UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

ZADAR: Umirovljenici na referendum?

     Na konferenciji „Pitanja za referendum11 koja se održala 23. lipnja u organizaciji Matice umirovljenika Zadarske županije, Podružnice SUH-a Zadar i Županijske organizacije HSU Zadarske županije, sud­jelovali su predstavnici ovih triju umirovlje­ničkih asocijacija: Milivoj Dujela, Branislav Jelenić, Davor Ivanac i Duško Vuković. U svojim izlaganjima ukazali su na potrebu korištenja svih dopuštenih načina, zako­nom normiranih, s ciljem poboljšanja sta­nja životnog standarda umirovljenika. Zak­ljučeno je da se nažalost sve važne teme za život umirovljenika dosad samo politizi­ralo, s tek ponekim izuzetkom rješavanja problema.

     Ukazali su na potpisivanje peticija i for­miranje referendumskih pitanja za žurno

rješavanje stanja u kojem se trenutno nalaze umirovljenici. U svojim su izlaganji­ma istaknuli nekoliko bitnih elemenata koji su dosad vrlo loše ili nikako riješeni - način usklađivanja ili indeksacije mirovina, doprinos za zdravstvo, televizijska pret­plata i Zakon o mirovinskom osiguranju.

     Podsjetili su da je zadnja indeksacija iznosila samo 11 kuna na prosječnu miro­vinu od 2.160 kuna, te da takav način usklađivanja samo pridonosi stalnom real­nom padu mirovina i slabljenju kupovne moći umirovljenika. Zaključili su kako doprinos za zdravstvo plaća oko 30 tisuća umirovljenika, te odluku Vlade iz 2009. godine, kojom dio umirovljenika plaća 3 posto doprinosa za zdravstvo, smatraju protuustavnom.     Sada im predstoji žalba EU sudovima, a u krajnjem slučaju i referendumsko odlučivanje.

     Govoreći o pretplati od 80 kuna HRT-u, zatražili su da se kriteriji za plaćanje izmjene i da se pretplata za umirovljenike obračunava u visini od 1,5 posto prosječ­ne mirovine, koja iznosi 2.160 kuna. Upo­zorili su i na Zakon o mirovinskom osigu­ranju od 1. siječnja 2014. kojim je normira­na zakonska odredba o odlasku u mirovi­nu s punih 67 godina, što smatraju neo­drživim, kao i penalizaciju kod odlaska u prijevremenu mirovinu. Zato traže da se mirovina obračunava na temelju pokaza­telja o uplatama doprinosa i drugih para­metara iz formule, bez smanjivanja pola­znog faktora. Na kraju su naglasili kako od ovih zahtjeva neće odustati, a inicijativa će biti upućena u Središnjice MUH-a, SUH-a i HSU-a kao prijedlog za daljnje brzo djelovanje.