UVODNA RIJEČ

Munchhausen iz našeg dvorišta

Jasna A. Petrović

     Ako netko ugledan poput resornog ministra voli pretjerivati, pa u jednom intervjuu, uvodnom izlaganju ili govoru, izrekne tri netoč­nosti, treba li to nazvati političkim pretjerivanjem ili laži? Ma, jasno, nitko nije imun na privlačnost laži, no ima ljudi koji lažu više od drugih. A prema istraživanju Sveučilišta u Kaliforniji otkrilo se kakav tip ljudi laže najviše. Jedan od zaključaka je da se lažima češće od ostalih koriste ma- nipulatori i ljudi skloni spletkarenju, što i ne čudi toliko, no to je ujedno i opis političkog radnog mjesta.

     Odgovor je vrlo jednostavan - laž ima funkciju zaštite slike o druš­tvu, o sebi samome ili s ciljem zaštite vlastite pozicije. Tako naš ministar Hieronymus Carl Friedrich von Munchhausen izgovori redovito kako u Hrvatskoj ima samo 19 posto umirovljenika koji su ostvarili „punu mirovi­nu". I kad ga pristojno prekinete i upozorite da u ovoj zemlji ni u jednom zakonu ne postoji takav zakonski pojam, on istim mirnim glasom nastavi kako ih samo 19 posto ima mirovine ostvarene nakon 40 godina radnog staža. Jeli to onda znak da je jest ili nije svjestan svoje laži koju redovito zloporabi? Negdje je najveći baron lažov čuo tu rečenicu i ugradio ju u svoj svakodnevni opis tragikomičnosti mirovinskog sustava u Hrvatskoj. Dakle, velika većina postojećih umirovljenika nije niti imala priliku raditi 40 godina, jer bi ih ranije zbog dobi otjerali u mirovinu. Laž prva. Bezbol­na? Nikako. Na njoj se temelji percepcija pohlepnih umirovljenika koji bez (dovoljno) rada tamane dobar dio javnog proračuna.

     Laž druga se nadovezuje na prvu. Takvi umirovljenici koji nisu dovolj­no radili i dovoljno uplatili u mirovinski sustav koštaju proračun dodatnih 17 milijardi kuna, povrh iznosa koji se skupi doprinosima. No, laž je lako dokumentirati istinom, jer od početnog iznosa se treba oduzeti šest mili­jardi tranzicijskog troška za drugi mirovinski stup, pa još šest milijardi za mirovine po posebnim propisima tj. povlaštene mirovine, i eto, jednim mahom ministarske lepeze žderodug se smanjio na samo kojih pet mili­jardi. Bezazlena laž? Ma nikako, jer na svojoj pogrešnoj razmahanoj laži ministar Munchhausen kreira politike i mjere. U kojima će kazniti pohle­pne, zar ne!

     U svakom slučaju, laž uvijek nanosi bol. Kad-tad ispliva na površinu i ujeda upravo onog koji je zabacio udicu. Tako bi bilo u pravoj bajci. No, evo treće laži, izgovorene u tridesetak mikrofona. „A sad mi nećete vje­rovati", naglašava ministar Pinokio, „Hrvatska je najdarežljivije zemlja u svijetu kad je riječ o mirovinama, jer dobijete čak 129 posto više nego što ste uložili za radnoga vijeka", veli i nos mu se ne produlji. Ministar nije pitao one koji znaju, već je povjerovao zato što mu se takva istina sviđa, a potpisuje ju ugledni OECD. Njegova istina znači da hrvatski umirovlje­nici imaju dovoljno, velikodušno i darežljivo, najviše na svijetu. Iako bi mu mozak i logika trebali reći da to nije tako, on dalje zbori svoj refren. Uvjerio je u to i cijelu Vladu, pa i premijera, kao da je on osobno zaslužan za sve naredane „istine" u dokaz svom napornom radu.

     U dječjoj bajci Carla Collodija dječaku Pinokiju zbog laganja je na­rastao nos, a u Strancu Alberta Camusa razmatra se nužnost laganja, jer isključivo govorenje istine može stajati i glave. I ministarskog položaja, valjda. Zato završavam s najbezbolnijom laži tipa „lijepa Vam je frizura, ministre", i dodajem: „ne, nos vam nije narastao". A ako i jest, to Vi sigurno nećete primijetiti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Zeleni dokument o mirovinama

EUROPSKA KOMISIJA:

Socijalne mirovine za siromahe,

a privatni fondovi za bogatije

  • Europska komisija je 7. srpnja 2010. otvorila raspravu o “Zelenom dokumentu” o mirovinama, a javna rasprava završila je krajem prosinca. Zašto su svi europski sindikati vrlo kritični prema „vizijama“ o budućem europskom mirovinskom modelu?

Europska komisija je 7. srpnja 2010. otvorila raspravu o “Zelenom dokumentu” o mirovinama, a javna rasprava završila je krajem prosinca. Europska komisija je naglasila da broj umirovljenika u Europi raste dok istodobno opada relativni broj ljudi u radnoj dobi, te je stoga potrebno postići viziju potrebnih daljnjih reformi kako bi se penzije zadržale adekvatnima i sigurnima, ali i postale održive. Jose Manuel Barosso, predsjednik Europske Komisije, naglasio je da milijuni Europljana ovise u potpunosti o svojim penzijama, a najnovija ekonomska kriza je pokazala kako je važno osigurati zajednički europski pristup mirovinskim sustavima. Iako Zeleni dokument navodi da ne želi ustanoviti zajednički i univerzalni model za EU, jer ne postoji mirovinski sustav koji bi bio idealan za sve, sudeći prema tijeku rasprave i zaključcima relevantnih tijela, čini se da se Zeleni dokument iskoristio da propagiranje ipak jasnih modela i politika, a što sindikati drže neprimjerenim i opasnim.

Zašto se o mirovinama hitno počelo raspravljali nakon što je ozbiljna recesija zahvatila svijet i Europu? Sa sindikalnog aspekta gledano, zato jer je važno osigurati da preživi Europski socijalni model; jer je važno da pojedinci imaju i u mirovini zadovoljavajući životni standard; ali i zato što mirovinski fondovi imaju velik utjecaj na javne financije zemalja članica. Sindikati su apsolutno pozdravili potrebu da se o svemu tome raspravlja.

I još nešto, demografsko starenje i dominantni izazov europskog kontinenta. Od 2015. godine na dalje, predviđa se da će mortalitet bitno preskočiti natalitet, te bi već 2060. godine jedan od tri Europljanina bio stariji od 65 godina. Demografska budućnost EU 2060. godine bit će, procjenjuje se, bolna:

  • U stanovništvu će dominirati dobna grupa 50+
  • Očekivana životna dob za muškarce 84, a za žene 89 godina
  • 65+ = 53.5%
  • 2008. – 4 zaposlena na 1 umirovljenika
  • 2060.- 2 zaposlena na 1 umirovljenika
  • Stopa zaposlenosti 74%!

Demografski pokazatelji jesu zabrinjavajući, ali d ali to znači da bi neke od vrlo mladih i najmnogoljudnijih nacija automatski trebale imati sigurne i održive mirovine? Očigledno nije riječ samo o demografiji, već o strategiji, pa neprekidno pozivanje na demografsku krizu i nije dovoljan argument za promjene ad hoc.

Rasprava se očekivala od strane vlada, poslodavačkih udruga, sindikata, nevladinih udruga, eksperata, no iz Hrvatske nije zamijećeno da je stigla ikakva primjedba ili mišljenje, već samo stajališta našeg Sindikata umirovljenika Hrvatske posredstvom naše krovne organizacije FERPA/Europske federacije umirovljenika. Hrvatska nije zainteresirana?

Ciljevi Zelenog dokumenta

Ciljevi dokumenta su otvoriti raspravu kako:

  • Osigurati adekvatne prihode u mirovini i osigurati da mirovinski sustavi dugoročno budu održivi;
  • Postići pravi balans između rada i mirovine, omogućavajući dulji aktivni život;
  • Odmaknuti prepreke ljudima koji rade u različitim zemljama EU te stvoriti i jedinstveno „tržište“ mirovina;
  • Mirovine učiniti sigurnima u razdobljima ekonomskih kriza;
  • Osigurati da mirovine budu transparentnije, kako bi pojedinci mogli biti informirani radi donošenja odluka o vlastitim budućim mirovinskim prihodima.

Što bi još trebalo preispitati?

Europska komisija je preporučila razmotriti osobito neka pitanja:

  • Minimalna mirovina /manji rizik siromaštva, niži jaz ženskih i muških mirovina/
  • Kompenzacija skrbi o djeci i obitelji
  • Reguliranja mirovinskih prava za osobe zaposlene u atipičnim oblicima rada
  • Smanjivanje solidarnih javnih fondova i povećanje privatnih fondova

Dosadašnje reforme?

Europska komisija navodi da su u jeku ekonomskih kriza brojne vlade pristupile sličnom obrascu reformi mirovinskih sustava s ciljem:

  • potaknuti što više ljudi da rade više i dulje kako bi dobili jednake mirovine kao sada
  • podići dob za punu mirovinu
  • kažnjavati ranije umirovljenje te nagrađivanje kasnijega
  • izračun mirovina ne na temelju zarada u najboljim godinama rada, već temelju ukupnog radnog staža
  • zatvaranje ili sužavanje mogućnosti prijevremenog umirovljenja
  • poticanje većeg izdvajanja u privatnim fondovima.

Sve zemlje u regiji dobro poznaju model Svjetske banke koji se propagira već desetak godina, a kojem je cilj pogodovanje financijskim institucijama, a ne umirovljenicima. Upravo tzv. drugi mirovinski stup, obvezatan i samo na teret radnika, doveo je do strašnog pada mirovina u Hrvatskoj; a drugi stup u Sloveniji – dobrovoljan, na teret radnika i poslodavaca te ugovaran Kolektivnim ugovorima – pokazao se boljim rješenjem. Makedonija i Kosovo imaju drugi stup sličan hrvatskom, dok Srbija, BIH i Crna Gora još odolijevaju.

Komisija navodi, međutim, da je kratkoročno gledano, riječ o rizičnijem načinu štednje za mirovinu, jer samo 2008. su privatni fondovi izgubili vrijednost za 20% i još se nisu oporavili. U regiji su neki fondovi izgubili na vrijednosti i do 40%.

Također, privatni fondovi diskriminiraju žene se zbog razlike u očekivanom trajanju života smanjuje vrijednost mirovina žena (ušteđeni iznos se dijeli na očekivanu životnu dob).

Ukinuti drugi stup?

U dijelu zemalja članica uvedeni su paralelni sustavi doprinosa, dijelom prijenosom iz starih fondova u novoosnovane obvezatne mirovinske fondove.

Kriza je pojačala problem takvog dvostrukog izdvajanja, te su neke zemlje pristupile ukidanju ili smanjivanju doprinosa za privatne mirovinske fondove, kako bi oporavile javne mirovinske financije (Mađarska, stanoviti zahvati u Slovačkoj, Latviji, Poljskoj). Hoće li više zemalja ponovo preuzeti tzv. drugi stup, odnosno prenijeti ušteđevinu u javne fondove međugeneracijske solidarnosti? Hrvatski SUH se zalaže za takvo rješenje, jer se time mirovine čine sigurnijima, a također i vlade odgovornijima. Međutim, Europski parlament je podržao da se više izdvaja u privatne fondove, odnosno u drugi stup! Da li, zapravo, financijske institucije, međunarodne i nacionalne, koriste raspravu o Zelenom dokumentu o mirovinama da bi izlobirali uvođenje unificiranog modela s drugim stupom kao obvezatnom mirovinskom štednjom? Ima mnogo razloga za takve sumnje.

Statistike i automatizam?

Ako dođe od Zelenog do Bijelog dokumenta (koji bi obvezivao zemlje članice), neki tvrde da će se vrijeme provedeno u radnom odnosu/godine plaćanja mirovinskog doprinosa, dobna granica za umirovljenje, pa i visina mirovine, usklađivati automatski – ovisno o demografskim kretanjima, zaposlenosti te udjelu mirovinskih izdataka u BDP-u. Nova pravila više ne bi pisala politika već statistika?

Navodno su neke zemlje već uvele mehanizme automatske prilagodbe, pa se tako u Mađarskoj, Portugalu i Švedskoj dob za odlazak u mirovinu automatski mijenja ovisno o BDP-u, mirovine u Nizozemskoj i Njemačkoj računaju se na temelju plaća i pokazatelja s tržišta rada, a Francuska, Italija, Danska, Njemačka i Portugal radnu dob vežu uz očekivanu životnu dob. Je li moguće stvoriti nekakav europski automatizam?

Što kažu europski sindikati?

ETUC/Europska konfederacija sindikata drži da:

  • Europska komisija pokušava Zeleni dokument prikazati kao tehničko pitanje, a riječ o bitno političkom pitanju
  • Borba za adekvatne i održive mirovine znači borbu za kvalitetna, produktivna i dobro plaćena radna mjesta; ulaganje u kvalitetne socijalne servise
  • ETUC apsolutno podržava model javnih fondova unutar i među-generacijske solidarnosti i protivi se njihovu smanjivanju i zamjeni nesolidarnim privatnim modelima
  • Mirovine moraju jamčiti dostojanstven život, a ne biti upotrijebljene za održivost financijskih tržišta
  • Podizanje dobi za umirovljenje odgađa problem, jer već sada samo oko 50 posto starijih od 60 godina ima radno mjesto i to zbog interesa poslodavaca – ne može biti opravdano univerzalno pravilo, već prema tipu i težini posla

Što kaže FERPA?

FERPA je još 19. srpnja naglasila:

  • da je suglasna da visina mirovine treba biti viša što je kasniji odlazak u mirovinu, jer bi to neosporno potaknulo pojedince na produljeni rad
  • da sustav međugeneracijske solidarnosti i javnih fondova mora biti očuvan
  • da treba omogućiti fleksibilne oblike umirovljenja, djelomične mirovine i nepotpuni rad i slično, a što bi se utvrdilo isključivo socijalnim dijalogom
  • da treba razlikovati mirovine i socijalne mirovine, odnosno da se iz fondova generacijske solidarnosti treba nagrađivati sudjelovanje u radu i to s osnova plaćenih doprinosa, dok socijalne pomoći ili socijalne mirovine trebaju biti posve druga kategorija izvan mirovinskih fondova;
  • da treba osigurati primjenu rodnog aspekta svih predloženih mjera i modela.

Kakve mirovinske reforme slijede?

Moćne financijske institucije uspjele su postići prevagu u svoju korist:

  • Prvi mirovinski stup – među i unutar generacijske solidarnosti – mogao bi prerasti u veliki fond socijalne pomoći za starije građane, neovisno o njihovom radnom stažu i uplaćenim doprinosima!

Što je zaključio Europski parlament? Prema mišljenju parlamentaraca:

  • U Zelenom dokumentu nije uvažen aspekt rodne nejednakosti, a zaobiđen je i posebni aspekt malih i srednjih poduzeća
  • EU bi trebala imati niz zajedničkih kriterija kojima bi se razjasnili različiti mirovinski modeli
  • Adekvatne mirovine treba tražiti u kombinaciji prvog (javnog) i drugog stupa (privatnog), uz dodatak trećeg stupa individualne štednje
  • Drugi mirovinski stup treba uvesti gdje još ne postoji
  • Drugi stup treba podijeliti između radnika i poslodavaca
  • Poziva zemlje članice da povise dob za umirovljenje i povežu je s rastom očekivane životne dobi
  • Nagraditi one koji rade dulje
  • Starosnu dob za mirovine fleksibilizirati prema tipu rada, uvesti djelomične mirovine, spriječiti diskriminaciju na radu s osnova dobi

Što je Zeleni dokument o mirovinama – blagoslov ili prokletstvo za budućnost umirovljenika odnosno sadašnjih radnika.U njemu je:

  • Previše demografskih argumenata
  • 99% ljudi se ne pita; vlade u našoj regiji šute; sindikati nezainteresirani; javnost neupućena
  • Interesne grupacije, osobito financijske, nameću svoje vizije
  • Nedopustivo je što se predlažu rješenja, jer ona obično slijede nakon „zelene rasprave“
  • Privatni fondovi: rješenje ili čak uzrok nestabilnosti financijskih tržišta?

Tko zna u kojem smjeru idemo. Sindikati su zabrinuti i sigurno će nastojati zaustaviti donošenje nekakvog univerzalnog modela koji bi nametnuo mirovinske reforme poglavito s ciljem oporavka financijskih tržišta i javnih financija, a ne i održivosti i kvalitete mirovinskog sustava.

Jasna A. Petrović, članica Direkcije FERPA-e

Zeleni dokument o mirovinama power point prezentacija