UVODNA RIJEČ

Munchhausen iz našeg dvorišta

Jasna A. Petrović

     Ako netko ugledan poput resornog ministra voli pretjerivati, pa u jednom intervjuu, uvodnom izlaganju ili govoru, izrekne tri netoč­nosti, treba li to nazvati političkim pretjerivanjem ili laži? Ma, jasno, nitko nije imun na privlačnost laži, no ima ljudi koji lažu više od drugih. A prema istraživanju Sveučilišta u Kaliforniji otkrilo se kakav tip ljudi laže najviše. Jedan od zaključaka je da se lažima češće od ostalih koriste ma- nipulatori i ljudi skloni spletkarenju, što i ne čudi toliko, no to je ujedno i opis političkog radnog mjesta.

     Odgovor je vrlo jednostavan - laž ima funkciju zaštite slike o druš­tvu, o sebi samome ili s ciljem zaštite vlastite pozicije. Tako naš ministar Hieronymus Carl Friedrich von Munchhausen izgovori redovito kako u Hrvatskoj ima samo 19 posto umirovljenika koji su ostvarili „punu mirovi­nu". I kad ga pristojno prekinete i upozorite da u ovoj zemlji ni u jednom zakonu ne postoji takav zakonski pojam, on istim mirnim glasom nastavi kako ih samo 19 posto ima mirovine ostvarene nakon 40 godina radnog staža. Jeli to onda znak da je jest ili nije svjestan svoje laži koju redovito zloporabi? Negdje je najveći baron lažov čuo tu rečenicu i ugradio ju u svoj svakodnevni opis tragikomičnosti mirovinskog sustava u Hrvatskoj. Dakle, velika većina postojećih umirovljenika nije niti imala priliku raditi 40 godina, jer bi ih ranije zbog dobi otjerali u mirovinu. Laž prva. Bezbol­na? Nikako. Na njoj se temelji percepcija pohlepnih umirovljenika koji bez (dovoljno) rada tamane dobar dio javnog proračuna.

     Laž druga se nadovezuje na prvu. Takvi umirovljenici koji nisu dovolj­no radili i dovoljno uplatili u mirovinski sustav koštaju proračun dodatnih 17 milijardi kuna, povrh iznosa koji se skupi doprinosima. No, laž je lako dokumentirati istinom, jer od početnog iznosa se treba oduzeti šest mili­jardi tranzicijskog troška za drugi mirovinski stup, pa još šest milijardi za mirovine po posebnim propisima tj. povlaštene mirovine, i eto, jednim mahom ministarske lepeze žderodug se smanjio na samo kojih pet mili­jardi. Bezazlena laž? Ma nikako, jer na svojoj pogrešnoj razmahanoj laži ministar Munchhausen kreira politike i mjere. U kojima će kazniti pohle­pne, zar ne!

     U svakom slučaju, laž uvijek nanosi bol. Kad-tad ispliva na površinu i ujeda upravo onog koji je zabacio udicu. Tako bi bilo u pravoj bajci. No, evo treće laži, izgovorene u tridesetak mikrofona. „A sad mi nećete vje­rovati", naglašava ministar Pinokio, „Hrvatska je najdarežljivije zemlja u svijetu kad je riječ o mirovinama, jer dobijete čak 129 posto više nego što ste uložili za radnoga vijeka", veli i nos mu se ne produlji. Ministar nije pitao one koji znaju, već je povjerovao zato što mu se takva istina sviđa, a potpisuje ju ugledni OECD. Njegova istina znači da hrvatski umirovlje­nici imaju dovoljno, velikodušno i darežljivo, najviše na svijetu. Iako bi mu mozak i logika trebali reći da to nije tako, on dalje zbori svoj refren. Uvjerio je u to i cijelu Vladu, pa i premijera, kao da je on osobno zaslužan za sve naredane „istine" u dokaz svom napornom radu.

     U dječjoj bajci Carla Collodija dječaku Pinokiju zbog laganja je na­rastao nos, a u Strancu Alberta Camusa razmatra se nužnost laganja, jer isključivo govorenje istine može stajati i glave. I ministarskog položaja, valjda. Zato završavam s najbezbolnijom laži tipa „lijepa Vam je frizura, ministre", i dodajem: „ne, nos vam nije narastao". A ako i jest, to Vi sigurno nećete primijetiti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Novi Zakon o mirovinskom osiguranju

MIROVINSKI ZAKON:

Sindikati izborili poboljšice!

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju stupio je na snagu 1. studenoga 2010., a objavljen je u „Narodnim novinama“ broj 121. od 28. listopada 2010. Sindikati su se borili do posljednjeg trenutka, pregovarali, najavljivali prosvjede, peticije. SUH je bio vrlo aktivan, kako u okviru svoje središnjice, tako i samostalno te u suradnji s drugim umirovljeničkim organizacijama. Uspjeli smo postići bitne poboljšice u odnosu na prvotni prijedlog Vlade. Najvažnije su svakako dvije: udvostručen je prvotni prijelazni rok za izjednačavanje starosne dobi žena i muškaraca (do 2010. godine!), te je „kazna“ za prijevremeno umirovljenje povezana uz mirovinski staž, te time i ublažena.

Najvažnije novine su:

  • izjednačavaju se uvjeti za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu za žene i muškarce na 65 odnosno 60 godina života, tako da se dobna granica za ostvarivanje prava za žene postupno povećava – svake godine za 3 mjeseca. Prijelazno razdoblje traje do 2030.
  • postotak smanjenja prijevremene starosne mirovine za buduće korisnike te mirovine određuje se zavisno od njihovog navršenog mirovinskog staža. Umanjenje polaznog faktora kreće se od 0,15% do 0,34% po mjesecu ranijeg odlaska u mirovinu
  • starosne mirovine (koje se prvi put ostvaruju) – povećavat će se 0,15% po mjesecu kasnijeg odlaska u mirovinu, a najviše do 5 godina, tj. za 9%, ovisno o navršenom mirovinskom stažu osiguranika.
  • izjednačavaju se uvjeti starosne dobi za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu, za roditelje (majka i otac) koje je osiguranik, odnosno korisnik mirovine uzdržavao
  • rok za prijavu i odjavu na mirovinsko osiguranje je s dosadašnjih 15 dana skraćen na 8 dana
  • obvezno mirovinsko osiguranje dosadašnjih individualnih poljoprivrednika uređeno je na potpuno nov način,a zatečenim osiguranicima omogućen je ostanak, odnosno istup iz osiguranja ako nisu obuhvaćeni upisnikom obiteljskih poljoprivrednih kućanstava.

Zakon o mirovinskom osiguranju također je usklađen s propisima o pomorstvu, obrtu, poljoprivredi, trgovačkim društvima, o socijalnoj skrbi.