Panika prestala, a korona ostala

 

     Proživjeli smo prva tri mjeseca života s koro- navirusom. Nije nam bilo lako jer nismo bili pri­premljeni na pojavu Covida-19. Znali smo da je smrtnost veća unutar naše populacije, da još nema adekvatnog lijeka ni cjepi­va. Osnovan je Republički stožer čiji su članovi najbolji epidemiolozi, koji su sva­kodnevno objavljivali broj novozaraženih i broj umr­lih. Nabavljena je potrebna oprema za pojavu većeg broja zarazom obuhvaće­nih osoba. Danas su naša svakidašnjica stroge mjere smanjenih komunikacija i zabrana javnih okupljanja i ograničen rad potrebnih javnih službi. Onima koji su bili u kontaktu sa zaraženi­ma određivala se samoizo- lacija. Tako smo uspješno preživjeli ta prva tri mjese­ca. Bili smo po broju zaraže­nih i broju umrlih na tisuću stanovnika među najboljim zemljama na svijetu.

     I onda je došao novi val. Najave i prognoze govorile su da će biti blaži, da će vi­rus oslabiti pa se očekivao i manji broj oboljelih. Stroge mjere su morale što prije biti ublažene zbog turističke se­zone, ali i zbog normalizira­nja javnog i osobnog života.

     Obitelji su već pomalo željele živjeti normalnije, družiti se s okolinom i pri­jateljima. „Novo normalno" još je uvijek obilježeno restrikcijama. Svi su mislili da će i dalje stizati tek jed­noznamenkasti brojevi no- vozaraženih po danu. Naža­lost, stvarnost je iznevjerila očekivanja mnogih. Već u prvom tjednu popuštanja mjera i prestanka svakod­nevne kontrole pokazalo se da se broj obuhvaćenih zarazom odjednom udese- terostručio. Mislili smo da će ovaj broj izazvati veću paniku među ljudima i da će ponovno umanjiti komu­nikaciju u javnom prostoru, no pokazalo se suprotno. Sada se „novo normalno" što se tiče novozaraženih znatno brojčano povećalo. Ljudi više ne prate svakod­ nevno broj novozaraženih. Prije su svi točno znali broj oboljelih, a sada, provjerila sam to kod „običnih" ljudi različite dobi, to redovito prati tek dvadesetak posto njih. Ipak, polovica umirov­ljenika u svakom trenut­ku zna izrecitirati koliko je dnevni danak koroni, oni su još uvijek osjetljiviji.

     Sada su još svi jako opu­šteni bez obzira na dob, pa čak i na vlastito zdrav­

stveno stanje. Ipak, većina starijih se pridržava liječ­ničkih uputa o obveznom nošenju zaštitnih maski u javnom prijevozu, ali mladi to vrlo rijetko čine. U po­četku su vozači upozoravali putnike na ulazu, ali sada i oni polako odustaju. Stra­ha od javnog prijevoza ima pa mnogi odlaze na posao pješice. Na odlazak i dola­zak s posle gube po sat vre­mena, dok bi javnim prije­vozom trajalo upola manje. Boje se zaraze zbog osoba koje u javnom prijevozu ne nose zaštitne maske. Mno­go ljudi ne koristi liftove u javnom i poslovnom pro­storu, ne kupuju ništa što nije dobro zapakirano, neki su razvili čitavu strategiju o izuvanju obuće prije nego ulaze u stambeni prostor, pa do skidanja i zračenja odjeće koju su imali prili­kom izlaska.

     Mislim da sada moramo biti ozbiljniji i odgovorniji, kako zbog sebe, tako i zbog drugih ljudi. Popuštanje propisanih mjera ne smije­mo zlorabiti. Ovo je sada to novo vrijeme koje će traja­ti najmanje do pronalaska adekvatnog cjepiva. Mora­mo se naučiti živjeti s novim izazovima bez panike i pri­hvatiti već dobro poznatu parolu „ništa nas ne smije iznenaditi".

     Većina stanovnika Hrvat­ske već je zaboravila na po­tres, ali ne i Zagrepčani koji su stradali i koji još uvijek imaju nemiran san. Tlo još uvijek podrhtava, a oni koji ne mogu stanovati u ošte­ćenim objektima i ne znaju kada i da li će se uopće vra­titi u oštećeni objekt, najvi­še pate.

     Iza nas su izbori. Nema panike. Preživjeli smo po­tres, živimo s koronom, a izdržali smo i izbore. Samo hrabro.