Nove želje u novoj godini

 

     Vjerujem da ste svi pro­slavili Novu godinu onako kako ste željeli, u najboljem društvu koje ste sami odabrali. Danas sam srela mnogo suradnica i su­radnika koje još nisam vidje­la u ovoj godini pa sam ih uz lijepe želje pitala i kako su i gdje proslavili Novu godinu. Neki iz Zagreba su je doče­kali na Trgu bana Josipa Jelačića uz poznatu grupu „Prljavo kazalište". Uvjera­vali su me da im uopće nije bilo hladno. Ne znam koliko je bilo stupnjeva na termo­metru, ali to ionako nije važ­no jer su svi osjećali toplinu mase koja je dijelila radost druženja i pjesama koje tra­ju već nekoliko desetljeća i koje su bile dio nekih novih vremena u našim životima.

     Druga gospođa mi je re­kla kako su ona i još tri prija­teljice kod kuće, uz pjesmu i ples, veselo dočekale Novu. Jedan je mlađi umirovljenik prespavao ponoć i probu­dio se u Novoj godini. Treća mi je gospođa rekla da je Novu dočekala u„najboljem društvu", tj. sama sa sobom. Ona i njene uspomene, ona i sjećanje na prvi ples, na prvu ljubav, na puno doče­ka u veselom raspoloženju, uz sjetnu glazbu i čestitku s TV ekrana. Šampanjcem je nazdravila sebi i nekom društvu iz nekog drugog vremena. U jednom ju je času suza vratila u sadaš­njost, ali obrisala ju je i osta­tak noći prespavala. Ujutro je, kaže, nestalo romantike i čarolije polusvjetla.

     Novi dan bio je za dono­šenje novih odluka. Stara godina bila je, kaže, tako-ta- ko, ni predobra ni preloša, podnošljiva, bez nekih uz­buđenja. U novoj godini se odlučila više družiti u svojoj SUH-ovoj podružnici i sva­kako će iduće godine ići tamo na doček jer do sada nije za to imala želju. Odlu­čila je više se družiti s nekim

          novim prijateljima, jer starih više gotovo i nema. Djeca su otišla u daleki svijet koji ona ne poznaje jer nije tamo ni bila. Pošalju joj za Novu go­dinu 500 eura i čestitku. Lje­ti je posjete samo nekoliko dana u prolazu na more, na ljetovanje, ali je ne pozovu da ide s njima i unucima koji su već srednjoškolci i nisu emotivno vezani za baku.      Tako je prošle godine odlu­čila da se više neće osamlji­vati i da će radosnije živjeti, ali uvijek ju je spriječila neka obveza prema prijateljici ili nekoj starijoj rođakinji. Nje­na samoća traje cijelo deset­ljeće i teško da će promijeni­ti tu rutinu.

     I tako se sjetih kako i sama na početku svake godine za­ključim da nisam ostvarila u protekloj godini sve što sam planirala. Iz godine u godi­nu ostvarujem sve manje „zadataka". I ove sam godi­ne planirala u prvoj polovici napraviti toliko stvari koje sam planirala već prije dvije godine. Ponekad zaboravi­mo da nam s godinama vri­jeme „kraće" traje. Nešto što smo u „ranim četrdesetima" ostvarivali za mjesec dana, sada nam trebaju tri mjese­ca. I ja ću morati utrostručiti snage i ozbiljno se prihvatiti posla jer vrijeme nesmiljeno curi. Analizirala sam gdje sam griješila i što sam sve „gurala pod tepih" pa sada znam da nemam više pravo na pogrješku. Shvatila sam da moram realizaciju pro­gramirati u etapama i držati se planiranog. Ne smijem sama sebi opravdavati od­gađanje i neizvršenje nego stvari posložiti drugačije.

     Ne smijemo vjerovati da će nam pomoći Kairos (bog, mali čupavi dječak iz grčke mitologije, kojeg moramo uhvatit za čuperak). Mora­mo stvari „resetirati" kako bismo uspješno dovršili ono što smo planirali ostvariti u novoj godini. I tako svake  godine na kraju analizirati realizaciju onoga što smo sami zacrtali. Kako s godina­ma slabe naše sposobnosti, moramo smanjivati plano­ve koje želimo ostvariti tije­kom godine, jer spoznaja na kraju da nismo realizirali ni polovinu planiranog dovo­di nas do razočaranja. Želje moramo prilagoditi dobi, a ne cijele se godine ljutiti na samu i samog sebe zbog ne­mogućnosti realiziranja ne­realno postavljenih ciljeva i zadataka. U svakoj novoj godini moramo uživati i ne natjecati sa samima sobom.

I kad jedni drugima česti­tamo Novu godinu obično si zaželimo „puno sreće i miro­vine veće" (to znamo da je samo zbog rime).

     Savjet svima koji žele učiniti neke radikalnije pro­mjene u svom životu, kao što su preseljenje u manji stan, neka se posavjetuju s djecom, rođacima ili prija­teljima, jer promjena sredi­ne i stjecanje novih navika u novom okruženju može psihički destabilizirati sta­riju osobu. Još nedovoljna pripremljenost za odlazak u dom za starije osobe često ima za posljedicu i depresiv­ne reakcije. Važno je da stari­ji sudjeluju u donošenju od­luke i da se poštuje i njihovo mišljenje i želje u najvećoj mogućoj mjeri, s ciljem za­štite njihova dostojanstva.

     I na kraju predlažem da svatko, tko nije donio neku odluku, to učini za sebe. No, pokušajte donijeti odluku o pomoći nekom u potrebi. Tijekom godine npr. dvije osamljene susjede pozovite na kavu ili otiđite s njima na neku izložbu ili u kino. Poku­šajte sistematski upravljati svojim odlukama i ne dono­site preteške i prezahtjevne odluke jer to može biti frustrirajuće.

     Plovite sretno nemirnim morem života još puno go­dina.