UVODNA RIJEČ

Munchhausen iz našeg dvorišta

Jasna A. Petrović

     Ako netko ugledan poput resornog ministra voli pretjerivati, pa u jednom intervjuu, uvodnom izlaganju ili govoru, izrekne tri netoč­nosti, treba li to nazvati političkim pretjerivanjem ili laži? Ma, jasno, nitko nije imun na privlačnost laži, no ima ljudi koji lažu više od drugih. A prema istraživanju Sveučilišta u Kaliforniji otkrilo se kakav tip ljudi laže najviše. Jedan od zaključaka je da se lažima češće od ostalih koriste ma- nipulatori i ljudi skloni spletkarenju, što i ne čudi toliko, no to je ujedno i opis političkog radnog mjesta.

     Odgovor je vrlo jednostavan - laž ima funkciju zaštite slike o druš­tvu, o sebi samome ili s ciljem zaštite vlastite pozicije. Tako naš ministar Hieronymus Carl Friedrich von Munchhausen izgovori redovito kako u Hrvatskoj ima samo 19 posto umirovljenika koji su ostvarili „punu mirovi­nu". I kad ga pristojno prekinete i upozorite da u ovoj zemlji ni u jednom zakonu ne postoji takav zakonski pojam, on istim mirnim glasom nastavi kako ih samo 19 posto ima mirovine ostvarene nakon 40 godina radnog staža. Jeli to onda znak da je jest ili nije svjestan svoje laži koju redovito zloporabi? Negdje je najveći baron lažov čuo tu rečenicu i ugradio ju u svoj svakodnevni opis tragikomičnosti mirovinskog sustava u Hrvatskoj. Dakle, velika većina postojećih umirovljenika nije niti imala priliku raditi 40 godina, jer bi ih ranije zbog dobi otjerali u mirovinu. Laž prva. Bezbol­na? Nikako. Na njoj se temelji percepcija pohlepnih umirovljenika koji bez (dovoljno) rada tamane dobar dio javnog proračuna.

     Laž druga se nadovezuje na prvu. Takvi umirovljenici koji nisu dovolj­no radili i dovoljno uplatili u mirovinski sustav koštaju proračun dodatnih 17 milijardi kuna, povrh iznosa koji se skupi doprinosima. No, laž je lako dokumentirati istinom, jer od početnog iznosa se treba oduzeti šest mili­jardi tranzicijskog troška za drugi mirovinski stup, pa još šest milijardi za mirovine po posebnim propisima tj. povlaštene mirovine, i eto, jednim mahom ministarske lepeze žderodug se smanjio na samo kojih pet mili­jardi. Bezazlena laž? Ma nikako, jer na svojoj pogrešnoj razmahanoj laži ministar Munchhausen kreira politike i mjere. U kojima će kazniti pohle­pne, zar ne!

     U svakom slučaju, laž uvijek nanosi bol. Kad-tad ispliva na površinu i ujeda upravo onog koji je zabacio udicu. Tako bi bilo u pravoj bajci. No, evo treće laži, izgovorene u tridesetak mikrofona. „A sad mi nećete vje­rovati", naglašava ministar Pinokio, „Hrvatska je najdarežljivije zemlja u svijetu kad je riječ o mirovinama, jer dobijete čak 129 posto više nego što ste uložili za radnoga vijeka", veli i nos mu se ne produlji. Ministar nije pitao one koji znaju, već je povjerovao zato što mu se takva istina sviđa, a potpisuje ju ugledni OECD. Njegova istina znači da hrvatski umirovlje­nici imaju dovoljno, velikodušno i darežljivo, najviše na svijetu. Iako bi mu mozak i logika trebali reći da to nije tako, on dalje zbori svoj refren. Uvjerio je u to i cijelu Vladu, pa i premijera, kao da je on osobno zaslužan za sve naredane „istine" u dokaz svom napornom radu.

     U dječjoj bajci Carla Collodija dječaku Pinokiju zbog laganja je na­rastao nos, a u Strancu Alberta Camusa razmatra se nužnost laganja, jer isključivo govorenje istine može stajati i glave. I ministarskog položaja, valjda. Zato završavam s najbezbolnijom laži tipa „lijepa Vam je frizura, ministre", i dodajem: „ne, nos vam nije narastao". A ako i jest, to Vi sigurno nećete primijetiti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

ZADAR: Umirovljenici na referendum?

     Na konferenciji „Pitanja za referendum11 koja se održala 23. lipnja u organizaciji Matice umirovljenika Zadarske županije, Podružnice SUH-a Zadar i Županijske organizacije HSU Zadarske županije, sud­jelovali su predstavnici ovih triju umirovlje­ničkih asocijacija: Milivoj Dujela, Branislav Jelenić, Davor Ivanac i Duško Vuković. U svojim izlaganjima ukazali su na potrebu korištenja svih dopuštenih načina, zako­nom normiranih, s ciljem poboljšanja sta­nja životnog standarda umirovljenika. Zak­ljučeno je da se nažalost sve važne teme za život umirovljenika dosad samo politizi­ralo, s tek ponekim izuzetkom rješavanja problema.

     Ukazali su na potpisivanje peticija i for­miranje referendumskih pitanja za žurno

rješavanje stanja u kojem se trenutno nalaze umirovljenici. U svojim su izlaganji­ma istaknuli nekoliko bitnih elemenata koji su dosad vrlo loše ili nikako riješeni - način usklađivanja ili indeksacije mirovina, doprinos za zdravstvo, televizijska pret­plata i Zakon o mirovinskom osiguranju.

     Podsjetili su da je zadnja indeksacija iznosila samo 11 kuna na prosječnu miro­vinu od 2.160 kuna, te da takav način usklađivanja samo pridonosi stalnom real­nom padu mirovina i slabljenju kupovne moći umirovljenika. Zaključili su kako doprinos za zdravstvo plaća oko 30 tisuća umirovljenika, te odluku Vlade iz 2009. godine, kojom dio umirovljenika plaća 3 posto doprinosa za zdravstvo, smatraju protuustavnom.     Sada im predstoji žalba EU sudovima, a u krajnjem slučaju i referendumsko odlučivanje.

     Govoreći o pretplati od 80 kuna HRT-u, zatražili su da se kriteriji za plaćanje izmjene i da se pretplata za umirovljenike obračunava u visini od 1,5 posto prosječ­ne mirovine, koja iznosi 2.160 kuna. Upo­zorili su i na Zakon o mirovinskom osigu­ranju od 1. siječnja 2014. kojim je normira­na zakonska odredba o odlasku u mirovi­nu s punih 67 godina, što smatraju neo­drživim, kao i penalizaciju kod odlaska u prijevremenu mirovinu. Zato traže da se mirovina obračunava na temelju pokaza­telja o uplatama doprinosa i drugih para­metara iz formule, bez smanjivanja pola­znog faktora. Na kraju su naglasili kako od ovih zahtjeva neće odustati, a inicijativa će biti upućena u Središnjice MUH-a, SUH-a i HSU-a kao prijedlog za daljnje brzo djelovanje.