UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Otvoreno pismo premijeru Plenkoviću


           Još jednom Vam se obraćamo u ime oko 300 tisuća članova naših umirovljeničkih udruga, među kojima je velik broj onih koji bi bili pogođeni štetnim i nepotrebnim uvođenjem obveznog liječničkog pregleda prilikom produženja vozačke dozvole.

     Naime, u prigodi potpisivanja Sporazuma o osnivanju Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe 1. veljače o.g. usmeno, a 16. ožujka i pismeno, obratili smo Vam se s molbom da zaustavite inicijativu liječničkog lobija kojom bi se više od 250.000 vozača starijih od 65 godina ucijenilo plaćanjem zdravstvenih pregleda za produženje vozačke dozvole, iako je u većini europskih zemalja ta dobna granica postavljena iznad 70 godina, a eventualne potvrde besplatno izdaju liječnici obiteljske medicine.

     S obzirom na galopirajuće siromaštvo starijih (55 posto mirovina je ispod linije siromaštva), najmanje trećina neće si moći priuštiti produženje vozačke dozvole, što će u konačnici smanjiti njihovu mobilnost te dovesti do povećanja socijalne isključenosti.

     Iako smo očekivali odgovor iz Vašeg kabineta, stigao je odgovor Ministarstva zdravstva koje je u prvom redu podržalo Hrvatsku liječničku komoru kao supokretača inicijative, uz Hrvatsko društvo za medicinu rada, a da se argumenti Sindikata umirovljenika Hrvatske i Matice umirovljenika Hrvatske, iznijeti prilikom javnog savjetovanja te u dopisima nadležnim institucijama, nisu niti razmotrili.

     Na naše podsjećanje kako je u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama već propisano kako izabrani liječnik obiteljske medicine ima obvezu izvijestiti policiju o promjeni zdravstvenog stanja vozača, Ministarstvo zdravstva tvrdi „kako se u svakodnevnom životu susrećemo s činjenicom da određeni broj osiguranika nema izabranog liječnika obiteljske medicine“. Takav nonsens se rijetko nađe u službenom pismu.

     Liječnik obiteljske medicine jedini je koji doista poznaje pacijenta, njegove dijagnoze i terapije, dok liječnici medicine rada štancaju potvrde samo za uplatu od 400 kuna, nemajući uvida u stvarno zdravstveno stanje pacijenta. Stoga svaka osoba da bi dobila vozačku dozvolu mora i sada ishoditi potvrdu liječnika obiteljske medicine, a nakon toga se upućuje na skupi, nepotrebni i duplicirani pregled pri medicini rada te na eventualne dodatne specijalističke preglede, koji dodatno i koštaju, a tu su i troškovi poput državnih biljega, fotografija i slično.

     Zato ponavljamo pitanje - tko bolje od liječnika obiteljske medicine, odnosno izabranog liječnika opće prakse, može utvrditi zdravstveno stanje svog pacijenta, kao i njegove dijagnoze te propisanu terapiju? Zašto pregledi za produljenje vozačke dozvole ne mogu jednostavno ostati u domeni liječnika opće prakse, sukladno zapadnoeuropskim praksama? Čemu još jedan namet na stare?

            S obzirom na navedeno SUH i MUH traže da zakon ostane isti te da se ne mijenja u korist pojedinih liječničkih lobija i bez ikakve utemeljenosti u stvarnim statistikama o prometnim nesrećama, jer su starije osobe u pravilu oprezniji i savjesniji vozači, te čine samo deset posto u ukupnom broju sudionika nesreća, iako je njihov udjel u stanovništvu dvostruko veći.

            Očekujući Vaše razumijevanje i postupanje,

s poštovanjem,

 

Matica umirovljenika Hrvatske                                                    Sindikat umirovljenika Hrvatske

Josip Kovačić, predsjednik                                                               Jasna A. Petrović, predsjednica SUH-a