UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

SUH i MUH pišu premijeru Plenkoviću

 

Obavezni liječnički pregled za starije od 65 prilikom produženja vozačke dozvole

 

     Prilikom potpisivanja Sporazuma o osnivanju Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe 1. veljače 2017. godine u prostorijama Banskih dvora, čelnici obje umirovljeničke udruge obratili su Vam se s posebnom zamolbom da zaustavite pokušaje ponovnog uvođenja obaveznog zdravstvenog pregleda za vozače starije starije od 65 godina prilikom produženja vozačke dozvole, jer je to suprotno europskoj praksi, neutemeljeno u prometnim statistikama MUP-a te novi financijski teret za ionako osiromašene starije osobe. Razumjeli smo da ćete tom pitanju posvetiti pozornost, utoliko više što je provedeno javno o Nacrtu prijedloga iskaza o procjeni učinaka propisa za Zakon o izmjenama i dopunama zakona o sigurnosti prometa na cestama, u kojem su Matica i Sindikat umirovljenika sudjelovali svojim primjedbama i prijedlozima.

     Poštovani predsjedniče, nijedna od naših primjedbi nije uvažena, ali se iskristaliziralo kako je inicijativa za ovaj novi diskriminatorni namet na starije osobe, inicirana od strane Hrvatske liječničke komore, u zaštitu interesa lobija medicine rada.

     Naime, iako je postojećim Zakonom o sigurnosti prometa na cestama u članku 233. sadržano dobro zakonsko rješenje, koje propisuje kako je liječnik dužan upozoriti pacijenta te obavijestiti policiju o promijenjenom zdravstvenom stanju pacijenta koje bi moglo utjecati na njegovu sposobnost i sigurnost upravljanja vozilom, sada se ta obveza pokušava „preseliti“ u medicinu rada. Postavljamo pitanje tko bolje od liječnika koji je liječio pacijenta, odnosno izabrani liječnik opće prakse, poznaje zdravstveno stanje pacijenta, kao i njegove dijagnoze, simptome te propisanu terapiju? Sve to je nepoznanica liječniku medicine rada koji prvi put vidi pacijenta, a nema ni uvid u njegov zdravstveni karton, pa je stoga pregled površan i isključivo u svrsi zarade (500 kuna).

     Europske prakse su različite, iako u nekim zemljama omogućavaju i ograničenja vezana uz dob. U Danskoj se vozačka dozvola obnavlja nakon 70. godine uz potvrdu obiteljskog liječnika, a u Nizozemskoj nakon 70. godine na pet godina i to bez liječničkog pregleda. U Velikoj Britaniji obnavlja se nakon 70. godine bez liječničkog pregleda, ali svake tri godine s osobnom izjavom vozača. I u Finskoj poslije 70. godine obnova ovisi o potvrdi obiteljskog liječnika, dok u Njemačkoj, Francuskoj i Belgiji nema dobnog ograničenja itd.

     Hrvatska bi tako bila jedina zemlja koja ima predviđenu dob za umirovljenje od 67. godina, a pretpostavlja da sa 65 godina nitko bez plaćenog dokaza nije sposoban dovesti se do radnog mjesta.

     Ako se uvede takva zakonska promjena, posljedice će osjetiti 220.000 vozača starijih od 65 godina, a trećina ih neće moći priuštiti produženje vozačke dozvole, što će u konačnici smanjiti njihovu mobilnost te dovesti do povećanja socijalne isključenosti.

    Nadamo se da ćete kao čovjek senzibiliziran za problematiku ranjivih skupina poduzeti sve potrebno da se zaustavi ova neopravdana i štetna inicijativa.