UVODNA RIJEČ

Munchhausen iz našeg dvorišta

Jasna A. Petrović

     Ako netko ugledan poput resornog ministra voli pretjerivati, pa u jednom intervjuu, uvodnom izlaganju ili govoru, izrekne tri netoč­nosti, treba li to nazvati političkim pretjerivanjem ili laži? Ma, jasno, nitko nije imun na privlačnost laži, no ima ljudi koji lažu više od drugih. A prema istraživanju Sveučilišta u Kaliforniji otkrilo se kakav tip ljudi laže najviše. Jedan od zaključaka je da se lažima češće od ostalih koriste ma- nipulatori i ljudi skloni spletkarenju, što i ne čudi toliko, no to je ujedno i opis političkog radnog mjesta.

     Odgovor je vrlo jednostavan - laž ima funkciju zaštite slike o druš­tvu, o sebi samome ili s ciljem zaštite vlastite pozicije. Tako naš ministar Hieronymus Carl Friedrich von Munchhausen izgovori redovito kako u Hrvatskoj ima samo 19 posto umirovljenika koji su ostvarili „punu mirovi­nu". I kad ga pristojno prekinete i upozorite da u ovoj zemlji ni u jednom zakonu ne postoji takav zakonski pojam, on istim mirnim glasom nastavi kako ih samo 19 posto ima mirovine ostvarene nakon 40 godina radnog staža. Jeli to onda znak da je jest ili nije svjestan svoje laži koju redovito zloporabi? Negdje je najveći baron lažov čuo tu rečenicu i ugradio ju u svoj svakodnevni opis tragikomičnosti mirovinskog sustava u Hrvatskoj. Dakle, velika većina postojećih umirovljenika nije niti imala priliku raditi 40 godina, jer bi ih ranije zbog dobi otjerali u mirovinu. Laž prva. Bezbol­na? Nikako. Na njoj se temelji percepcija pohlepnih umirovljenika koji bez (dovoljno) rada tamane dobar dio javnog proračuna.

     Laž druga se nadovezuje na prvu. Takvi umirovljenici koji nisu dovolj­no radili i dovoljno uplatili u mirovinski sustav koštaju proračun dodatnih 17 milijardi kuna, povrh iznosa koji se skupi doprinosima. No, laž je lako dokumentirati istinom, jer od početnog iznosa se treba oduzeti šest mili­jardi tranzicijskog troška za drugi mirovinski stup, pa još šest milijardi za mirovine po posebnim propisima tj. povlaštene mirovine, i eto, jednim mahom ministarske lepeze žderodug se smanjio na samo kojih pet mili­jardi. Bezazlena laž? Ma nikako, jer na svojoj pogrešnoj razmahanoj laži ministar Munchhausen kreira politike i mjere. U kojima će kazniti pohle­pne, zar ne!

     U svakom slučaju, laž uvijek nanosi bol. Kad-tad ispliva na površinu i ujeda upravo onog koji je zabacio udicu. Tako bi bilo u pravoj bajci. No, evo treće laži, izgovorene u tridesetak mikrofona. „A sad mi nećete vje­rovati", naglašava ministar Pinokio, „Hrvatska je najdarežljivije zemlja u svijetu kad je riječ o mirovinama, jer dobijete čak 129 posto više nego što ste uložili za radnoga vijeka", veli i nos mu se ne produlji. Ministar nije pitao one koji znaju, već je povjerovao zato što mu se takva istina sviđa, a potpisuje ju ugledni OECD. Njegova istina znači da hrvatski umirovlje­nici imaju dovoljno, velikodušno i darežljivo, najviše na svijetu. Iako bi mu mozak i logika trebali reći da to nije tako, on dalje zbori svoj refren. Uvjerio je u to i cijelu Vladu, pa i premijera, kao da je on osobno zaslužan za sve naredane „istine" u dokaz svom napornom radu.

     U dječjoj bajci Carla Collodija dječaku Pinokiju zbog laganja je na­rastao nos, a u Strancu Alberta Camusa razmatra se nužnost laganja, jer isključivo govorenje istine može stajati i glave. I ministarskog položaja, valjda. Zato završavam s najbezbolnijom laži tipa „lijepa Vam je frizura, ministre", i dodajem: „ne, nos vam nije narastao". A ako i jest, to Vi sigurno nećete primijetiti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

SLOVENIJA

 

6. Susreti Sindikata upokojencev Slovenije(SUS): Jači od granica!

 

U dvorani Marof u središtu Novog mesta 23. lipnja 3022. već rano ujutro počeli su stizati umirovljenici, članovi Sindikata umirovljenika Slovenije, da bi ih uoči početka sportskog dijela Susreta okupilo najmanje 200-tinjak.   Najviše ih je došlo iz Podravja, Ljubljane i Celja, a pehar za najbolju ekipu su ponovno osvojili Mariborčani, i inače na glasu po sportsko-rekreativnim aktivnostima.

Umirovljenice i umirovljenici su se ogledali u strijeljanju, šahu, boćanju, stolnom tenisu i pikadu. Oni, pak, koji nisu sudjelovali u natjecanju, uspeli su se po sunčanom vremenu na obližnju Tršku goru, poštujući staro planinarsko pravilo da se uspinju brzinom najsporijega.

Susrete su organizirali Jože Miklič, predsjednik odbora SUS-a za Dolenjsku regiju i Belu krajinu. Za dobro raspoloženje zaslužan je bio domaći glazbenik Mitja Bukovec, uz pomoć Alojza Ličena iz Ptuja. Stjepan Krajačić, predsjednik Sindikata umirovljenika Hrvatske, te Vladimir  Buršić, potpredsjednik, obranili su broje hrvatske delegacije, te zaplesali nakon proglašenja, ali je nagrada za najbolje plesače ipak otišla u – Maribor.

Uz predsjednika SUS-a Konrada Breznika, sudionike susreta je na početku ispred hrvatskih gostiju pozdravio Stjepan Krajačić, a tročlana delegacija SUH-a, u kojoj je bila i predsjednica Međunarodnog odbora Jasna Petrović, vodila je i službene razgovore s izaslanstvom SUS-a, dogovorivši brojne buduće aktivnosti i susrete, te skoro potpisivanje memoranduma o suradnji.

Franček Kavčić