UVODNA RIJEČ

Munchhausen iz našeg dvorišta

Jasna A. Petrović

     Ako netko ugledan poput resornog ministra voli pretjerivati, pa u jednom intervjuu, uvodnom izlaganju ili govoru, izrekne tri netoč­nosti, treba li to nazvati političkim pretjerivanjem ili laži? Ma, jasno, nitko nije imun na privlačnost laži, no ima ljudi koji lažu više od drugih. A prema istraživanju Sveučilišta u Kaliforniji otkrilo se kakav tip ljudi laže najviše. Jedan od zaključaka je da se lažima češće od ostalih koriste ma- nipulatori i ljudi skloni spletkarenju, što i ne čudi toliko, no to je ujedno i opis političkog radnog mjesta.

     Odgovor je vrlo jednostavan - laž ima funkciju zaštite slike o druš­tvu, o sebi samome ili s ciljem zaštite vlastite pozicije. Tako naš ministar Hieronymus Carl Friedrich von Munchhausen izgovori redovito kako u Hrvatskoj ima samo 19 posto umirovljenika koji su ostvarili „punu mirovi­nu". I kad ga pristojno prekinete i upozorite da u ovoj zemlji ni u jednom zakonu ne postoji takav zakonski pojam, on istim mirnim glasom nastavi kako ih samo 19 posto ima mirovine ostvarene nakon 40 godina radnog staža. Jeli to onda znak da je jest ili nije svjestan svoje laži koju redovito zloporabi? Negdje je najveći baron lažov čuo tu rečenicu i ugradio ju u svoj svakodnevni opis tragikomičnosti mirovinskog sustava u Hrvatskoj. Dakle, velika većina postojećih umirovljenika nije niti imala priliku raditi 40 godina, jer bi ih ranije zbog dobi otjerali u mirovinu. Laž prva. Bezbol­na? Nikako. Na njoj se temelji percepcija pohlepnih umirovljenika koji bez (dovoljno) rada tamane dobar dio javnog proračuna.

     Laž druga se nadovezuje na prvu. Takvi umirovljenici koji nisu dovolj­no radili i dovoljno uplatili u mirovinski sustav koštaju proračun dodatnih 17 milijardi kuna, povrh iznosa koji se skupi doprinosima. No, laž je lako dokumentirati istinom, jer od početnog iznosa se treba oduzeti šest mili­jardi tranzicijskog troška za drugi mirovinski stup, pa još šest milijardi za mirovine po posebnim propisima tj. povlaštene mirovine, i eto, jednim mahom ministarske lepeze žderodug se smanjio na samo kojih pet mili­jardi. Bezazlena laž? Ma nikako, jer na svojoj pogrešnoj razmahanoj laži ministar Munchhausen kreira politike i mjere. U kojima će kazniti pohle­pne, zar ne!

     U svakom slučaju, laž uvijek nanosi bol. Kad-tad ispliva na površinu i ujeda upravo onog koji je zabacio udicu. Tako bi bilo u pravoj bajci. No, evo treće laži, izgovorene u tridesetak mikrofona. „A sad mi nećete vje­rovati", naglašava ministar Pinokio, „Hrvatska je najdarežljivije zemlja u svijetu kad je riječ o mirovinama, jer dobijete čak 129 posto više nego što ste uložili za radnoga vijeka", veli i nos mu se ne produlji. Ministar nije pitao one koji znaju, već je povjerovao zato što mu se takva istina sviđa, a potpisuje ju ugledni OECD. Njegova istina znači da hrvatski umirovlje­nici imaju dovoljno, velikodušno i darežljivo, najviše na svijetu. Iako bi mu mozak i logika trebali reći da to nije tako, on dalje zbori svoj refren. Uvjerio je u to i cijelu Vladu, pa i premijera, kao da je on osobno zaslužan za sve naredane „istine" u dokaz svom napornom radu.

     U dječjoj bajci Carla Collodija dječaku Pinokiju zbog laganja je na­rastao nos, a u Strancu Alberta Camusa razmatra se nužnost laganja, jer isključivo govorenje istine može stajati i glave. I ministarskog položaja, valjda. Zato završavam s najbezbolnijom laži tipa „lijepa Vam je frizura, ministre", i dodajem: „ne, nos vam nije narastao". A ako i jest, to Vi sigurno nećete primijetiti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Dostojanstvo i dobrobit za umirovljenika

Beograd je od 10. do 12. listopada 2011. bio domaćinom treće regionalne konferencije sindikata umirovljenika u okruženju. Nakon što je 2008. godine u Zagrebu održana prva proširena regionalna konferencija sindikata umirovljenika, lani je izmjena iskustva nastavljena opet u Zagrebu, s nizom tema i vrlo rezolutnim zaključcima koji su uručeni vladama zemalja sudionika. Ovogodišnji susreti sindikata umirovljenika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije i Srbije održani u Beogradu, ponovo su urodili sveobuhvatnim kritičkim viđenjima mirovinskih sustava u tim zemljama.

Konferenciju su na strani domaćina, UGS Nezavisnosti i Sindikata penzionera Srbije pozdravili Slavko Vlaisavljević, potpredsjednik, Slavko Luković, tajnik, te Petar Mitrović, predsjednik Sindikata penzionera, a ispred pokrovitelja FERPA-Europske federacije umirovljenika i starijih osoba generalni tajnik Bruno Costantini i Livio Melgari iz SPI-CGIL-a, talijanskog sindikata umirovljenika koji je financijski omogućio održavanje svih dosadašnjih regionalnih konferencija.

Uvodnu prezentaciju stanja mirovinskog sustava u Srbiji obuhvatno je dala Radina Todović, državna tajnica Ministarstva rada i socijalne politike, nakon čega je Stjepan Krajačić, predsjednik Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH), vrlo dokumentirano i oštro upozorio na tonjenje starije populacije u zonu rizika od siromaštva. Nusret Šunje, predsjednik Sindikata penzionera BiH, zajedno s Miletom Mrđom, predstavnikom toga Sindikata u Banjoj Luci, iskazali su zabrinutost  predstojećim reformama, dok je Konrad Breznik, predsjednik Sindikata upokojencov Slovenije, prezentirao najnovije sindikalne uspjehe koji su uspjeli putem referenduma srušiti zakone opasne za radnike i umirovljenike.

Predsjednica Ženskog komiteta FERPA-e, Jasna A. Petrović, cjelovitom je prezentacijom upozorila na posebno ugrožen položaj žena u umirovljeničkoj i starijoj populaciji, te pozvala na preispitivanje reformi sukladno promjenama na tržištu rada, odnosno radu na određeno i drugim nesigurnim i isprekidanim oblicima rada. Livio Melgari, SPI-CGIL, predstavio je talijansko iskustvo u suradnji  radničkih i umirovljeničkih sindikata, što bitno snaži sindikalni pokret. Vladimir Buršić, potpredsjednik SUH iznio je iskustvo bratimljenja istarskih sindikalnih podružnica s onima iz talijanskih regija Friuli Venezia Giulia i Venetto, s ciljem jačanja prijateljstva i zajedničke borbe, dok je Nusret Šunje izložio bosansko-hercegovačko iskustvo automatskog plaćanja članarine sindikatu iz mirovina.

U raspravi su otvorene i druge teme: Kakav i koliko jak sustav javnih mirovinskih  fondova i međugeneracijske solidarnosti; drugi stup –  da li i kakav?; koji je najbolji način usklađivanja mirovina; gdje staje starosna granica za mirovinu; do kada prijevremeno umirovljenje itd.

Na kraju Konferencije je raspravljen prijedlog završne rezolucije, te su temeljem zajedničkog prijedloga predstavnika iz BIH, Hrvatske i Slovenije, unesene izmjene. Rezolucija je još jedan korak dalje u promišljanju dostojanstvenijega aktivnog starenja. Do sljedeće Konferencije – u Slovenije iduće godine.

Power point prezentacije: