UVODNA RIJEČ

Tko je financirao Domovinski rat

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Čitamo ovih dana kako je Hrvatska dobila 500 novih multimilijunaša pa ih sada ukupno ima 11.900, što je 30 posto više nego prije deset godina. Riječ je o ljudima čije bogatstvo prelazi vrijednost od mili­jun dolara, skoro sedam milijuna kuna. A među njima ima nemalo ugled­nih političara, koji većinom nisu niti vidjeli ratnu liniju Domovinskog rata, a veći su domoljubi od svih nas umirovljenika. Tu se ne računaju godine domoljubnog staža, već godine stjecanja bogatstva brzinom svjetlosti.

     Sada je premašena i vizija prvog hrvatskog predsjednika Franje Tu­đmana koji je Hrvatsku kao zemlju sreće i blagostanja vidio u stvaranju dvije stotine bogatih obitelji. Ako je Tuđman u svojim davnim vizijama ipak mislio na one prave milijunaše-teškaše, odnosno ultramilijunaše, i tu je njegova vizija nadmašena jer Hrvata teških najmanje 10 milijuna dolara sada je više - čak 213.

     Zanimljivo je kojom brzinom raste broj ultramilijunaša, jer u Europi taj je porast u posljednjih deset godina 17 posto, a u Hrvatskoj čak 33 posto, dakle - dvostruko brže unatoč šepavom gospodarstvu i niskom BDP-u.

     Uostalom, ministar Lovro Kuščević ležerno je objavio recept kako do 44. godine života lako postati milijunaš, ako radiš kao student na štandu, zaposliš ženu, od navodne staje napraviš dvorac, od poljoprivrednog ze­mljišta građevinsko, od tuđih parcela bez nasljednika svoje, i sve slično. Prava sitnica! Ili kako je posve normalno da sin ministra Gorana Marića useljava „kao podstanar" u stan od 136m2 u luksuznoj zgradi u zagre­bačkoj Veslačkoj ulici, a slučajno je vlasnik tog stana firma kojoj je njegov otac bio direktor prije odlaska u politiku. Ili ministar Tolušić čiji „roštilj" ima oko 200 m2, a nije ga prijavio u imovinsku karticu.

     To su neki novi dečki. Oni nisu branili Hrvatsku u Domovinskom ratu; oni su se bogatili.

     Pa tko ju je obranio? E, sada slijedi umirovljenička matematika po­niženja. Kad je 1990. godine započinjao rat, udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći iznosio je 77,23 posto. Kad je rat završio, 1996. go­dine - 45,88 posto, a sada 2019. bijednih 37,7 posto. Koliko bi tek bilo da se nije vratio famozni dug umirovljenicima koji je „pokrala" vlada Nikice Valentića, a vratio im ga Ustavni sud? Oduzeto im je puno više, a vraćeno tek 11,5 milijardi kuna. To je novac kojim je financiran Domovinski rat, a financirali su ga hrvatski umirovljenici.

     Tko ne vjeruje nama, neka posluša riječi Andrije Hebranga, koji je svojedobno rekao: „U ime HDZ-a zahvaljujemo umirovljenicima što su u velikoj mjeri financirali Domovinski rat i na taj način pomogli isto kao branitelji na prvoj crti bojišnice." Objasnio je tako da Vlada nije otela novac umirovljenicima jer je htjela nepravdu, već je trebala organizirati obranu protiv agresije tada 5. Armije u Europi.

     No, zašto danas Hrvatska ima udjel prosječne mirovine u neto plaći od 37,7 posto, najniže od svih, prijateljskih i bivših neprijateljskih zemalja u okruženju? Zašto npr. Slovenija i Makedonija imaju taj udjel od čak šez­desetak posto, a Srbija i Crna   Gora pedesetak? Zato jer hrvatski umirov­ljenici nisu samo financirali obranu domovine, o čemu se šuti, već su fi­nancirali i rađanje hrvatskih multimilijunaša, o čemu se još manje govori.

     Bijedne hrvatske mirovine dotakle su dno. U Superhik državi sve je moguće, da se bogati bogate na siromašnima, a da siromašni šute.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

SUH i MUH pišu premijeru Plenkoviću

 

Obavezni liječnički pregled za starije od 65 prilikom produženja vozačke dozvole

 

     Prilikom potpisivanja Sporazuma o osnivanju Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe 1. veljače 2017. godine u prostorijama Banskih dvora, čelnici obje umirovljeničke udruge obratili su Vam se s posebnom zamolbom da zaustavite pokušaje ponovnog uvođenja obaveznog zdravstvenog pregleda za vozače starije starije od 65 godina prilikom produženja vozačke dozvole, jer je to suprotno europskoj praksi, neutemeljeno u prometnim statistikama MUP-a te novi financijski teret za ionako osiromašene starije osobe. Razumjeli smo da ćete tom pitanju posvetiti pozornost, utoliko više što je provedeno javno o Nacrtu prijedloga iskaza o procjeni učinaka propisa za Zakon o izmjenama i dopunama zakona o sigurnosti prometa na cestama, u kojem su Matica i Sindikat umirovljenika sudjelovali svojim primjedbama i prijedlozima.

     Poštovani predsjedniče, nijedna od naših primjedbi nije uvažena, ali se iskristaliziralo kako je inicijativa za ovaj novi diskriminatorni namet na starije osobe, inicirana od strane Hrvatske liječničke komore, u zaštitu interesa lobija medicine rada.

     Naime, iako je postojećim Zakonom o sigurnosti prometa na cestama u članku 233. sadržano dobro zakonsko rješenje, koje propisuje kako je liječnik dužan upozoriti pacijenta te obavijestiti policiju o promijenjenom zdravstvenom stanju pacijenta koje bi moglo utjecati na njegovu sposobnost i sigurnost upravljanja vozilom, sada se ta obveza pokušava „preseliti“ u medicinu rada. Postavljamo pitanje tko bolje od liječnika koji je liječio pacijenta, odnosno izabrani liječnik opće prakse, poznaje zdravstveno stanje pacijenta, kao i njegove dijagnoze, simptome te propisanu terapiju? Sve to je nepoznanica liječniku medicine rada koji prvi put vidi pacijenta, a nema ni uvid u njegov zdravstveni karton, pa je stoga pregled površan i isključivo u svrsi zarade (500 kuna).

     Europske prakse su različite, iako u nekim zemljama omogućavaju i ograničenja vezana uz dob. U Danskoj se vozačka dozvola obnavlja nakon 70. godine uz potvrdu obiteljskog liječnika, a u Nizozemskoj nakon 70. godine na pet godina i to bez liječničkog pregleda. U Velikoj Britaniji obnavlja se nakon 70. godine bez liječničkog pregleda, ali svake tri godine s osobnom izjavom vozača. I u Finskoj poslije 70. godine obnova ovisi o potvrdi obiteljskog liječnika, dok u Njemačkoj, Francuskoj i Belgiji nema dobnog ograničenja itd.

     Hrvatska bi tako bila jedina zemlja koja ima predviđenu dob za umirovljenje od 67. godina, a pretpostavlja da sa 65 godina nitko bez plaćenog dokaza nije sposoban dovesti se do radnog mjesta.

     Ako se uvede takva zakonska promjena, posljedice će osjetiti 220.000 vozača starijih od 65 godina, a trećina ih neće moći priuštiti produženje vozačke dozvole, što će u konačnici smanjiti njihovu mobilnost te dovesti do povećanja socijalne isključenosti.

    Nadamo se da ćete kao čovjek senzibiliziran za problematiku ranjivih skupina poduzeti sve potrebno da se zaustavi ova neopravdana i štetna inicijativa.