Ravnopravnost

DVOSTRUKA UGROŽENOST

O starima skrbe žene

 

     Hrvatska ima više od 20 posto sta­novnika starijih od 65 godina, a taj udjel ubrzano raste. Uz starenje, aktualizira se i pitanje dugotrajne skrbi, o čemu je Europska komisija nedavno objavila studiju nacionalnih politika„Izazovi dugoročne skrbi u Europi" (2018.).

     Hrvatska se na tri mjesta navodi kao zemlja s nerazvijenim kapacitetima du­goročne skrbi za starije osobe (među četiri najnerazvijenije!) po pokrivenosti domovima umirovljenika, po tome što ima najmanje kreveta na sto tisuća sta­novnika starijih od 65 godina, po broju polurezidentnih smještaja (dnevni bo­ravci) za starije, te kao zemlja s vrlo ne­razvijenim servisima za pomoć starima u kući. Uz nas, na dnu razvijenosti su i Grčka, Rumunjska i Poljska, a u nekim kategorijama i Bugarska.

     Takve podatke nemamo prilike čuti u Hrvatskoj, kao niti analizu adekvatnosti nacionalne dugoročne skrbi za starije, a još manje analizu priuštivosti smještaja i drugih usluga. K tome, Hrvatska ima najnižu relativnu vrijednost mirovine od svih zemalja EU, od samo 27,7 posto udjela bruto mirovine u prosječnoj bru­to plaći.

     Tko onda skrbi o starijima, ako nema dovoljno mjesta u domovima, ne po­ stoje dnevni boravci (osim nešto malo gerontoloških centara), te umirovljenici/e većinom nemaju dovoljno visoke mirovine za trošak smještaja ili plaćanje pri­vatnih aranžmana?

O starima skrbe žene!

     Bilo da je riječ o nezapo­slenim ili umirovljenim članicama obitelji, bilo o ženama koje su angažira­ne te pružaju usluge nje­ge i skrbi na neformalnom tržištu rada. Tu načelno nema velike razlike u odno­su na druge europske zemlje, samo što su tamo njegovateljice često i starije žene iz Hrvatske - koje tamo rade na crno. Ekspanzija neformalne skrbi je prisutna i u Hrvatskoj: masovno iselja­vanje mladih obitelji, kao i činjenica da je došlo do raspada višegeneracijskih obitelji, prenosi teret i odgovornost skrbi na leđa žena. Država, kako kažu podaci Europske komisije, ne skrbi do­voljno za stare.

     Nadalje, za razliku od nekih europ­skih zemalja u kojima se u cijelosti ili djelomično priznaje radni staž ženama koje skrbe o starijim osobama ili, poput Finske gdje, za skrb o svojem pretku, partneru ili rođaku, sklapaju ugovor o radu s općinom u kojoj žive, u Hrvatskoj se takav neplaćeni rad ne kompenzira. Potomci s prosječno niskim plaćama prisiljeni su obiteljskim zakonom svo­jim umirovljenim precima plaćati punu ili djelomičnu cijenu smještaja u domu, zato što prosječna mirovina iznosi 2.445 kuna, što je jednako hrvatskoj liniji siro­maštva za 2019. godinu (2.496,5 kuna), pa umirovljenici/e nisu u stanju skrbi­ti sami o sebi. Kako žene žive duže (81 godina prosječne dobi), ujedno su i pri­mateljice i pružateljice dugoročne skrbi. Žene su dvostruko ugrožena kategorija starijih osoba jer su ugrožene siromaš­tvom, a i radom na crno, odnosno nele­galnim statusom.