UVODNA RIJEČ

Prvi april je prošao

Piše: Milan Dalmacija

     Umirovljenička populacija, oko 1,2 milijuna ljudi, svakod­nevno trpi udarce sa svih strana, pa i od onih koje su birali da ih zastupaju i vode brigu o njima. Tako je ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić, inače poznat po tome da mu je jezik brži od pameti, ponovno briljirao. I to dvaput.

     „I dalje će većina ljudi ići između 60 i 65 u mirovinu. Oni koji su najranjiviji, naši građevinski radnici, gospođe blagajnice u du­ćanima, medicinske sestre, svi oni koji ulaze na tržište rada s 18 godina, mogu otići u mirovinu sa 41 godinom staža i 60 godina života. Oni koji studiraju do 24.-25. godine ići će sa 65. Dakle, samo oni koji neće uspjeti 41 godinu staža do 65. osigurati radit će do 67 godina", reče Pavić i ostane živ prvi put.

     To bi funkcioniralo u savršenom gospodarsko-političkom okruženju, a svi dobro znamo da ništa na ovom svijetu nije sa­vršeno, a pogotovo ne u Hrvatskoj. Naime, krajem veljače je u Hrvatskoj od nešto više od 1,5 milijuna osiguranika, njih gotovo 350.000 radilo na određeno vrijeme, a malo iznad 50.000 u ne­punom radnom vremenu. U skupini onih između 15 i 39 godina registrirano je 25.800 prijava na nepuno radno vrijeme. Ako uz­memo u obzir prosječno trajanje studija od 7,5 godina i stručno osposobljavanje koje traje godinu dana i još godinu dana traže­nja posla, naš bi budući penzić, s ovakvim nesigurnim radnim vi­jekom, u mirovinu mogao otići i u 70. Da ne spominjemo stotine tisuća honoraraca, kojima su doprinosi smanjeni. Dakle, budu­ćim generacijama ne gine ništa drugo negoli najniža mirovina. A što je s onima koji su otišli u mirovinu i dobili mogućnost da je radom mrvicu poboljšaju?

     „Ono što je najbolje, kada malo razgovaramo s umirovljenici­ma koji rade, ili vi mediji što razgovarate, nije čak ni glavni razlog novac, već žele biti uključeniji u društvo, žele se osjećati korisni­ma", reče Pavić i ostane živ drugi put.

     Iako nije dobro što ljudi moraju raditi dok su u mirovini (a što dovoljno govori o kvaliteti mirovinskog sustava), oni su na to pri­siljeni, jer s prosječno 2.407 kuna su svakoga mjeseca u troumici: hoće li sve dati na normalnu prehranu, hoće li platiti režije da im ne sjedne ovrha ili će odabrati život bez nužnih lijekova? Nema tu riječi o socijalizaciji, već o pukom preživljavanju.

     Uostalom, umirovljenici su socijalizirana bića. Ministar ne zna da sve SUH-ove podružnice provode brojne aktivnosti na kojima se umirovljenici mogu družiti, zabavljati se i nakratko za­boraviti sve ovo. Izleti, plesnjaci, spontana druženja su način na koji naši penzići ostaju u društvu. Oni se ne uključuju u njega, jer su odavno njegov dio. A i bili su dovoljno korisni kroz svoj radni vijek i red je da se malo i odmore. Zaslužili su.

     Ali nisu zaslužili biti bijesni čitave godine. Prvi april je prošao i ovakve izjave više nisu šala. Umirovljenici su nam to potvrdili na našoj tematskoj Facebook stranici: „Od povišice što dobijemo možemo kupiti karton jaja i gađati ga. Možda više neće pričati gluposti i ponižavati ljude", reče ljutito Slavica Grubešić.

     Pa, ministre, sretan Uskrs žele vam društveno uključeni, kori­sni i bijesni umirovljenici.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

OSIJEK: Krstarenje Dunavom

     Već godinama u Osijeku pristaju riječni kruzeri i dovo­de goste iz cijeloga svijeta i na taj način omogućavaju razvoj turizma u Slavoniji. Grupa članova Udruge SUH Osijek odlučila je 23. lipnja krenuti na krstarenje Dunavom i doživjeti ugođaj putovanja najvećom rijekom Europe.

Kruzer je isplovio u 13,30 i pružio nam prekrasan pogled s palube na lijepi Osijek, a u je brod uplovio u Dunav i nastavio uzvodno do Budimpešte, a nas, te Dance,   Norvežane i Izraelce koji su već bili na brodu, čekao je ručak s velikim izborom jela.

     Nijedna prijestolnica se nije tako vješto smjestila oko Du­nava kao Budimpešta, koja leži povezana s devet mostova u nizu. Uskoro su vidjeli zašto je to jedan od najljepših europ­skih gradova. Zgrada mađarskog parlamenta najpoznatiji je simbol grada i jedna od najljepših administrativnih zgrada u Europi. Inspirirana je zgradom parlamenta u Londonu, ali za razliku od 123 metra londonskog parlamenta, ova impozan­tna građevina zauzima čak 268 metara obale Dunava. Treći je po veličini parlament u svijetu i drugi u Europi. Poslije ručka krenuli su u panoramski obilazak  Budimpešte autobusom s lokalnim vodičem. Iz grada su isplovili u kasnim večernjim sa­tima, uživajući u prekrasnoj panorami.

     Plovidba dalje i stižu do brane Gabčikovo, gdje je zbog hi­drocentrale Dunav pregrađen. Moraju čekati prolaz kroz usta­vu, a kad se podigao nivo Dunava na gornju razinu nastavljaju ploviti prema Bratislavi. Ondje je organiziran obilazak vlaki- ćem i pješice po pješačkoj zoni uz vodiča. Odlaze kroz stari dio grada do parlamenta i bratislavskog dvorca gdje je predivan pogled na panoramu Bratislave. Po povratku je na rasporedu bila kapetanova gala večera, uz prigodni program koji izvode članovi posade broda i gosti iz Slovačke.

     U ranim jutarnjim satima 26. lipnja stižu u Beč, a nakon doručka u obilazak grada autobusom sa stručnim vodičem. Beč ima bezbroj znamenitosti, a ovog puta vrijedi izdvojiti po­znatu zgradu arhitekta Hundertwassera, građenu po uzoru na Gaudija u Barceloni. Uz nju je izgradio i Hundertwasser Villa- ge, u kojem su suvenirnice i barovi u njegovom stilu sa nerav­nim podovima i nepravilnim namještajem. Bili su i u velikom parku ruža. Zanimljivo je da su sve ruže posađene uz donacije i na svakoj je tablica s podacima donatora. Nakon slobodnog popodneva, kao i svake večeri, bogati obrok u glazbeno-za- bavni program.

     Ujutro 28. lipnja nakon doručka napuštaju kruzer i čekaju autobus da ih vrati, preko Mađarske, kući u Osijek. Ovo krsta­renje ih se svih toliko dojmilo da su se kod kapetana raspiti­vali o mogućnosti krstarenja Dunavom prema Crnom moru. Dobili su korisne informacije, kako bi sljedeće godine mogli organizirati plovidbu nizvodno i uživati u krajolicima i grado­vima uz Dunav.

Mato Obradović


 

Đakovo: Veliki planovi

     Svakog drugog četvrtka podružnica SUH-a iz Đakova organizira zabavu u Gradskom podru­mu. Na posljednjoj je bilo 40-ak članova, što je bila idealna prilika za dogovor oko organizacije drugih aktivnosti. U planu je izlet na Borovik, ali i sudjelovanje na Sportskim susretima SUH-a Osječ- ko-baranjske županije.

     Upravo zbog tog velikog događaja, Đakovčani su, zajedno s predstavnicima ostalih SUH-ovih po­družnica u županiji, 4. lipnja sudjelovali na sastanku Županijskog povjereništva, gdje su dogovorili sve detalje. Grad domaćin je Donji Miholjac.

Željko Kovač


DONJI MIHOLJAC: 20 godina ponosa i dobrih djela

     Udruga SUH-a Donji Miholjac obilježila je 23.11.2017. na sve­čanoj sjednici skupštine u pro­storijama Ribičkog doma na Staroj Dravi čak 20 godina postojanja.

Predsjednik Zlatko Risek na sjedni­ci je prezentirao izvješće o radu i dje­lovanju, a po tome je donijeta odluka o proglašenju Mire Kosić za doživotnu počasnu predsjednicu. Dodijeljene su povelje suradnje i zahvalnice pojedin­cima i pravnim osobama za pomoć u radu te priznanja članovima za aktiv­no sudjelovanje u radu i promicanje vrijednosti Udruge.

     Osim članova, svečanoj sjednici nazočili su i brojni gosti, između osta­lih, dogradonačelnik Donjeg Miholjca Tomislav Brusač, predsjednik donjo- miholjačkog Crvenog križa Ivan Pe- triševac, izaslanik predsjednice SUH-a Mato Obradović te predsjednik SUH-a Strizivojna Zeljko Guljašević.

     Podružnicu SUH-a u Donjem Miholjcu 1997. osnovali su Mladen Čipić, Katica Jagodić, Janez Smrekar, Ante Šimunović, Marija Varaždinac te za- pisničarka Katica Golinac. Podružnica je 17.05.2013. godine uz suglasnost SUH-a Zagreb registrirana u Udrugu....

Read more...


 

Osijek: Provod u Laktašima

     Pun autobus sa 51 članom Udruge SUH-a Osijek, 7. svibnja 2018. krenuo je u Terme Laktaši. Njima se pridružilo i dvoje ko­lega iz Zagreba. Pred hotelom dočekala ih je direktorica Mirja­na Čomić i osoblje, koje ih je srdačno pozdravilo i iznijelo prtljagu do soba. Organiziran je doček s pićem dobrodošlice i kavom, te je predstavljen program boravka, uz terapije obogaćene atraktivnim sadržajima. Terapeuti su odmah napravili raspored terapija, tako da je dobar dio umirovljenika već prvi dan obavio prve terapije. Sljedeće jutro čekao ih je osobni raspored terapija.

     Radosna novost je i uvođenje stimulativnog popusta, nakon četvrtog dolaska ostvaruje se popust od četiri posto na ugovorenu cijenu, a za svaki novi dolazak popust raste do 10 posto. Ove go­dine, kao iznenađenje i nagradu za redovite dolaske organiziran je izlet u nacionalni park „Kozara" gdje je za ručak spremljen vojnički grah, a umirovljenici su obišli spomen područje sa spomenikom i muzejom.      Članovi su mogli kupiti jedini pravi sir Trapist, koji se ovdje proizvodi po stoljetnoj recepturi opata trapista, a za kupce je bila organizirana nabavka.

Posljednjeg dana boravka, poslije večere, uz živu glazbu člani­ce i članovi udruge opustili su se uz pjesmu i ples. Po onome što se moglo vidjeti, u dobroj su kondiciji i raspoloženju neumorno plesali kola i druge plesove, a ni najstariji bračni par Poštič s više od 80 godina svaki, nije odolio atmosferi i veselju.

     Veliki broj članova izrazio je želju da se posjet Termama Laktaši organizira i u jesen, ako se skupi dovoljno zainteresiranih. No, za posjet iduče godine su svi zaokružili „za" u anketi koja je provede­na na povratku kuči.

Mato Obradović

 


 

Osijek: „Sanacija" bolesnih i bijednih

     U Osijeku je 15. studenog održana edukativna radionica „Kako do do­stojanstva", a okupila je 48 članova osječkog SUH-a. Uvodno je predsjednik Podružnice Mato Obradović naglasio kako je cilj ove radionice upoznavanje članova, ali i drugih starijih osoba sa so­cijalnim pravima koja im trebaju pomoći u rješavanju svakodnevnih problema, a potpredsjednica SUH-a Biserka Budigam predstavila je projekt koji SUH provodi u suradnji s Ministarstvom za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

     O socijalnim pravima u gradu Osijeku govorila je socijalna radnica Vesna Čonda, predstavnica osječkog Centra za socijalni rad, koja je istaknula kako su prava umirovljenika i starijih osoba vezana isključi­vo za sanaciju teškog materijalnog statu­sa i lošeg zdravstvenog stanja, da su sred­stva ograničena i da se uglavnom sani­raju najteži slučajevi. Uz organizaciju volonterske pomoći u kući i dostavu toplih obroka potrebiti­ma, naglasila je problem smještaja u dom, jer se na smještaj u tzv. gradski dom dugo čeka, jer je je­dini socijalno i novčano prihvatljiv prosječnom umirovljeniku, a za smje­štaj u privatne domove Osječani nemaju novaca.

     Na dvosatnoj radioni­ci, prisutni umirovljenici nisu imali mnogo pitanja, jer im je jasno kako se problem sramotno niskih mirovi­na mora rješavati kroz mirovinski sustav, a ne kroz sustav socijalne skrbi. Predsjednik Obradović istaknuo je kako su članovi, a i on sam, zadovoljni radionicom jer su po prvi puta od stručnih osoba mogli čuti nešto više i detaljnije o vlastitim socijal­nim pravima te su se složili kako su radi­onice ovakvog tipa itekako dobrodošle i potrebne, kako u Osijeku, tako i u ostatku Hrvatske.