UVODNA RIJEČ

Draga Kolinda, hvala na torti

Piše: Jasna A. Petrović

     Naša heroina, Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, Silvestrovo je provela obilazeći Dom za starije Sveta Ana u Zagrebu. Donijela im je košaru slatkiša, pića i kave, kao i tortu, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom. No, nisu umi­rovljenici samo recitirali i pjevali. One pričljivije zanimalo je i hoće li se visoka gošća kandidirati za još jedan mandat, na što im je ona odgovorila: „Polako, korak po korak!"

     Eto, prvi korak je učinjen, Predsjednica je umirovljenike nahranila kolačima.

Oni pak umirovljenici tanjega džepa, ohrabrili su se glasno po­žaliti na niske mirovine, na što im je Predsjednica rekla da su „nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle". Šteta što u svoje noćne šetnje nije povela i ministre financija i mirovinskog sustava, jer oni tvrde suprotno - da su mirovine puno rasle prošlih godina, ali daleko više nego što bi mogle.

      I tko je tu u pravu, Kolinda optimist ili Pavić pesimist? Jesu li miro­vine mogle više rasti kako tvrde umirovljenici i Kolinda ili za rast ma­lih mirovina nije bilo novaca, već samo za rast povlaštenih i velikih?

     I tako bi nam Kolinda s tortom djelovala na toplinu oko srca, hu­mano i sućutno, kad se ne bismo sjetili Marije Antoanete koja je ispr­va bila jako omiljena u narodu, dok za francuske revolucije nije pla­tila danak svojoj rastrošnosti. Nabujaloj masi siromaha koji su kretali u osvajanje Bastille tražeći pravo na kruh, naivno je poručila preko dvorjana: „Ako nemate za kruh, jedite kolače!"

     Život u paralelnom svijetu je značajka mnogih na vlasti. Tu nije riječ o urođenoj, već stečenoj bezosjećajnosti i bahatosti, kao pri­rodnom slijedu neprepoznavanja siromaštva i poniženosti. Kolinda za cijelog svog dosadašnjeg mandata nije niti jednom prihvatila prijedlog umirovljeničkih udruga da ih primi na razgovor na temu siromaštva starijih osoba, po čemu smo na vrhu EU ljestvice. Niti u prigodi 25. obljetnice Sindikata umirovljenika nije prihvatila dolazak umirovljeničkog izaslanstva.

     Izgleda da nju, zaključujemo, zapravo ne zanimaju uvjeti života i dostojanstvo umirovljenika. Ona nije došla pitati kako živi dva posto bogatijih osoba starijih od 65 godina - jer samo ih toliko uspijeva do­biti i platiti smještaj u domovima umirovljenika. Ona nije otišla pro­vesti noć po ulicama gdje sjenoviti sakupljači plastičnih boca i kopači po kontejnerima promiču sa svojim velikim torbama i vrećama, nije bila sa 52 posto onih s mirovinama nižima od 2.321 kune - što je hr­vatska linija siromaštva.

     Ne, nije. Kolindu su pitali na Silverstrovo zašto je došla kod umi­rovljenika u Svetu Anu, a ona im je odgovorila: „Htjela sam vidjeti kako vi tulumarite".

     Mala nada ostaje u srcima ostarjele četvrtine stanovništva. Pod­sjetimo, tijekom izborne kampanje, u novogodišnjoj noći Kolinda je slavila sa šatorašima u Savskoj 66 pod parolom „Branitelji i narod na ulici, a agresori i dezerteri u foteljama". Uskoro su branitelji dobili bit­no povećana prava i mirovine. Sada je došla kod umirovljenika, gdje su je dočekali s prigodnim transparentom na zidu: „Dobrota je jezik koji vide slijepi i čuju gluhi." I donijela je tortu.

     Hvala, draga Kolinda, na torti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Osijek: Laktaša nikad dosta

     Pun autobus članova udruge SUH Osijek uputio se 8. svib­nja 2017. u terme Laktaši, a kako bi bilo još veselije, pri­družilo im se nekoliko kolega iz Zagreba i Osijeka. Hotel San ponovno je bio privremeni dom SUH-ovcima, gdje ih je dočekalo osoblje hotela u pratnji doktorice Dušice Jokić. Doktorica je, uz srdačan doček i piće dobrodošlice, gostima predstavila program boravka, uključujući sve terapije, lako je riječ o čak 50 SUH-ovaca, terapije su išle prema rasporedu, bez ikakvih problema.

     Dok je dan bio rezerviran za terapije i opuštanje, večer se provodila uz glazbu, pjesmu i ples. Naravno, tu je i obavezni izlet u Banja Luku, uz razgledavanje tvrđave  Kaštel izgrađene u trećem stoljeću, te Sabornog hrama Hrista Spasitelja i ka­toličke Katedrale sv. Bonaventure, sjedišta banjalučke bisku­pije. Posebno zanimljiv je bio posjet trapističkoj opatiji gdje je izletnike opat Franjo upoznao sa svim tradicijama trapista, posebno proizvodnjom sira, čiji je recept još uvijek tajna nji­hovog reda.

     Kako bi obilazak Banja Luke bio još nezaboravniji, SUH-ov- ci su popili piće na 15. katu poslovnog centra Integra odakle se pruža spektakularni pogled. Članovi i članice SUH-a od svih termi i toplica najradije odlaze u Laktaše zbog kvalitete us­luge, ljubaznosti svog osoblja i fantastičnog osjećaja s kojim svakog puta odlaze iz Laktaša. Po povratku kući odmah je pro­vedena anketa hoće li se vratiti u Laktaše dogodine i, naravno, odlučili su da se vraćaju. Terme Laktaši, vidimo se dogodine.

Ma to Obradović