UVODNA RIJEČ

Draga Kolinda, hvala na torti

Piše: Jasna A. Petrović

     Naša heroina, Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, Silvestrovo je provela obilazeći Dom za starije Sveta Ana u Zagrebu. Donijela im je košaru slatkiša, pića i kave, kao i tortu, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom. No, nisu umi­rovljenici samo recitirali i pjevali. One pričljivije zanimalo je i hoće li se visoka gošća kandidirati za još jedan mandat, na što im je ona odgovorila: „Polako, korak po korak!"

     Eto, prvi korak je učinjen, Predsjednica je umirovljenike nahranila kolačima.

Oni pak umirovljenici tanjega džepa, ohrabrili su se glasno po­žaliti na niske mirovine, na što im je Predsjednica rekla da su „nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle". Šteta što u svoje noćne šetnje nije povela i ministre financija i mirovinskog sustava, jer oni tvrde suprotno - da su mirovine puno rasle prošlih godina, ali daleko više nego što bi mogle.

      I tko je tu u pravu, Kolinda optimist ili Pavić pesimist? Jesu li miro­vine mogle više rasti kako tvrde umirovljenici i Kolinda ili za rast ma­lih mirovina nije bilo novaca, već samo za rast povlaštenih i velikih?

     I tako bi nam Kolinda s tortom djelovala na toplinu oko srca, hu­mano i sućutno, kad se ne bismo sjetili Marije Antoanete koja je ispr­va bila jako omiljena u narodu, dok za francuske revolucije nije pla­tila danak svojoj rastrošnosti. Nabujaloj masi siromaha koji su kretali u osvajanje Bastille tražeći pravo na kruh, naivno je poručila preko dvorjana: „Ako nemate za kruh, jedite kolače!"

     Život u paralelnom svijetu je značajka mnogih na vlasti. Tu nije riječ o urođenoj, već stečenoj bezosjećajnosti i bahatosti, kao pri­rodnom slijedu neprepoznavanja siromaštva i poniženosti. Kolinda za cijelog svog dosadašnjeg mandata nije niti jednom prihvatila prijedlog umirovljeničkih udruga da ih primi na razgovor na temu siromaštva starijih osoba, po čemu smo na vrhu EU ljestvice. Niti u prigodi 25. obljetnice Sindikata umirovljenika nije prihvatila dolazak umirovljeničkog izaslanstva.

     Izgleda da nju, zaključujemo, zapravo ne zanimaju uvjeti života i dostojanstvo umirovljenika. Ona nije došla pitati kako živi dva posto bogatijih osoba starijih od 65 godina - jer samo ih toliko uspijeva do­biti i platiti smještaj u domovima umirovljenika. Ona nije otišla pro­vesti noć po ulicama gdje sjenoviti sakupljači plastičnih boca i kopači po kontejnerima promiču sa svojim velikim torbama i vrećama, nije bila sa 52 posto onih s mirovinama nižima od 2.321 kune - što je hr­vatska linija siromaštva.

     Ne, nije. Kolindu su pitali na Silverstrovo zašto je došla kod umi­rovljenika u Svetu Anu, a ona im je odgovorila: „Htjela sam vidjeti kako vi tulumarite".

     Mala nada ostaje u srcima ostarjele četvrtine stanovništva. Pod­sjetimo, tijekom izborne kampanje, u novogodišnjoj noći Kolinda je slavila sa šatorašima u Savskoj 66 pod parolom „Branitelji i narod na ulici, a agresori i dezerteri u foteljama". Uskoro su branitelji dobili bit­no povećana prava i mirovine. Sada je došla kod umirovljenika, gdje su je dočekali s prigodnim transparentom na zidu: „Dobrota je jezik koji vide slijepi i čuju gluhi." I donijela je tortu.

     Hvala, draga Kolinda, na torti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Zadar: Ljudi s dna prioriteta

     „U Hrvatskoj je svaka treća osoba sta­rija od 65 godina siromašna i po tome smo na europskoj ljestvici pri vrhu, čak na 4. mjestu. Najsiromašniji smo kada se radi o mirovinama i to od svih zemalja u okruženju, rekla je 21. ožujka u Za­dru predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna A. Petrović na konferen­ciji za medije o socijalnom i materijalnom položaju umirovljeničke populacije.

     Predsjednica SUH-a se osvrnula i na položaj hrvatskih branitelja, koji su ostva­rili pravo na mirovinu, a čiji se položaj posljednjih 15-ak godina značajno pogor­šao. „Trebamo prepoznati na koje sve načine treba pomoći braniteljima, koji umiru prosječno s 51 godinom, a mnogi od njih su ostavljeni na društvenoj margi­ni, neintegrirani nakon rata, bez prava na studij, bez posla; prebačeni u socijalnu grupaciju ovisnu o opskrbninama.

     „U šest godina mirovine su usklađene dva puta i to iznosom od po pet kuna. Hr­vatska je na žalost, na dnu dna”, smatra Petrović, uz tvrdnju kako prema prvim po­tezima nove Vlade umirovljenici ponovno neće biti na vrhu prioriteta, što se odnosi i na umirovljene branitelje.

     „Prosječna mirovina u Hrvatskoj iznosi 38 posto prosječne plaće, dok je europski standard 60 posto, što je jedan od razloga zašto su umirovljenici socijalno najugrože­nija skupina”, podsjetio je Vedran Uranija, pravni povjerenik u Teritorijalnom ure­du SSSH Zadar. Diskriminacija umirovljeni­ka u Hrvatskoj, čiji se položaj može mjeriti s onima u Rumunjskoj ili Bugarskoj, postao je problem koji traži hitno rješavanje.

     Unatoč činjenici što ima 500 tisuća registriranih branitelja, tek su 72 tisuće branitelja u mirovini, uz prosjek od oko pet tisuća kuna. Zadarski branitelj, ali i umirovljenik Davor Milić, prvi je pred­sjednik Podružnice SUH-a hrvatskih branitelja osnovane u Zadru, koji je re­kao kako apeliraju na Vladu da donese jedinstveni Zakon o pravima hrvatskih branitelja.

     „Trebaju se ispraviti nepravde prema braniteljima i članovima njihovih obitelji, jer su se tijekom godina mijenjala pravila i zakoni. Minimalna mirovina se treba pove­ćati, ali i dob kada branitelji mogu ostvari­ti pravo na mirovinu jer granica nikako ne može biti 65 godina”, tvrdi Milić. Zakoni su, smatra Milić, doveli do toga da su bra­nitelji postali obespravljeni i često u soci­jalno neizdrživim situacijama. Među brani- teljskom populacijom samo je 10 posto onih koji su ostvarili zakonom zajamčena prava, između ostaloga i mirovine.

     Konferenciji je nazočio i Davor Ivanac, predsjednik Podružnice SUH-a Zadar, ko­ji je u razgovoru najavio pojačane aktiv­nosti SUH-a, ali i solidarne i borbene akci­je u obrani prava umirovljenika i potrebitih.