UVODNA RIJEČ

Guljenje lubenice

Piše: Jasna A. Petrović

     NASA-in inženjer je pred koju godinu patentirao novi način guljenja i serviranja lubenice. Potrebne su dvije podjednake lubenice, jednu ogulite i ispolirate brusnim papirom, a drugu prepolovite i izdubite (izdubljeno bacite ili pasirate u sok) te ih potom samo spojite, ostalo je dječja igra, a možete to nazvati i mirovinskom reformom na hrvatski način.

     Nije ministar Pavić osobito inventivan, već je naprosto uzeo oguljenu lubenicu od Miranda Mrsića, a on izdubio dru­gu lubenicu, pa ih spojio. Ne bi se on dosjetio dubljenju lu­benice, da mu nisu pomogle četiri inozemne banke koje drže četiri obvezna mirovinska fonda drugog stupa, a čija je mašto­vitost od 2002. godine, kad je uveden drugi mirovinski stup, pokazala neslućene razmjere. Izmislili su privatizaciju četvrtine mirovinskog sustava tako da u najboljoj maniri najomiljenijeg književnog negativca 20. stoljeća, Ostapa Bendera, uzmu drža­vi 5,5 milijardi kuna, a onda joj te iste novce posude uz visoke kamate, i tako kroz 17 godina proizvedu 100 milijardi javnog duga. Ma to je sitnica za domaćeg fondovskog Bendera.

     Pitate se kakva je njemu pak korist? Pa čovjek lijepo ima prosječno 17.000 kuna mjesečne plaće, vozi se u automobili­ma s guznim grijanjem, moćan je i svemoguć, a što je najvaž­nije, može se bez ikakvog nadzora onih čiji novac obrće igrati do besvijesti. Može, jer mu se hoće, kupiti Ledo dionice za po 8.000 kuna, a prodati ih po 603 kune. Može uvjeravati„štediše" kako im čuvaju i kapitaliziraju mirovinsku štednju, a da pri tom tog novca niti nema u opipljivoj formi.

     Lukavi Bender smisli kako napraviti opću medijsku hajku na vlast kako bi od države izmuzli još 20,25 posto iz javnih fi­nancija dodatka na mirovinu, a onda će od tog dodatka, onima bogatijima isplatiti 15 posto gotovine pri odlasku u mirovinu. Suprotno definiciji da je svrha mirovine zaštita od siromaštva u starosti. Suprotno pameti i interesu starih.

     I kad već vidi da mu ipak pohlepa nije zadovoljena, smisli novi bankarski proizvod, posmrtni kredit. Kako je nakon deset­ljetnog pohoda domaćih lešinara ostalo još dosta nekretnina u vlasništvu staraca, hajde da Bender ubere svoju žrtvu paljeni­cu.    Dat će starcima, ali samo onima s vrijednim nekretninama, kredit u npr. 70 posto vrijednosti, odmah ili na mjesečne obro­ke, a onda će dodati administrativne troškove i visoke kamate te za bagatelu doći do ogromne nekretninske mase, kojom će onda diktirati cijene na tržištu.

     Što je igra? To je aktivnost jedne ili više osoba koja služi za razonodu i zabavu. Bit igre je postići neki cilj pridržavajući se zadanih pravila. Sve se poklapa, pogotovo ako ti sam pišeš pravila.

     E moj Ostape, što je guljenje lubenice spram guljenja na­roda, zar ne?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Osijek: Laktaša nikad dosta

     Pun autobus članova udruge SUH Osijek uputio se 8. svib­nja 2017. u terme Laktaši, a kako bi bilo još veselije, pri­družilo im se nekoliko kolega iz Zagreba i Osijeka. Hotel San ponovno je bio privremeni dom SUH-ovcima, gdje ih je dočekalo osoblje hotela u pratnji doktorice Dušice Jokić. Doktorica je, uz srdačan doček i piće dobrodošlice, gostima predstavila program boravka, uključujući sve terapije, lako je riječ o čak 50 SUH-ovaca, terapije su išle prema rasporedu, bez ikakvih problema.

     Dok je dan bio rezerviran za terapije i opuštanje, večer se provodila uz glazbu, pjesmu i ples. Naravno, tu je i obavezni izlet u Banja Luku, uz razgledavanje tvrđave  Kaštel izgrađene u trećem stoljeću, te Sabornog hrama Hrista Spasitelja i ka­toličke Katedrale sv. Bonaventure, sjedišta banjalučke bisku­pije. Posebno zanimljiv je bio posjet trapističkoj opatiji gdje je izletnike opat Franjo upoznao sa svim tradicijama trapista, posebno proizvodnjom sira, čiji je recept još uvijek tajna nji­hovog reda.

     Kako bi obilazak Banja Luke bio još nezaboravniji, SUH-ov- ci su popili piće na 15. katu poslovnog centra Integra odakle se pruža spektakularni pogled. Članovi i članice SUH-a od svih termi i toplica najradije odlaze u Laktaše zbog kvalitete us­luge, ljubaznosti svog osoblja i fantastičnog osjećaja s kojim svakog puta odlaze iz Laktaša. Po povratku kući odmah je pro­vedena anketa hoće li se vratiti u Laktaše dogodine i, naravno, odlučili su da se vraćaju. Terme Laktaši, vidimo se dogodine.

Ma to Obradović