UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Novi Zakon o mirovinskom osiguranju

MIROVINSKI ZAKON:

Sindikati izborili poboljšice!

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju stupio je na snagu 1. studenoga 2010., a objavljen je u „Narodnim novinama“ broj 121. od 28. listopada 2010. Sindikati su se borili do posljednjeg trenutka, pregovarali, najavljivali prosvjede, peticije. SUH je bio vrlo aktivan, kako u okviru svoje središnjice, tako i samostalno te u suradnji s drugim umirovljeničkim organizacijama. Uspjeli smo postići bitne poboljšice u odnosu na prvotni prijedlog Vlade. Najvažnije su svakako dvije: udvostručen je prvotni prijelazni rok za izjednačavanje starosne dobi žena i muškaraca (do 2010. godine!), te je „kazna“ za prijevremeno umirovljenje povezana uz mirovinski staž, te time i ublažena.

Najvažnije novine su:

  • izjednačavaju se uvjeti za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu za žene i muškarce na 65 odnosno 60 godina života, tako da se dobna granica za ostvarivanje prava za žene postupno povećava – svake godine za 3 mjeseca. Prijelazno razdoblje traje do 2030.
  • postotak smanjenja prijevremene starosne mirovine za buduće korisnike te mirovine određuje se zavisno od njihovog navršenog mirovinskog staža. Umanjenje polaznog faktora kreće se od 0,15% do 0,34% po mjesecu ranijeg odlaska u mirovinu
  • starosne mirovine (koje se prvi put ostvaruju) – povećavat će se 0,15% po mjesecu kasnijeg odlaska u mirovinu, a najviše do 5 godina, tj. za 9%, ovisno o navršenom mirovinskom stažu osiguranika.
  • izjednačavaju se uvjeti starosne dobi za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu, za roditelje (majka i otac) koje je osiguranik, odnosno korisnik mirovine uzdržavao
  • rok za prijavu i odjavu na mirovinsko osiguranje je s dosadašnjih 15 dana skraćen na 8 dana
  • obvezno mirovinsko osiguranje dosadašnjih individualnih poljoprivrednika uređeno je na potpuno nov način,a zatečenim osiguranicima omogućen je ostanak, odnosno istup iz osiguranja ako nisu obuhvaćeni upisnikom obiteljskih poljoprivrednih kućanstava.

Zakon o mirovinskom osiguranju također je usklađen s propisima o pomorstvu, obrtu, poljoprivredi, trgovačkim društvima, o socijalnoj skrbi.