UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

OSIJEK: Domaća atmosfera u Laktašima

 

     Pun autobus sa čak 59 članova Udruge SUH Osijek 9. svibnja ove godine krenuo je u Terme Laktaši. Tamo su im se pri­družili njihovi prijatelji iz Zagreba i Osijeka koji su dolazili vlastitim automobilima, pa ih je u Laktašima bilo ukupno 66. Nakon puta od tri i pol sata vožnje konačno su stigli na odredište - hotel San u mjestu Laktaši.

     Pred hotelom ih je srdačno dočekala direktorica Mirjana Čomić i njezini surad­nici. Dok su se smjestili u hotel direktori­ca ih je pozvala na organiziran doček s pićem dobrodošlice i kavom. Čomić ih je upoznala sa svojim timom i predstavila bogat program njihovog boravka, koji je, uz terapije, obogaćen raznim atraktivnim sadržajima. Po izlasku iz dvorane doče­kao ih je gotov raspored pregleda kod liječnika, s kojima su odmah započeli. Nakon pregleda čekali su ih terapeuti i odmah radili raspored terapija, tako da je dobar dio SUH-ovaca već prvi dan obavio terapije. Sljedeće jutro čekao ih je poimenični i osobni raspored terapija, a novost je uređena Stara banja koja se sada broji kao terapija, naravno po izbo­ru.

     S direktoricom Turističkog ureda u Laktašima krenuli su u obilazak mjesta od 6.000 stanovnika. Prelijepi je to grad sa starinama poput rimskih termi i drugih znamenitosti još iz prapovijesti. Članice i članovi SUH-a popunili su kafiće, ljekar­ne i trgovine u Laktašima i svatko je našao ono što ga je zanimalo.

     Pred večeru uslijedio je razgled i pra­voslavne crkve. Nakon 15 godina 2007. je završena gradnja veličanstvenog Hra­ma Pokrova presvete Bogorodice u cen­tru Laktaša. Izlet u Banja Luku započeo je panoramskim obilaskom grada. Raz­gledali su tvrđavu Kastel, novoobnovljenu džamiju Ferhadiju, Saborni hram Hris- ta Spasitelja, katoličku katedralu sv. Bonaventure i sjedište   Banjalučke bisku­pije. U hotelu ih je svaku večer zabavlja­la živa glazba, što je razveselilo sve čla­nove. Novost je besplatni oftalmološki pregled i, naravno po povoljnoj cijeni, kupovina naočala u Polikliniku Svjetlost u Banjoj Luci.

     Po povratku kući u Osijek nakon deset dana, utisak i doživljaj svih članova bio je isti - nigdje nisu doživjeli takvu kvalitetu i poštovanje cjelokupnog osoblja, a poseb­no ih je oduševila direktorica Čomić koja se pobrinula da sve bude besprijekorno organizirano. Otišli su iz Laktaša s veli­kom željom za skorim povratkom, jer su od samog početka boravka na svakom koraku osjećali domaću atmosferu. Dokaz veoma lijepog odnosa s osobljem jest i zajednička fotografija na odlasku. Budući su ove dvije godine bile promotivne, SUH-ovci očekuju novu ponudu za njihov boravak i nadaju se pozitivnim iznenađe­njima za sljedeće putovanje u Terme Laktaši.