UVODNA RIJEČ

Tko je financirao Domovinski rat

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Čitamo ovih dana kako je Hrvatska dobila 500 novih multimilijunaša pa ih sada ukupno ima 11.900, što je 30 posto više nego prije deset godina. Riječ je o ljudima čije bogatstvo prelazi vrijednost od mili­jun dolara, skoro sedam milijuna kuna. A među njima ima nemalo ugled­nih političara, koji većinom nisu niti vidjeli ratnu liniju Domovinskog rata, a veći su domoljubi od svih nas umirovljenika. Tu se ne računaju godine domoljubnog staža, već godine stjecanja bogatstva brzinom svjetlosti.

     Sada je premašena i vizija prvog hrvatskog predsjednika Franje Tu­đmana koji je Hrvatsku kao zemlju sreće i blagostanja vidio u stvaranju dvije stotine bogatih obitelji. Ako je Tuđman u svojim davnim vizijama ipak mislio na one prave milijunaše-teškaše, odnosno ultramilijunaše, i tu je njegova vizija nadmašena jer Hrvata teških najmanje 10 milijuna dolara sada je više - čak 213.

     Zanimljivo je kojom brzinom raste broj ultramilijunaša, jer u Europi taj je porast u posljednjih deset godina 17 posto, a u Hrvatskoj čak 33 posto, dakle - dvostruko brže unatoč šepavom gospodarstvu i niskom BDP-u.

     Uostalom, ministar Lovro Kuščević ležerno je objavio recept kako do 44. godine života lako postati milijunaš, ako radiš kao student na štandu, zaposliš ženu, od navodne staje napraviš dvorac, od poljoprivrednog ze­mljišta građevinsko, od tuđih parcela bez nasljednika svoje, i sve slično. Prava sitnica! Ili kako je posve normalno da sin ministra Gorana Marića useljava „kao podstanar" u stan od 136m2 u luksuznoj zgradi u zagre­bačkoj Veslačkoj ulici, a slučajno je vlasnik tog stana firma kojoj je njegov otac bio direktor prije odlaska u politiku. Ili ministar Tolušić čiji „roštilj" ima oko 200 m2, a nije ga prijavio u imovinsku karticu.

     To su neki novi dečki. Oni nisu branili Hrvatsku u Domovinskom ratu; oni su se bogatili.

     Pa tko ju je obranio? E, sada slijedi umirovljenička matematika po­niženja. Kad je 1990. godine započinjao rat, udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći iznosio je 77,23 posto. Kad je rat završio, 1996. go­dine - 45,88 posto, a sada 2019. bijednih 37,7 posto. Koliko bi tek bilo da se nije vratio famozni dug umirovljenicima koji je „pokrala" vlada Nikice Valentića, a vratio im ga Ustavni sud? Oduzeto im je puno više, a vraćeno tek 11,5 milijardi kuna. To je novac kojim je financiran Domovinski rat, a financirali su ga hrvatski umirovljenici.

     Tko ne vjeruje nama, neka posluša riječi Andrije Hebranga, koji je svojedobno rekao: „U ime HDZ-a zahvaljujemo umirovljenicima što su u velikoj mjeri financirali Domovinski rat i na taj način pomogli isto kao branitelji na prvoj crti bojišnice." Objasnio je tako da Vlada nije otela novac umirovljenicima jer je htjela nepravdu, već je trebala organizirati obranu protiv agresije tada 5. Armije u Europi.

     No, zašto danas Hrvatska ima udjel prosječne mirovine u neto plaći od 37,7 posto, najniže od svih, prijateljskih i bivših neprijateljskih zemalja u okruženju? Zašto npr. Slovenija i Makedonija imaju taj udjel od čak šez­desetak posto, a Srbija i Crna   Gora pedesetak? Zato jer hrvatski umirov­ljenici nisu samo financirali obranu domovine, o čemu se šuti, već su fi­nancirali i rađanje hrvatskih multimilijunaša, o čemu se još manje govori.

     Bijedne hrvatske mirovine dotakle su dno. U Superhik državi sve je moguće, da se bogati bogate na siromašnima, a da siromašni šute.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Konstituirano Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe

Umirovljenici traže izvanredno povećanje mirovina

 

     Nakon što je 1. veljače 2017. godine potpisan Sporazum o osnivanju Nacionalnog vijeće za starije osobe i umirovljenike, 17. veljače 2017. godine uz prisutnosti svih članova i njihovih zamjenika održana je konstituirajuća sjednica. Za predsjednika Nacionalnog vijeća izabran je Ante Gavranović iz Matice umirovljenika Hrvatske, dok je za potpredsjednika izabran Marinko Papuga, pomoćnik ministra rada i mirovinskog sustava. Podsjećamo, Nacionalno vijeće sastavljeno je od 12 predstavnika i to od četiri predstavnika Vlade, šest predstavnika umirovljenika iz redova Matice umirovljenika Hrvatske i Sindikata umirovljenika Hrvatske, te predstavnika Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranja i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Nakon izglasavanja izmijenjenog poslovnika, pod točkom program rada, u ime 25 posto građana Hrvatske starijih od 60 godina i umirovljenika, predsjednik Nacionalnog vijeća Ante Gavranović izložio je hitne mjere koje su Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske usuglasile kao hitne za poboljšanje položaja umirovljenika i starijih osoba, populacije koja je zapostavljena i zaboravljena. Predstavnici umirovljenika traže da se o idućim mjerama Vlada RH i pismeno očituje.

            Kao jedna od važnijih mjera ističe se hitno jednokratno povećanje mirovina i to najmanje za 10 posto za mirovine do 2.000 kuna, 7.5 posto za mirovine od 2.001 do 3.800 kuna te povećanje za 5 posto za mirovine od 3.801 do 6.000 kuna. Također, zahtjeva se hitna korekcija formule usklađivanje mirovina i to usklađivanje za 100 posto vrijednosti povoljnijeg indeksa kako realne vrijednosti mirovina ne bi pale za 30 posto u odnosu na plaće, što se unaprijed predodređuje.

            Velik problem se pokazao način obračuna dodatnog doprinosa na mirovine za zdravstveno osiguranje, te jedan od zahtjeva jest njegova hitna korekcija i to tako da se doprinos obračunava na razliku iznad cenzusa u visini prosječne neto plaće u prethodnoj godini (5.664 kune), a ne na cijelu mirovinu ako prelazi cenzus i za jednu kunu.

            Povezano, nužno je što prije korigirati način obračuna drugog dohotka za umirovljenike, tako da se porez na drugi dohodak obračunava kao i prvi, točnije da se porezna stopa umanjuje za 50 posto. Postojeća disonanca u obračunu prvog i drugog dohotka za umirovljenike, ima i dodatnu štetu jer starije osobe udaljuje s tržišta rada, što je štetno za zemlju koja ima gotovo najnižu stopu zaposlenosti starijih od 65 godina u EU.

            Vezano za povećanje stope zaposlenosti starijih od 65 godina, potrebno je ukinuti sva ograničenja prava na rad do pola radnog vremena za kategoriju prijevremenih starosnih umirovljenika jer podaci pokazuju kako su upravo prijevremeni umirovljenici uplatili više doprinosa i odradili više radnog staža nego li starosni umirovljenici. S ciljem povratka što većeg broja umirovljenika na tržište rada, potrebno je uvesti i druge oblike rada i radnog odnosa, privremenog i povremenog.

            S ciljem usporavanja siromašenja umirovljenika i starijih osoba nužno je što prije uvesti minimalnu mirovinu u visini od 50 posto minimalne (bruto) plaće u prethodnoj godini, što bi značilo da u prvom mirovinskom stupu ne bi bila isplaćivana mirovina stečena radom, niža od 1.500 kuna. Nastavno, za sve osobe starije od 65 godina koje nisu ostvarile pravo na mirovinu, potrebno je što žurnije uvesti tzv. nacionalnu (socijalnu) mirovinu koja bi se isplaćivala iz proračuna i ne bi bila viša od minimalne mirovine.

            Kako bi se smanjio rodni jaz u mirovinama, potrebno je što prije usvojiti novi model obiteljskih mirovina kakav ima većina europskih zemalja. Time bi se omogućilo preživjelom partneru da uz postojeću imovinu može imati 30, 40 ili 50 posto mirovine preminulog partnera, ovisno o socijalnim kriterijima.