UVODNA RIJEČ

Munchhausen iz našeg dvorišta

Jasna A. Petrović

     Ako netko ugledan poput resornog ministra voli pretjerivati, pa u jednom intervjuu, uvodnom izlaganju ili govoru, izrekne tri netoč­nosti, treba li to nazvati političkim pretjerivanjem ili laži? Ma, jasno, nitko nije imun na privlačnost laži, no ima ljudi koji lažu više od drugih. A prema istraživanju Sveučilišta u Kaliforniji otkrilo se kakav tip ljudi laže najviše. Jedan od zaključaka je da se lažima češće od ostalih koriste ma- nipulatori i ljudi skloni spletkarenju, što i ne čudi toliko, no to je ujedno i opis političkog radnog mjesta.

     Odgovor je vrlo jednostavan - laž ima funkciju zaštite slike o druš­tvu, o sebi samome ili s ciljem zaštite vlastite pozicije. Tako naš ministar Hieronymus Carl Friedrich von Munchhausen izgovori redovito kako u Hrvatskoj ima samo 19 posto umirovljenika koji su ostvarili „punu mirovi­nu". I kad ga pristojno prekinete i upozorite da u ovoj zemlji ni u jednom zakonu ne postoji takav zakonski pojam, on istim mirnim glasom nastavi kako ih samo 19 posto ima mirovine ostvarene nakon 40 godina radnog staža. Jeli to onda znak da je jest ili nije svjestan svoje laži koju redovito zloporabi? Negdje je najveći baron lažov čuo tu rečenicu i ugradio ju u svoj svakodnevni opis tragikomičnosti mirovinskog sustava u Hrvatskoj. Dakle, velika većina postojećih umirovljenika nije niti imala priliku raditi 40 godina, jer bi ih ranije zbog dobi otjerali u mirovinu. Laž prva. Bezbol­na? Nikako. Na njoj se temelji percepcija pohlepnih umirovljenika koji bez (dovoljno) rada tamane dobar dio javnog proračuna.

     Laž druga se nadovezuje na prvu. Takvi umirovljenici koji nisu dovolj­no radili i dovoljno uplatili u mirovinski sustav koštaju proračun dodatnih 17 milijardi kuna, povrh iznosa koji se skupi doprinosima. No, laž je lako dokumentirati istinom, jer od početnog iznosa se treba oduzeti šest mili­jardi tranzicijskog troška za drugi mirovinski stup, pa još šest milijardi za mirovine po posebnim propisima tj. povlaštene mirovine, i eto, jednim mahom ministarske lepeze žderodug se smanjio na samo kojih pet mili­jardi. Bezazlena laž? Ma nikako, jer na svojoj pogrešnoj razmahanoj laži ministar Munchhausen kreira politike i mjere. U kojima će kazniti pohle­pne, zar ne!

     U svakom slučaju, laž uvijek nanosi bol. Kad-tad ispliva na površinu i ujeda upravo onog koji je zabacio udicu. Tako bi bilo u pravoj bajci. No, evo treće laži, izgovorene u tridesetak mikrofona. „A sad mi nećete vje­rovati", naglašava ministar Pinokio, „Hrvatska je najdarežljivije zemlja u svijetu kad je riječ o mirovinama, jer dobijete čak 129 posto više nego što ste uložili za radnoga vijeka", veli i nos mu se ne produlji. Ministar nije pitao one koji znaju, već je povjerovao zato što mu se takva istina sviđa, a potpisuje ju ugledni OECD. Njegova istina znači da hrvatski umirovlje­nici imaju dovoljno, velikodušno i darežljivo, najviše na svijetu. Iako bi mu mozak i logika trebali reći da to nije tako, on dalje zbori svoj refren. Uvjerio je u to i cijelu Vladu, pa i premijera, kao da je on osobno zaslužan za sve naredane „istine" u dokaz svom napornom radu.

     U dječjoj bajci Carla Collodija dječaku Pinokiju zbog laganja je na­rastao nos, a u Strancu Alberta Camusa razmatra se nužnost laganja, jer isključivo govorenje istine može stajati i glave. I ministarskog položaja, valjda. Zato završavam s najbezbolnijom laži tipa „lijepa Vam je frizura, ministre", i dodajem: „ne, nos vam nije narastao". A ako i jest, to Vi sigurno nećete primijetiti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Kongres SSSH

Usvojena i Rezolucija o među-generacijskoj i unutar-generacijskoj solidarnosti

U Zagrebu je 26.-27. studenoga 2010., okupivši 115 zastupnika, održan 6. kongres Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, čijem je otvorenju, uz brojne domaće i inozemne sindikalne i ine goste, prisustvovao i Ivo Josipović, predsjednik RH. Svi oni su ponavljali ideje o kultu rada, socijalnoj pravdi, punoj zaposlenosti, socijalnom dijalogu, pravednoj raspodjeli društvenih dobara, kolektivnom pregovaranju. Svi predloženi programski dokumenti su usvojeni, a među njima i Rezolucija o među- generacijskoj i unutar - generacijskoj solidarnosti, koju je Kongresu predložio naš Sindikat umirovljenika. Na Kongresu je za predsjednik SSSH na četverogodišnje razdoblje izabran Mladen Novosel, koji je naglasio da će SSSH posebno insistirati na očuvanju postojećih i otvaranju novih radnih mjesta, te u borbi za radnička prava.

U SSSH je trenutno udruženo 17 granskih sindikata s ukupno oko 100 tisuća članova.


REZOLUCIJA O MEĐU-GENERACIJSKOJ I UNUTAR-GENERACIJSKOJ SOLIDARNOSTI

  1. Danas je u Hrvatskoj nesporna kriza aktualnoga društvenog modela, osobito modela među-generacijske i unutar-generacijske solidarnosti. Odnos broja korisnika mirovina i radnika spao je na niskih 1:1,27, dovodeći u pitanje održivost mirovinskog sustava. I radnici i umirovljenici postavljaju zajedničko pitanje: kako postići viziju potrebnih daljnjih reformi kako bi se penzije zadržale adekvatnima, ali i postale održive, ali ne na način da mirovinski fondovi budu zlorabljeni za održivost financijskih tržišta.
  2. Europska socijalna povelja navodi da svaka starija osoba treba imati pravo na socijalnu dobrobit, što znači da mirovine trebaju omogućiti dostojanstven život. Kako to postići ako se usklađivanje mirovina ne vrši u odnosu na rast prosječne plaće i ukupnih troškova života; ako se ne jamči minimalna mirovina; ako se ne reguliraju mirovinska prava za osobe zaposlene u atipičnim oblicima rada, te ako se nisu uveli stimulansi i beneficije za osobe koje su, ne svojom voljom, imale prekide u radnom kontinuitetu (žene)? Hrvatske mirovinske reforme palijativne su i necjelovite, te vođene kratkoročnim političkim interesima.
  3. Europska komisija u svojem najnovijem „Zelenom dokumentu o mirovinama“ potvrđuje da je načelo solidarnosti između generacija, kao i načelo nacionalne razine solidarnosti, ključni element u pristupu reformama. Na žalost, u hrvatskim se prilikama načelo među-generacijske solidarnosti izrodilo u načelo unutar-generacijske elitističke nesolidarnosti. SSSH naglašava da je od današnjih umirovljenika samo 51 posto starosnih, koji su svoje mirovine stekli radom, dok je 15 posto umirovljenika „mirovine“ steklo po „posebnih propisima“, no na njih odlazi čak 31,3 posto ukupnoga mirovinskog budžeta! Povlašteni umirovljenici imaju dvostruko do četverostruko više mirovine od prosječne obične mirovine koja sada iznosi samo 2.162,63 kn. SSSH stoga zahtijeva depolitizaciju mirovinskih fondova i izdvajanje svih povlaštenih mirovina iz mirovinskog proračuna, kao i njihova dubinska analiza i ugradnja u model vrednovanja rada i radnoga staža.
  4. Vlada RH potiče javnost na percipiranje umirovljenih radnika kao društvenog tereta, potičući time konflikte s radnicima i mlađim generacijama. Produljivanjem dobi za umirovljenje, te poticanjem umirovljenika na što dulji ostanak u radnom odnosu, ugrožava se mogućnost zapošljavanja za rastući broj nezaposlenih. U svjetlu ideje aktivnog starenja, SSSH podržava dobrovoljni rad umirovljenika, kao različite oblike njihove uključenosti na tržištu rada i u društvu.
  5. SSSH prepoznaje Lisabonsku strategiju otvaranja novih radnih mjesta kao temelj za postizanje održivosti mirovinskih sustava, i to kvalitetnih, sigurnih i stabilnih s dostatnim plaćama. Svako drugo politikantsko krojenje i prekrajanje zasigurno ne vodi među-generacijskoj i unutar-generacijskoj ravnoteži i solidarnosti, te društvenoj koheziji temeljenoj na načelima reciprociteta i jednakosti.   

     

    Predsjednik SSSH, Mladen Novosel