UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Dostojanstvo i dobrobit za umirovljenika

Beograd je od 10. do 12. listopada 2011. bio domaćinom treće regionalne konferencije sindikata umirovljenika u okruženju. Nakon što je 2008. godine u Zagrebu održana prva proširena regionalna konferencija sindikata umirovljenika, lani je izmjena iskustva nastavljena opet u Zagrebu, s nizom tema i vrlo rezolutnim zaključcima koji su uručeni vladama zemalja sudionika. Ovogodišnji susreti sindikata umirovljenika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije i Srbije održani u Beogradu, ponovo su urodili sveobuhvatnim kritičkim viđenjima mirovinskih sustava u tim zemljama.

Konferenciju su na strani domaćina, UGS Nezavisnosti i Sindikata penzionera Srbije pozdravili Slavko Vlaisavljević, potpredsjednik, Slavko Luković, tajnik, te Petar Mitrović, predsjednik Sindikata penzionera, a ispred pokrovitelja FERPA-Europske federacije umirovljenika i starijih osoba generalni tajnik Bruno Costantini i Livio Melgari iz SPI-CGIL-a, talijanskog sindikata umirovljenika koji je financijski omogućio održavanje svih dosadašnjih regionalnih konferencija.

Uvodnu prezentaciju stanja mirovinskog sustava u Srbiji obuhvatno je dala Radina Todović, državna tajnica Ministarstva rada i socijalne politike, nakon čega je Stjepan Krajačić, predsjednik Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH), vrlo dokumentirano i oštro upozorio na tonjenje starije populacije u zonu rizika od siromaštva. Nusret Šunje, predsjednik Sindikata penzionera BiH, zajedno s Miletom Mrđom, predstavnikom toga Sindikata u Banjoj Luci, iskazali su zabrinutost  predstojećim reformama, dok je Konrad Breznik, predsjednik Sindikata upokojencov Slovenije, prezentirao najnovije sindikalne uspjehe koji su uspjeli putem referenduma srušiti zakone opasne za radnike i umirovljenike.

Predsjednica Ženskog komiteta FERPA-e, Jasna A. Petrović, cjelovitom je prezentacijom upozorila na posebno ugrožen položaj žena u umirovljeničkoj i starijoj populaciji, te pozvala na preispitivanje reformi sukladno promjenama na tržištu rada, odnosno radu na određeno i drugim nesigurnim i isprekidanim oblicima rada. Livio Melgari, SPI-CGIL, predstavio je talijansko iskustvo u suradnji  radničkih i umirovljeničkih sindikata, što bitno snaži sindikalni pokret. Vladimir Buršić, potpredsjednik SUH iznio je iskustvo bratimljenja istarskih sindikalnih podružnica s onima iz talijanskih regija Friuli Venezia Giulia i Venetto, s ciljem jačanja prijateljstva i zajedničke borbe, dok je Nusret Šunje izložio bosansko-hercegovačko iskustvo automatskog plaćanja članarine sindikatu iz mirovina.

U raspravi su otvorene i druge teme: Kakav i koliko jak sustav javnih mirovinskih  fondova i međugeneracijske solidarnosti; drugi stup –  da li i kakav?; koji je najbolji način usklađivanja mirovina; gdje staje starosna granica za mirovinu; do kada prijevremeno umirovljenje itd.

Na kraju Konferencije je raspravljen prijedlog završne rezolucije, te su temeljem zajedničkog prijedloga predstavnika iz BIH, Hrvatske i Slovenije, unesene izmjene. Rezolucija je još jedan korak dalje u promišljanju dostojanstvenijega aktivnog starenja. Do sljedeće Konferencije – u Slovenije iduće godine.

Power point prezentacije: