ENERGETSKO SIROMAŠTVO

Kad zima pojede nadu

 

     Imate li možda starijeg susjeda ili prija­telja koji kod vas kad dođe na druženje boravi i po nekoliko sati? Jeste se ikada zapitali da razlog njegovog ili njezinog dugog boravka, koji vas možda i smeta, nije u tome da je toliko željan druženja i razgovora, već se došao ugrijati, jer kod vas radi grijanje, a on, nažalost nema dovoljno novca da si plati grijanje svaki dan. To je, naime, jedna od taktika kojima se stariji siromašni ljudi služe, kako bi sačuvali koliko-toliko svoje zdravlje, ali i preživjeli plaćajući niže troškove režija. Neki, pak, sjede satima u tramvajima ili autobusima, čitaju knjige ili samo gledaju kroz prozor, i tako kruže gradom.

     Prema posljednje dostupnim poda­cima Državnog zavoda za statistiku o dohotku stanovništva za 2019. godinu 6,6 posto osoba, odnosno oko 270 tisu­ća živi u kućanstvu koje nije u moguć­nosti priuštiti si adekvatno grijanje u najhladnijim mjesecima. Taj podatak je­dan je od glavnih pokazatelja energet­skog siromaštva. Prema tumačenju Eu­ropske Komisije, energetsko siromaštvo predstavlja situaciju u kojoj kućanstvo ili pojedinac nije u mogućnosti priuštiti si osnovne energetske usluge (grijanje, hlađenje, rasvjetu, mobilnost i energiju) koje jamče pristojan način života.

Najbolje platiše siromašni

     Energetsko siromaštvo nastaje kao posljedica niskih prihoda, visokih troškova energije i niske energetske učinkovitosti takvih domova, što može imati ozbiljne posljedice za zdravlje, dobrobit, društvenu uključenost i kva­litetu života. Kad se pogleda samo po­pulacija starija od 65 godina, tada se iz podataka vidi da si grijanje u Hrvatskoj ne može priuštiti čak 16,9 posto sama­ca te dobi, što znači da svaki šesta sta­rija osoba koja živi sama je osuđena na smrzavanje u zimskim mjesecima.

     I dok 14,8 posto hrvatskih građana nije u mogućnosti na vrijeme podmiri­ti troškove režija, pomalo bizarno zvu­či da su najredovitije platiše upravo starije osobe, odnosno najsiromašniji. Naime, samo 9,3 posto samaca stari­jih od 65 godina ne plaćaju račune na vrijeme, te samo 8,7 posto kućanstvo s dvije osobe, u kojem je barem jedna osoba starija od 65 godina. Usađene vrijednosti ili strah od ovrha i još većeg troška računa? Strah od gubitka stana? Uglavnom, računi se plate, a hrani se makar u pučkim kuhinjama.

     Jedna od taktika starijih osoba je i odlazak na grijanje u javne institucije. Stoga je zanimljivo bilo vidjeti komen­tare pratitelja SUH-ove tematske Face- book stranice Pokret protiv siromaštva starijih osoba, o tome kako oni štede na grijanju.

     „Mirovina 1.300 kuna. Stan od 30m2. Grijem se na drva i briket. 3,5m2 drva i 600 kilograma briketa. Ne znam ni sama kako uspijem to kupiti. Zahva­ljujući zimnici koju kompletnu spre­mim uspijem preko zime skupiti novac za sljedeću sezonu grijanja. Čak i drva i briket kupujem kad su najjeftinija, kad su vrućine 7-8 mjesec. Preživi ako možeš!", napisala je Jasna Molinar iz Vinkovaca.

Smrt bolja od penzije

     „Još nisam u mirovini. Plačem či­tajući komentare. Na minimalcu sam, živim sa dva sina i udovica sam. Mo­mentalno se smrzavamo jer su drva potrošena. Život je sra*e ova vlast je sra*e. Bolje da umremo, nego da zavr­šimo u penziji", napisala je Amy Šalković iz Karlovca.„S čime da plate grijanje kada je mjesečna rata za plin veća od nečije mirovine!", napisao je Josip Tot.

     „Grijanje platim oko 100 kuna mje­sečno. Zapravo ga i ne palim grijanje, jer ga nemam otkud platiti. Po danu idem šetati dobro obučena i tako se za­grijem. A u kuću se umotam u 6 deka. Zagrijem nekoliko boca vode i stavim ispod deka. Tako mi nije puno hladno. Jer s penzijom od 550 kuna drukčije ne mogu", otkrila je Radojka Novaković.

      Zanimljivi su i podaci Europske komisije, prema kojima je Hrvatska čak nešto bolja po pitanju grijanja u najhladnijim mjesecima. EU prosjek je čak malo viši, odnosno 6,9 posto stanovništva si ne može priuštiti ade­kvatno grijanje. Najgore je u Bugarskoj (30,1 posto), Litvi (26,7 posto), Cipru (21 posto), Portugalu (18,9 po­sto), Grčkoj (17,9 posto) i Italiji (11,1 posto), a najbo­lja je situacija na sjeveru u Skandinaviji.

      No, sve će se dakako promijeniti s podacima za 2020. godinu, jer je pande- mija sigurno dodatno osi­romašila stanovništvo, a u Hrvatskoj će energetskom siromaštvu još više biti izložene osobe koje žive na potresom pogođenim područjima. Naime, energetsko siro­maštvo podrazumijeva i nedostupnost energenata (plina, struje) i kućanskih aparata (perilica, hladnjaka).

Neočekivan saveznik

     Ulaskom u EU naša zemlja prihvati­la je i određene obveze, među njima i borbu protiv energetskog siromaštva, pa je tako donesena uredba kojom se daje pravo na subvenciju troškova struje u iznosu do 200 kuna mjesečno, ali samo korisnicima osobne invalid­nine i zajamčene minimalne naknade. Korisnicima ZMN-a jednokratno se godišnje isplati naknada za zadovo­ljavanje osnovnih životnih potreba (2.500 za samca i 3.500 za obitelj) no ostaje pitanje je li to dovoljno te što je s onima koji živi na rubu siromaštva, a ne primaju nikakvu pomoć, primjerice 700 tisuća umirovljenika čije su mirovi­ne niže od linije siromaštva (2.710 kn mjesečno).

      Neke bogatije općine i gradovi ta­kođer problem nedostupnosti energe- nata rješavaju kroz jednokratne novča­ne pomoći, primjerice Rovinj i Pula, a Zagreb i Osijek isplaćuju naknade za troškove stanovanja. No, država kaska te još nije prilagodila sustav socijalne skrbi standardima Europske unije, a novi Zakon o socijalnoj skrbi još nije ugledao svjetlo dana. No, kad veće neće država, blagom smanjenju ener­getskog siromaštva posljednjih godina pripomogao je neočekivan saveznik - klimatske promjene. Zime u Hrvatskoj su sve blaže pa se i manje grije, a po­sljedica su i niži troškovi računa. Sreća u globalnoj nesreći?

Igor Knežević