UVODNA RIJEČ

Tko je financirao Domovinski rat

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Čitamo ovih dana kako je Hrvatska dobila 500 novih multimilijunaša pa ih sada ukupno ima 11.900, što je 30 posto više nego prije deset godina. Riječ je o ljudima čije bogatstvo prelazi vrijednost od mili­jun dolara, skoro sedam milijuna kuna. A među njima ima nemalo ugled­nih političara, koji većinom nisu niti vidjeli ratnu liniju Domovinskog rata, a veći su domoljubi od svih nas umirovljenika. Tu se ne računaju godine domoljubnog staža, već godine stjecanja bogatstva brzinom svjetlosti.

     Sada je premašena i vizija prvog hrvatskog predsjednika Franje Tu­đmana koji je Hrvatsku kao zemlju sreće i blagostanja vidio u stvaranju dvije stotine bogatih obitelji. Ako je Tuđman u svojim davnim vizijama ipak mislio na one prave milijunaše-teškaše, odnosno ultramilijunaše, i tu je njegova vizija nadmašena jer Hrvata teških najmanje 10 milijuna dolara sada je više - čak 213.

     Zanimljivo je kojom brzinom raste broj ultramilijunaša, jer u Europi taj je porast u posljednjih deset godina 17 posto, a u Hrvatskoj čak 33 posto, dakle - dvostruko brže unatoč šepavom gospodarstvu i niskom BDP-u.

     Uostalom, ministar Lovro Kuščević ležerno je objavio recept kako do 44. godine života lako postati milijunaš, ako radiš kao student na štandu, zaposliš ženu, od navodne staje napraviš dvorac, od poljoprivrednog ze­mljišta građevinsko, od tuđih parcela bez nasljednika svoje, i sve slično. Prava sitnica! Ili kako je posve normalno da sin ministra Gorana Marića useljava „kao podstanar" u stan od 136m2 u luksuznoj zgradi u zagre­bačkoj Veslačkoj ulici, a slučajno je vlasnik tog stana firma kojoj je njegov otac bio direktor prije odlaska u politiku. Ili ministar Tolušić čiji „roštilj" ima oko 200 m2, a nije ga prijavio u imovinsku karticu.

     To su neki novi dečki. Oni nisu branili Hrvatsku u Domovinskom ratu; oni su se bogatili.

     Pa tko ju je obranio? E, sada slijedi umirovljenička matematika po­niženja. Kad je 1990. godine započinjao rat, udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći iznosio je 77,23 posto. Kad je rat završio, 1996. go­dine - 45,88 posto, a sada 2019. bijednih 37,7 posto. Koliko bi tek bilo da se nije vratio famozni dug umirovljenicima koji je „pokrala" vlada Nikice Valentića, a vratio im ga Ustavni sud? Oduzeto im je puno više, a vraćeno tek 11,5 milijardi kuna. To je novac kojim je financiran Domovinski rat, a financirali su ga hrvatski umirovljenici.

     Tko ne vjeruje nama, neka posluša riječi Andrije Hebranga, koji je svojedobno rekao: „U ime HDZ-a zahvaljujemo umirovljenicima što su u velikoj mjeri financirali Domovinski rat i na taj način pomogli isto kao branitelji na prvoj crti bojišnice." Objasnio je tako da Vlada nije otela novac umirovljenicima jer je htjela nepravdu, već je trebala organizirati obranu protiv agresije tada 5. Armije u Europi.

     No, zašto danas Hrvatska ima udjel prosječne mirovine u neto plaći od 37,7 posto, najniže od svih, prijateljskih i bivših neprijateljskih zemalja u okruženju? Zašto npr. Slovenija i Makedonija imaju taj udjel od čak šez­desetak posto, a Srbija i Crna   Gora pedesetak? Zato jer hrvatski umirov­ljenici nisu samo financirali obranu domovine, o čemu se šuti, već su fi­nancirali i rađanje hrvatskih multimilijunaša, o čemu se još manje govori.

     Bijedne hrvatske mirovine dotakle su dno. U Superhik državi sve je moguće, da se bogati bogate na siromašnima, a da siromašni šute.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA


 

ŽRNOVNICA: Posvuda pomalo

     SUH-ovci iz Žrnovnice, njih 43, 10. su lipnja otišli na kratko putovanje po Dalmaciji. Prvo su otišli u Benkovac, na najveći sa­jam na jugu Hrvatske. U ponudi je bilo svega, pa su neki i kupili neku sitnicu. Potom su krenuli u Zadar, gdje su prošetali Kalelargom i ri­vom, pozdravili Sunce na istoime­noj umjetničkoj instalaciji i poslu- šali glazbu iz morskih orgulja.

     Zatim su otišli u Nin, gdje su vi­djeli solanu, posjetili Grgura Nin­skog te most srušen u nedavnoj poplavi. Svi umirovljenici su bili oduševljeni i zadovoljni. Kako i ne bi!

Matilda Frankić


 

Vrgorac: Tri dana u Italiji

     Pedesetak članova SUH-a iz Vrgorca krenulo je u ranim jutarnjim satima 8. lipnja na trodnevni izlet u Italiju. Na putu dugom 800 kilometara, prvog su dana posjetili Padovu i razgledali sve važne povijesne i kulturne znamenitosti.

     Već pomalo umorni, zaputili su se prema Veroni, gdje su prošetali Shakespeareo- vom ulicom i trgom ispred Arene. Posjetili su i kuću Julije Benvolio, poznate po tragič­noj romansi s Romeom Capuletom. Nakon toga su otišli na zasluženi odmor u hotel na jednom od najljepših mjesta - Lago di Garda.

     Nakon odmora, bio je red posjetiti Veneciju i sve njene poznate trgove, mostove, brodove, gondole, spomenike i ostale kulturne i povijesne znamenitosti. To je potraja­lo čitav dan, pa su se nakon tri dana svi zadovoljni i veseli vratili u Vrgorac tek u ranim jutarnjim satima. Bravo ekipa!

Senka Erceg


 

Žrnovnica: U posjetu Stepincu

     Članovi SUH-a iz Žrnovnice 5. svibnja su posjetili Krašić, mjesto rođenja blaženog Alojzija Stepinca. Povod posjeta je 120. obljetnica njegova ro­đenja, a izlet je upotpunjen i sudjelovanjem crkvenog zbora iz Žrnovnice.

SUH-ovci su tako bili na misi u crkvi Presvetog Trojstva, gdje su mogli čuti o značaju Alojzija Stepinca. Nakon mise posjetili su njegovu rodnu kuću, te prošetali Krašićem. Pritom su susreli i članove drugih udruga umirovljenika iz Splita, Čakovca i ostalih kra­jeva zemlje.

Zadovoljni viđenim, 48-ero umirovljenika vratilo se u Žrnovnicu u večernjim satima.

Matilda Frankić


 

Split: Pohod na Grčku

     Pedesetak članica i članova Sindikata umirovljenika iz Splita krenulo je 5. svibnja na put prema jugoistoku Europe. Propu­tovali su Crnu Goru, Albaniju i Makedoniju da bi trećega dana putovanja stigli na cilj - u Grčku.

„Prošetali" su Grčkom, od Kalambaka i Delfa, do Atene i Paralije. Vrlo dojmljiv bio je bliski susret s Meteorima - kamenom šumom na kojoj su se tijekom stoljeća ugnijezdila 24 manastira, te sveti­štem u Delfima, gdje su posjetili lokalitet i muzej s artefaktima.

     Druženje s bogovima na vrhu antičkog svijeta, Akropoli, osta­vilo je snažan dojam. Atena na dlanu, a vodič priča priče iz bogate povijesti koje su pomogle, barem djelomično, posložiti mozaik u glavi, koji se tijekom školovanja slagao prema pričama iz starogrč­ke mitologije.

     Nakon Atene, kojoj je teško uzeti mjeru u nepuna dva dana, boravak u Grčkoj zaokružen je izletom u Paraliju, poznato ljeto­valište u podnožju Olimpa, smješteno na obali Egejskoga mora, 70-ak kilometara od Soluna. Ovo pitoreskno mjesto podilazi turi­stima brojnim tavernama, kafićima, prodavaonicama i buticima u kojima su se SUH-ovci opskrbiti kožnim jaknama, torbicama ili pak bundama.

     Povratak je organiziran istom rutom, pa su splitski umirovljeni­ci bacili pogled na Ohrid i s jezera i s kopna zahvaljujući druželjubi­vom vodiču i šetnjama po staroj jezgri. Albanijom su projurili, a na još jedno noćenje u Budvi odlučili su se tijekom samoga putovanja i tako put do Splita rasporedili na prihvatljive vremenske dionice.

     Nakon što su tijekom osam dana vidjeli mnogo toga, vratili su se u Split nakon tjedan dana i zaključili da u njemu - nema ništa nova.

Marica Žanetić Malenica

 


 

SPLIT: Dalmatinci u Slavoniji

     Grupa od 50 članova otišla je 16. ožujka na trodnevni izlet u Slavoniju. Prva postaja njihova puta bilo je Đakovo, gdje su posjetili katedralu i Muzej Đakovštine. Svoje putovanje nastavili su prema naji­stočnijem gradu u Hrvatskoj, Iloku. Ondje su otkrili tajne zanata proi­zvodnje vrhunskog vina u Iločkim podrumima. U večernjim satima vra­tili su se u Vinkovce, najstariji grad u Europi, gdje je grupa odsjela. Vidno umorni ipak su nastavili s plesom u hotelu Admiral, gdje su ih zabavljali tamburaši.

     Drugoga dana otišli su u Vu­kovar. Posjet Vukovarskoj bolnici i Spomen domu na Ovčari ostavio je prilično snažan dojam na umirov­ljenike, a raspoloženje su krajem dana ipak popravili tamburaši.

     Treći dan bio je rezerviran za po­sjet gradu na Dravi, Osijeku. Zbog već planiranog povratka bilo je do­voljno vremena samo za obilazak Tvrđe i kavu na glavnom gradskom trgu. Iz slavonske u dalmatinsku me­tropolu umirovljenici su stigli u ve­černjim satima.

Asja Tomin