UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

OSIJEK: Jezero za dušu

     Osječki SUH-ovci već tradicionalno ljeti idu na cjelodnevni iz­let u obližnju Orahovicu na jezero sa svježom izvorskom vodom, u prepunom autobusu. Dan provode u druženju, šetnji oko jeze­ra i do obližnje utvrde Ružica-grad koja se spominje još od 1357. godine kao kraljevska imovina.

     Kupaju se i uživaju u predivnoj prirodi uz temperaturu vode od 26 i zraka 30 stupnjeva, uz organizirani bogati roštilj. U gru­pama SUH-ovci također koriste prigodu druženja i kupanja u Osijeku na jezeru u naselju Jug II. i na bazenu Kneževi vinogra­di, te u obnovljenim Bizovačkim toplicama i drugdje. Mnogi ko­riste i blizinu Mađarske za kupanja u njihovim uređenim kupali­štima u Šiklošu i Harkanju.

     Ove godine išli su posjetiti i kupališni kompleks u Laktašima. Utisci su izvanredni, a kupalište je izuzetno uređeno, sa svim sadržajima za potpuni užitak. Oko cijelog kupališnog kompleksa ima povoljnih ležaljki i suncobrana te ukusnih ćevapa, uz ponu­du rashlađenog pića...

Read more...

 

OSIJEK: Domaća atmosfera u Laktašima

     Pun autobus sa čak 59 članova Udruge SUH Osijek 9. svibnja ove godine krenuo je u Terme Laktaši. Tamo su im se pri­družili njihovi prijatelji iz Zagreba i Osijeka koji su dolazili vlastitim automobilima, pa ih je u Laktašima bilo ukupno 66. Nakon puta od tri i pol sata vožnje konačno su stigli na odredište - hotel San u mjestu Laktaši.

     Pred hotelom ih je srdačno dočekala direktorica Mirjana Čomić i njezini surad­nici. Dok su se smjestili u hotel direktori­ca ih je pozvala na organiziran doček s pićem dobrodošlice i kavom. Čomić ih je upoznala sa svojim timom i predstavila bogat program njihovog boravka, koji je, uz terapije, obogaćen raznim atraktivnim sadržajima. Po izlasku iz dvorane doče­kao ih je gotov raspored pregleda kod liječnika, s kojima su odmah započeli. Nakon pregleda čekali su ih terapeuti i odmah radili raspored terapija, tako da je dobar dio SUH-ovaca već prvi dan obavio terapije. Sljedeće jutro čekao ih je poimenični i osobni raspored terapija, a novost je uređena Stara banja koja se sada broji kao terapija, naravno po izbo­ru....

Read more...

 

OSIJEK: Na fitnessu i u 80-tim!

     Članice osječkog SUH-a već se petnaest godina rekreiraju na razne načine, no ove godine odlučile su se za fitness centar XXL u Osijeku u kojem vježbaju svakog petka i utorka. Iako najmlađa ima 59, a najstarija 81. godinu (prosjek im je 74), spremno i s puno elana vježbaju punih sat vremena, uz kondicijskog trenera Andreja Jovanovića. „Jako smo zadovoljne. Vježbe su prilagođene nama i za nas su fizička i psihička relak­sacija. Osjećamo se puno bolje i vjerujemo da time stječemo kondiciju. Nije nam teško, mi smo utrenirane’, ponosno kaže Mira Rađenović, predstavnica grupe....

Read more...

 

OSIJEK: Domaća atmosfera u Laktašima

     Pun autobus sa čak 59 članova Udruge SUH Osijek 9. svibnja ove godine krenuo je u Terme Laktaši. Tamo su im se pri­družili njihovi prijatelji iz Zagreba i Osijeka koji su dolazili vlastitim automobilima, pa ih je u Laktašima bilo ukupno 66. Nakon puta od tri i pol sata vožnje konačno su stigli na odredište - hotel San u mjestu Laktaši.

     Pred hotelom ih je srdačno dočekala direktorica Mirjana Čomić i njezini surad­nici. Dok su se smjestili u hotel direktori­ca ih je pozvala na organiziran doček s pićem dobrodošlice i kavom. Čomić ih je upoznala sa svojim timom i predstavila bogat program njihovog boravka, koji je, uz terapije, obogaćen raznim atraktivnim sadržajima. Po izlasku iz dvorane doče­kao ih je gotov raspored pregleda kod liječnika, s kojima su odmah započeli. Nakon pregleda čekali su ih terapeuti i odmah radili raspored terapija, tako da je dobar dio SUH-ovaca već prvi dan obavio terapije. Sljedeće jutro čekao ih je poimenični i osobni raspored terapija, a novost je uređena Stara banja koja se sada broji kao terapija, naravno po izbo­ru....

Read more...

OSIJEK: Uživanje u Laktašima

     Pun autobus čak 46 članova Udruge SUH-a Osijek prohlad­nog i kišovitog jutra u 8 sati 14. listopada 2015. godine krenuo je u do tada nama svima nepoznate Terme Lakta­ši. Pridružilo nam se još četvero prijateljica i prijatelja iz Zagre­ba, pa nas je bilo ukupno 50 znatiželjnika. Nakon puta od četiri sata, tijekom kojeg smo znatiželjno pogledavali kamo idemo, s jednom pauzom i malo graničnih formalnosti koje su protekle bez problema, konačno smo stigli do mjesta Laktaši.

     Pred hotelom San nas je dočekala direktorica Mirjana Čomić i ekipa njenih suradnika, koji su nas srdačno pozdravili i potrča­li s kišobranima da ne pokisnemo, jer kiša je nesmiljeno pada­la. Na recepciji smo se prijavili i primili ključeve soba po unapri­jed određenom rasporedu koji smo na vrijeme poslali iz Osije­ka. Za to vrijeme vrijedno osoblje je iznijelo našu prtljagu iz au­tobusa i odnijelo je u naše sobe....

Read more...