 67 godina", reče Pavić i ostane živ prvi put.
To bi funkcioniralo u savršenom gospodarsko-političkom okruženju, a svi dobro znamo da ništa na ovom svijetu nije savršeno, a pogotovo ne u Hrvatskoj. Naime, krajem veljače je u Hrvatskoj od nešto više od 1,5 milijuna osiguranika, njih gotovo 350.000 radilo na određeno vrijeme, a malo iznad 50.000 u nepunom radnom vremenu. U skupini onih između 15 i 39 godina registrirano je 25.800 prijava na nepuno radno vrijeme. Ako uzmemo u obzir prosječno trajanje studija od 7,5 godina i stručno osposobljavanje koje traje godinu dana i još godinu dana traženja posla, naš bi budući penzić, s ovakvim nesigurnim radnim vijekom, u mirovinu mogao otići i u 70. Da ne spominjemo stotine tisuća honoraraca, kojima su doprinosi smanjeni. Dakle, budućim generacijama ne gine ništa drugo negoli najniža mirovina. A što je s onima koji su otišli u mirovinu i dobili mogućnost da je radom mrvicu poboljšaju?
„Ono što je najbolje, kada malo razgovaramo s umirovljenicima koji rade, ili vi mediji što razgovarate, nije čak ni glavni razlog novac, već žele biti uključeniji u društvo, žele se osjećati korisnima", reče Pavić i ostane živ drugi put.
Iako nije dobro što ljudi moraju raditi dok su u mirovini (a što dovoljno govori o kvaliteti mirovinskog sustava), oni su na to prisiljeni, jer s prosječno 2.407 kuna su svakoga mjeseca u troumici: hoće li sve dati na normalnu prehranu, hoće li platiti režije da im ne sjedne ovrha ili će odabrati život bez nužnih lijekova? Nema tu riječi o socijalizaciji, već o pukom preživljavanju.
Uostalom, umirovljenici su socijalizirana bića. Ministar ne zna da sve SUH-ove podružnice provode brojne aktivnosti na kojima se umirovljenici mogu družiti, zabavljati se i nakratko zaboraviti sve ovo. Izleti, plesnjaci, spontana druženja su način na koji naši penzići ostaju u društvu. Oni se ne uključuju u njega, jer su odavno njegov dio. A i bili su dovoljno korisni kroz svoj radni vijek i red je da se malo i odmore. Zaslužili su.
Ali nisu zaslužili biti bijesni čitave godine. Prvi april je prošao i ovakve izjave više nisu šala. Umirovljenici su nam to potvrdili na našoj tematskoj Facebook stranici: „Od povišice što dobijemo možemo kupiti karton jaja i gađati ga. Možda više neće pričati gluposti i ponižavati ljude", reče ljutito Slavica Grubešić.
Pa, ministre, sretan Uskrs žele vam društveno uključeni, korisni i bijesni umirovljenici.
Web stranice naših podružnica
Piše: Mirjana Pavačić-Penđer
Pisani prigovor trgovcu
Odredbom članka 10. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine” broj 41/2014.) propisana je obveza trgovca da omogući potrošačima podnošenje pisanih prigovora u svojim poslovnim prostorijama i bez odgađanja pisanim putem potvrditi njihov primitak.
Osim obveze iz članka 10. stavka 1. Zakona, trgovac je dužan potrošaču omogućiti podnošenje pisanog prigovora putem pošte, telefaksa ili elektroničke pošte. Kako starije osobe rjeđe koriste e-mail ili nije im jednostavno pisati pisma te odnositi na poštu, preporuča se odmah podnijeti pisani prigovor.
Nadalje, odredba članka 10. stavka 3. navedenog Zakona propisuje obvezu trgovca da u poslovnim prostorijama vidljivo istakne obavijest o načinu podnošenja pisanog prigovora potrošača.
Sada slijedi važna napomena: na sve podnesene prigovore potrošača trgovac je dužan u pisanom obliku odgovoriti u roku od 15 dana od dana zaprimljenog prigovora!
K tome, i trgovac koji pruža javnu uslugu dužan je na ispostavljenom računu vidljivo istaknuti obavijest o načinu podnošenja pisanog prigovora, a dužan je i osnovati povjerenstvo za reklamacije potrošača u čijem sastavu mora biti i predstavnik udruge za zaštitu potrošača kojem potrošač može podnijeti reklamaciju u slučaju nezadovoljstva odgovorom pružate- Ija javne usluge na pisani prigovor. Na žalost, ne možemo reći da takva povjerenstva funkcioniraju, niti da netko kažnjava pružatelje javnih usluga ako to ne čine.
Zakon lijepo kaže kako povjerenstvo mora pismenim putem odgovoriti potrošačima na zaprimljene reklamacije u roku od 30 dana od dana zaprimanja reklamacije. Ako odgovor ne dođe, reagirajte!