UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

OSIJEK: Domaća atmosfera u Laktašima

 

     Pun autobus sa čak 59 članova Udruge SUH Osijek 9. svibnja ove godine krenuo je u Terme Laktaši. Tamo su im se pri­družili njihovi prijatelji iz Zagreba i Osijeka koji su dolazili vlastitim automobilima, pa ih je u Laktašima bilo ukupno 66. Nakon puta od tri i pol sata vožnje konačno su stigli na odredište - hotel San u mjestu Laktaši.

     Pred hotelom ih je srdačno dočekala direktorica Mirjana Čomić i njezini surad­nici. Dok su se smjestili u hotel direktori­ca ih je pozvala na organiziran doček s pićem dobrodošlice i kavom. Čomić ih je upoznala sa svojim timom i predstavila bogat program njihovog boravka, koji je, uz terapije, obogaćen raznim atraktivnim sadržajima. Po izlasku iz dvorane doče­kao ih je gotov raspored pregleda kod liječnika, s kojima su odmah započeli. Nakon pregleda čekali su ih terapeuti i odmah radili raspored terapija, tako da je dobar dio SUH-ovaca već prvi dan obavio terapije. Sljedeće jutro čekao ih je poimenični i osobni raspored terapija, a novost je uređena Stara banja koja se sada broji kao terapija, naravno po izbo­ru.

     S direktoricom Turističkog ureda u Laktašima krenuli su u obilazak mjesta od 6.000 stanovnika. Prelijepi je to grad sa starinama poput rimskih termi i drugih znamenitosti još iz prapovijesti. Članice i članovi SUH-a popunili su kafiće, ljekar­ne i trgovine u Laktašima i svatko je našao ono što ga je zanimalo.

     Pred večeru uslijedio je razgled i pra­voslavne crkve. Nakon 15 godina 2007. je završena gradnja veličanstvenog Hra­ma Pokrova presvete Bogorodice u cen­tru Laktaša. Izlet u Banja Luku započeo je panoramskim obilaskom grada. Raz­gledali su tvrđavu Kastel, novoobnovljenu džamiju Ferhadiju, Saborni hram Hris- ta Spasitelja, katoličku katedralu sv. Bonaventure i sjedište   Banjalučke bisku­pije. U hotelu ih je svaku večer zabavlja­la živa glazba, što je razveselilo sve čla­nove. Novost je besplatni oftalmološki pregled i, naravno po povoljnoj cijeni, kupovina naočala u Polikliniku Svjetlost u Banjoj Luci.

     Po povratku kući u Osijek nakon deset dana, utisak i doživljaj svih članova bio je isti - nigdje nisu doživjeli takvu kvalitetu i poštovanje cjelokupnog osoblja, a poseb­no ih je oduševila direktorica Čomić koja se pobrinula da sve bude besprijekorno organizirano. Otišli su iz Laktaša s veli­kom željom za skorim povratkom, jer su od samog početka boravka na svakom koraku osjećali domaću atmosferu. Dokaz veoma lijepog odnosa s osobljem jest i zajednička fotografija na odlasku. Budući su ove dvije godine bile promotivne, SUH-ovci očekuju novu ponudu za njihov boravak i nadaju se pozitivnim iznenađe­njima za sljedeće putovanje u Terme Laktaši.