UVODNA RIJEČ

Tko je financirao Domovinski rat

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Čitamo ovih dana kako je Hrvatska dobila 500 novih multimilijunaša pa ih sada ukupno ima 11.900, što je 30 posto više nego prije deset godina. Riječ je o ljudima čije bogatstvo prelazi vrijednost od mili­jun dolara, skoro sedam milijuna kuna. A među njima ima nemalo ugled­nih političara, koji većinom nisu niti vidjeli ratnu liniju Domovinskog rata, a veći su domoljubi od svih nas umirovljenika. Tu se ne računaju godine domoljubnog staža, već godine stjecanja bogatstva brzinom svjetlosti.

     Sada je premašena i vizija prvog hrvatskog predsjednika Franje Tu­đmana koji je Hrvatsku kao zemlju sreće i blagostanja vidio u stvaranju dvije stotine bogatih obitelji. Ako je Tuđman u svojim davnim vizijama ipak mislio na one prave milijunaše-teškaše, odnosno ultramilijunaše, i tu je njegova vizija nadmašena jer Hrvata teških najmanje 10 milijuna dolara sada je više - čak 213.

     Zanimljivo je kojom brzinom raste broj ultramilijunaša, jer u Europi taj je porast u posljednjih deset godina 17 posto, a u Hrvatskoj čak 33 posto, dakle - dvostruko brže unatoč šepavom gospodarstvu i niskom BDP-u.

     Uostalom, ministar Lovro Kuščević ležerno je objavio recept kako do 44. godine života lako postati milijunaš, ako radiš kao student na štandu, zaposliš ženu, od navodne staje napraviš dvorac, od poljoprivrednog ze­mljišta građevinsko, od tuđih parcela bez nasljednika svoje, i sve slično. Prava sitnica! Ili kako je posve normalno da sin ministra Gorana Marića useljava „kao podstanar" u stan od 136m2 u luksuznoj zgradi u zagre­bačkoj Veslačkoj ulici, a slučajno je vlasnik tog stana firma kojoj je njegov otac bio direktor prije odlaska u politiku. Ili ministar Tolušić čiji „roštilj" ima oko 200 m2, a nije ga prijavio u imovinsku karticu.

     To su neki novi dečki. Oni nisu branili Hrvatsku u Domovinskom ratu; oni su se bogatili.

     Pa tko ju je obranio? E, sada slijedi umirovljenička matematika po­niženja. Kad je 1990. godine započinjao rat, udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći iznosio je 77,23 posto. Kad je rat završio, 1996. go­dine - 45,88 posto, a sada 2019. bijednih 37,7 posto. Koliko bi tek bilo da se nije vratio famozni dug umirovljenicima koji je „pokrala" vlada Nikice Valentića, a vratio im ga Ustavni sud? Oduzeto im je puno više, a vraćeno tek 11,5 milijardi kuna. To je novac kojim je financiran Domovinski rat, a financirali su ga hrvatski umirovljenici.

     Tko ne vjeruje nama, neka posluša riječi Andrije Hebranga, koji je svojedobno rekao: „U ime HDZ-a zahvaljujemo umirovljenicima što su u velikoj mjeri financirali Domovinski rat i na taj način pomogli isto kao branitelji na prvoj crti bojišnice." Objasnio je tako da Vlada nije otela novac umirovljenicima jer je htjela nepravdu, već je trebala organizirati obranu protiv agresije tada 5. Armije u Europi.

     No, zašto danas Hrvatska ima udjel prosječne mirovine u neto plaći od 37,7 posto, najniže od svih, prijateljskih i bivših neprijateljskih zemalja u okruženju? Zašto npr. Slovenija i Makedonija imaju taj udjel od čak šez­desetak posto, a Srbija i Crna   Gora pedesetak? Zato jer hrvatski umirov­ljenici nisu samo financirali obranu domovine, o čemu se šuti, već su fi­nancirali i rađanje hrvatskih multimilijunaša, o čemu se još manje govori.

     Bijedne hrvatske mirovine dotakle su dno. U Superhik državi sve je moguće, da se bogati bogate na siromašnima, a da siromašni šute.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Otvoreno pismo premijeru Plenkoviću


           Još jednom Vam se obraćamo u ime oko 300 tisuća članova naših umirovljeničkih udruga, među kojima je velik broj onih koji bi bili pogođeni štetnim i nepotrebnim uvođenjem obveznog liječničkog pregleda prilikom produženja vozačke dozvole.

     Naime, u prigodi potpisivanja Sporazuma o osnivanju Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe 1. veljače o.g. usmeno, a 16. ožujka i pismeno, obratili smo Vam se s molbom da zaustavite inicijativu liječničkog lobija kojom bi se više od 250.000 vozača starijih od 65 godina ucijenilo plaćanjem zdravstvenih pregleda za produženje vozačke dozvole, iako je u većini europskih zemalja ta dobna granica postavljena iznad 70 godina, a eventualne potvrde besplatno izdaju liječnici obiteljske medicine.

     S obzirom na galopirajuće siromaštvo starijih (55 posto mirovina je ispod linije siromaštva), najmanje trećina neće si moći priuštiti produženje vozačke dozvole, što će u konačnici smanjiti njihovu mobilnost te dovesti do povećanja socijalne isključenosti.

     Iako smo očekivali odgovor iz Vašeg kabineta, stigao je odgovor Ministarstva zdravstva koje je u prvom redu podržalo Hrvatsku liječničku komoru kao supokretača inicijative, uz Hrvatsko društvo za medicinu rada, a da se argumenti Sindikata umirovljenika Hrvatske i Matice umirovljenika Hrvatske, iznijeti prilikom javnog savjetovanja te u dopisima nadležnim institucijama, nisu niti razmotrili.

     Na naše podsjećanje kako je u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama već propisano kako izabrani liječnik obiteljske medicine ima obvezu izvijestiti policiju o promjeni zdravstvenog stanja vozača, Ministarstvo zdravstva tvrdi „kako se u svakodnevnom životu susrećemo s činjenicom da određeni broj osiguranika nema izabranog liječnika obiteljske medicine“. Takav nonsens se rijetko nađe u službenom pismu.

     Liječnik obiteljske medicine jedini je koji doista poznaje pacijenta, njegove dijagnoze i terapije, dok liječnici medicine rada štancaju potvrde samo za uplatu od 400 kuna, nemajući uvida u stvarno zdravstveno stanje pacijenta. Stoga svaka osoba da bi dobila vozačku dozvolu mora i sada ishoditi potvrdu liječnika obiteljske medicine, a nakon toga se upućuje na skupi, nepotrebni i duplicirani pregled pri medicini rada te na eventualne dodatne specijalističke preglede, koji dodatno i koštaju, a tu su i troškovi poput državnih biljega, fotografija i slično.

     Zato ponavljamo pitanje - tko bolje od liječnika obiteljske medicine, odnosno izabranog liječnika opće prakse, može utvrditi zdravstveno stanje svog pacijenta, kao i njegove dijagnoze te propisanu terapiju? Zašto pregledi za produljenje vozačke dozvole ne mogu jednostavno ostati u domeni liječnika opće prakse, sukladno zapadnoeuropskim praksama? Čemu još jedan namet na stare?

            S obzirom na navedeno SUH i MUH traže da zakon ostane isti te da se ne mijenja u korist pojedinih liječničkih lobija i bez ikakve utemeljenosti u stvarnim statistikama o prometnim nesrećama, jer su starije osobe u pravilu oprezniji i savjesniji vozači, te čine samo deset posto u ukupnom broju sudionika nesreća, iako je njihov udjel u stanovništvu dvostruko veći.

            Očekujući Vaše razumijevanje i postupanje,

s poštovanjem,

 

Matica umirovljenika Hrvatske                                                    Sindikat umirovljenika Hrvatske

Josip Kovačić, predsjednik                                                               Jasna A. Petrović, predsjednica SUH-a