UVODNA RIJEČ

ODOSMO K VRAGU

Samo su Bugari siromašniji od nas

Piše: Jasna A. Petrović

     Hrvatska ubrzano raste. Hrvatskoj je BDP samo ne­što niži od procijenjenog. Svi kažu da nam dobro ide. A mi pitamo tko su to svi?

Mi kažemo da odosmo k vragu.

     Prije nepune dvije godine Sindikat umirovljenika Hrvatske je pokrenuo Peticiju protiv siromaštva starijih osoba i prikupljeno je 26.000 potpisa. I tada, a mnogi i sada, tvrdili su kako furamo katastrofičnost, iako smo po siromaštvu starijih na bili na 4. mjestu od EU zema­lja. Prateći statističke pokazatelje, najavili smo da ćemo uskoro završiti na drugom mjestu, iza Bugarske, jer je čak i Rumunjska krenula u poduzimanje mjera protiv si­romaštva i razvojne programe.

     Pa eto, prešli su nas. Sada smo druga zemlja po si­romaštvu u EU. Hrvatska se prema podacima za 2016. nalazi na 59 posto prosjeka Europske unije BDP-a po stanovniku te se tako izjednačila s Rumunjskom, a lošija je jedino Bugarska.

Što se tiče stvarne individualne potrošnje koja po­kazuje blagostanje kućanstava, tu nas Rumunjska nije dostigla, već prestigla.

     Tako je 2013. godine stvarna individualna potrošnja u Rumunjskoj bila na 54 posto prosjeka EU-a, da bi proš­le godine dosegnula 63 posto.

S druge strane, Hrvatska je prošle godine bila na 59 posto, jednako kao i 2013. godine.

     Da, odosmo k vragu. Nekad vrlo siromašna Rumunj­ska sada nam postaje uzorom. Pa zašto je tako? Što nas je to zakucalo o dno?

Eto nama i četvrtog ministra rada i mirovinskog su­stava u godinu i pol, a da nijedan nije prstom maknuo. Sve neki "stručnjaci" koji se uče vladati. Imunolog Mrsić je pokvario sve stoje mogao, neurologinja Šikićje pala s Marsa, Ćorić bi ipak radije bio ministar zaštite okoliša i energetike. Uzrujali su ga sindikalisti i umirovljenici, ekološki aktivisti su valjda miroljubiviji. U sada nam u duhu takve izvrnute logike za ministra rada i penzionera došao Pavić, čija biografija ukazuje da je po zanimanju meteorolog i oceanograf. Blago nama.

     Padamo ekonomski i socijalno. Tonemo s ljudskim pravima. Jadno smo društvo koje ne voli svoje stare, a ponižava ranjive. Društvo iz kojeg iseljavaju mladi. Društvo koje je pogubilo svoje vrijednosti

 

 

 

 

 

 


 

Zeleni dokument o mirovinama

EUROPSKA KOMISIJA:

Socijalne mirovine za siromahe,

a privatni fondovi za bogatije

  • Europska komisija je 7. srpnja 2010. otvorila raspravu o “Zelenom dokumentu” o mirovinama, a javna rasprava završila je krajem prosinca. Zašto su svi europski sindikati vrlo kritični prema „vizijama“ o budućem europskom mirovinskom modelu?

Europska komisija je 7. srpnja 2010. otvorila raspravu o “Zelenom dokumentu” o mirovinama, a javna rasprava završila je krajem prosinca. Europska komisija je naglasila da broj umirovljenika u Europi raste dok istodobno opada relativni broj ljudi u radnoj dobi, te je stoga potrebno postići viziju potrebnih daljnjih reformi kako bi se penzije zadržale adekvatnima i sigurnima, ali i postale održive. Jose Manuel Barosso, predsjednik Europske Komisije, naglasio je da milijuni Europljana ovise u potpunosti o svojim penzijama, a najnovija ekonomska kriza je pokazala kako je važno osigurati zajednički europski pristup mirovinskim sustavima. Iako Zeleni dokument navodi da ne želi ustanoviti zajednički i univerzalni model za EU, jer ne postoji mirovinski sustav koji bi bio idealan za sve, sudeći prema tijeku rasprave i zaključcima relevantnih tijela, čini se da se Zeleni dokument iskoristio da propagiranje ipak jasnih modela i politika, a što sindikati drže neprimjerenim i opasnim.

Zašto se o mirovinama hitno počelo raspravljali nakon što je ozbiljna recesija zahvatila svijet i Europu? Sa sindikalnog aspekta gledano, zato jer je važno osigurati da preživi Europski socijalni model; jer je važno da pojedinci imaju i u mirovini zadovoljavajući životni standard; ali i zato što mirovinski fondovi imaju velik utjecaj na javne financije zemalja članica. Sindikati su apsolutno pozdravili potrebu da se o svemu tome raspravlja.

I još nešto, demografsko starenje i dominantni izazov europskog kontinenta. Od 2015. godine na dalje, predviđa se da će mortalitet bitno preskočiti natalitet, te bi već 2060. godine jedan od tri Europljanina bio stariji od 65 godina. Demografska budućnost EU 2060. godine bit će, procjenjuje se, bolna:

  • U stanovništvu će dominirati dobna grupa 50+
  • Očekivana životna dob za muškarce 84, a za žene 89 godina
  • 65+ = 53.5%
  • 2008. – 4 zaposlena na 1 umirovljenika
  • 2060.- 2 zaposlena na 1 umirovljenika
  • Stopa zaposlenosti 74%!

Demografski pokazatelji jesu zabrinjavajući, ali d ali to znači da bi neke od vrlo mladih i najmnogoljudnijih nacija automatski trebale imati sigurne i održive mirovine? Očigledno nije riječ samo o demografiji, već o strategiji, pa neprekidno pozivanje na demografsku krizu i nije dovoljan argument za promjene ad hoc.

Rasprava se očekivala od strane vlada, poslodavačkih udruga, sindikata, nevladinih udruga, eksperata, no iz Hrvatske nije zamijećeno da je stigla ikakva primjedba ili mišljenje, već samo stajališta našeg Sindikata umirovljenika Hrvatske posredstvom naše krovne organizacije FERPA/Europske federacije umirovljenika. Hrvatska nije zainteresirana?

Ciljevi Zelenog dokumenta

Ciljevi dokumenta su otvoriti raspravu kako:

  • Osigurati adekvatne prihode u mirovini i osigurati da mirovinski sustavi dugoročno budu održivi;
  • Postići pravi balans između rada i mirovine, omogućavajući dulji aktivni život;
  • Odmaknuti prepreke ljudima koji rade u različitim zemljama EU te stvoriti i jedinstveno „tržište“ mirovina;
  • Mirovine učiniti sigurnima u razdobljima ekonomskih kriza;
  • Osigurati da mirovine budu transparentnije, kako bi pojedinci mogli biti informirani radi donošenja odluka o vlastitim budućim mirovinskim prihodima.

Što bi još trebalo preispitati?

Europska komisija je preporučila razmotriti osobito neka pitanja:

  • Minimalna mirovina /manji rizik siromaštva, niži jaz ženskih i muških mirovina/
  • Kompenzacija skrbi o djeci i obitelji
  • Reguliranja mirovinskih prava za osobe zaposlene u atipičnim oblicima rada
  • Smanjivanje solidarnih javnih fondova i povećanje privatnih fondova

Dosadašnje reforme?

Europska komisija navodi da su u jeku ekonomskih kriza brojne vlade pristupile sličnom obrascu reformi mirovinskih sustava s ciljem:

  • potaknuti što više ljudi da rade više i dulje kako bi dobili jednake mirovine kao sada
  • podići dob za punu mirovinu
  • kažnjavati ranije umirovljenje te nagrađivanje kasnijega
  • izračun mirovina ne na temelju zarada u najboljim godinama rada, već temelju ukupnog radnog staža
  • zatvaranje ili sužavanje mogućnosti prijevremenog umirovljenja
  • poticanje većeg izdvajanja u privatnim fondovima.

Sve zemlje u regiji dobro poznaju model Svjetske banke koji se propagira već desetak godina, a kojem je cilj pogodovanje financijskim institucijama, a ne umirovljenicima. Upravo tzv. drugi mirovinski stup, obvezatan i samo na teret radnika, doveo je do strašnog pada mirovina u Hrvatskoj; a drugi stup u Sloveniji – dobrovoljan, na teret radnika i poslodavaca te ugovaran Kolektivnim ugovorima – pokazao se boljim rješenjem. Makedonija i Kosovo imaju drugi stup sličan hrvatskom, dok Srbija, BIH i Crna Gora još odolijevaju.

Komisija navodi, međutim, da je kratkoročno gledano, riječ o rizičnijem načinu štednje za mirovinu, jer samo 2008. su privatni fondovi izgubili vrijednost za 20% i još se nisu oporavili. U regiji su neki fondovi izgubili na vrijednosti i do 40%.

Također, privatni fondovi diskriminiraju žene se zbog razlike u očekivanom trajanju života smanjuje vrijednost mirovina žena (ušteđeni iznos se dijeli na očekivanu životnu dob).

Ukinuti drugi stup?

U dijelu zemalja članica uvedeni su paralelni sustavi doprinosa, dijelom prijenosom iz starih fondova u novoosnovane obvezatne mirovinske fondove.

Kriza je pojačala problem takvog dvostrukog izdvajanja, te su neke zemlje pristupile ukidanju ili smanjivanju doprinosa za privatne mirovinske fondove, kako bi oporavile javne mirovinske financije (Mađarska, stanoviti zahvati u Slovačkoj, Latviji, Poljskoj). Hoće li više zemalja ponovo preuzeti tzv. drugi stup, odnosno prenijeti ušteđevinu u javne fondove međugeneracijske solidarnosti? Hrvatski SUH se zalaže za takvo rješenje, jer se time mirovine čine sigurnijima, a također i vlade odgovornijima. Međutim, Europski parlament je podržao da se više izdvaja u privatne fondove, odnosno u drugi stup! Da li, zapravo, financijske institucije, međunarodne i nacionalne, koriste raspravu o Zelenom dokumentu o mirovinama da bi izlobirali uvođenje unificiranog modela s drugim stupom kao obvezatnom mirovinskom štednjom? Ima mnogo razloga za takve sumnje.

Statistike i automatizam?

Ako dođe od Zelenog do Bijelog dokumenta (koji bi obvezivao zemlje članice), neki tvrde da će se vrijeme provedeno u radnom odnosu/godine plaćanja mirovinskog doprinosa, dobna granica za umirovljenje, pa i visina mirovine, usklađivati automatski – ovisno o demografskim kretanjima, zaposlenosti te udjelu mirovinskih izdataka u BDP-u. Nova pravila više ne bi pisala politika već statistika?

Navodno su neke zemlje već uvele mehanizme automatske prilagodbe, pa se tako u Mađarskoj, Portugalu i Švedskoj dob za odlazak u mirovinu automatski mijenja ovisno o BDP-u, mirovine u Nizozemskoj i Njemačkoj računaju se na temelju plaća i pokazatelja s tržišta rada, a Francuska, Italija, Danska, Njemačka i Portugal radnu dob vežu uz očekivanu životnu dob. Je li moguće stvoriti nekakav europski automatizam?

Što kažu europski sindikati?

ETUC/Europska konfederacija sindikata drži da:

  • Europska komisija pokušava Zeleni dokument prikazati kao tehničko pitanje, a riječ o bitno političkom pitanju
  • Borba za adekvatne i održive mirovine znači borbu za kvalitetna, produktivna i dobro plaćena radna mjesta; ulaganje u kvalitetne socijalne servise
  • ETUC apsolutno podržava model javnih fondova unutar i među-generacijske solidarnosti i protivi se njihovu smanjivanju i zamjeni nesolidarnim privatnim modelima
  • Mirovine moraju jamčiti dostojanstven život, a ne biti upotrijebljene za održivost financijskih tržišta
  • Podizanje dobi za umirovljenje odgađa problem, jer već sada samo oko 50 posto starijih od 60 godina ima radno mjesto i to zbog interesa poslodavaca – ne može biti opravdano univerzalno pravilo, već prema tipu i težini posla

Što kaže FERPA?

FERPA je još 19. srpnja naglasila:

  • da je suglasna da visina mirovine treba biti viša što je kasniji odlazak u mirovinu, jer bi to neosporno potaknulo pojedince na produljeni rad
  • da sustav međugeneracijske solidarnosti i javnih fondova mora biti očuvan
  • da treba omogućiti fleksibilne oblike umirovljenja, djelomične mirovine i nepotpuni rad i slično, a što bi se utvrdilo isključivo socijalnim dijalogom
  • da treba razlikovati mirovine i socijalne mirovine, odnosno da se iz fondova generacijske solidarnosti treba nagrađivati sudjelovanje u radu i to s osnova plaćenih doprinosa, dok socijalne pomoći ili socijalne mirovine trebaju biti posve druga kategorija izvan mirovinskih fondova;
  • da treba osigurati primjenu rodnog aspekta svih predloženih mjera i modela.

Kakve mirovinske reforme slijede?

Moćne financijske institucije uspjele su postići prevagu u svoju korist:

  • Prvi mirovinski stup – među i unutar generacijske solidarnosti – mogao bi prerasti u veliki fond socijalne pomoći za starije građane, neovisno o njihovom radnom stažu i uplaćenim doprinosima!

Što je zaključio Europski parlament? Prema mišljenju parlamentaraca:

  • U Zelenom dokumentu nije uvažen aspekt rodne nejednakosti, a zaobiđen je i posebni aspekt malih i srednjih poduzeća
  • EU bi trebala imati niz zajedničkih kriterija kojima bi se razjasnili različiti mirovinski modeli
  • Adekvatne mirovine treba tražiti u kombinaciji prvog (javnog) i drugog stupa (privatnog), uz dodatak trećeg stupa individualne štednje
  • Drugi mirovinski stup treba uvesti gdje još ne postoji
  • Drugi stup treba podijeliti između radnika i poslodavaca
  • Poziva zemlje članice da povise dob za umirovljenje i povežu je s rastom očekivane životne dobi
  • Nagraditi one koji rade dulje
  • Starosnu dob za mirovine fleksibilizirati prema tipu rada, uvesti djelomične mirovine, spriječiti diskriminaciju na radu s osnova dobi

Što je Zeleni dokument o mirovinama – blagoslov ili prokletstvo za budućnost umirovljenika odnosno sadašnjih radnika.U njemu je:

  • Previše demografskih argumenata
  • 99% ljudi se ne pita; vlade u našoj regiji šute; sindikati nezainteresirani; javnost neupućena
  • Interesne grupacije, osobito financijske, nameću svoje vizije
  • Nedopustivo je što se predlažu rješenja, jer ona obično slijede nakon „zelene rasprave“
  • Privatni fondovi: rješenje ili čak uzrok nestabilnosti financijskih tržišta?

Tko zna u kojem smjeru idemo. Sindikati su zabrinuti i sigurno će nastojati zaustaviti donošenje nekakvog univerzalnog modela koji bi nametnuo mirovinske reforme poglavito s ciljem oporavka financijskih tržišta i javnih financija, a ne i održivosti i kvalitete mirovinskog sustava.

Jasna A. Petrović, članica Direkcije FERPA-e

Zeleni dokument o mirovinama power point prezentacija