UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

OSIJEK: Na fitnessu i u 80-tim!

     Članice osječkog SUH-a već se petnaest godina rekreiraju na razne načine, no ove godine odlučile su se za fitness centar XXL u Osijeku u kojem vježbaju svakog petka i utorka. Iako najmlađa ima 59, a najstarija 81. godinu (prosjek im je 74), spremno i s puno elana vježbaju punih sat vremena, uz kondicijskog trenera Andreja Jovanovića. „Jako smo zadovoljne. Vježbe su prilagođene nama i za nas su fizička i psihička relak­sacija. Osjećamo se puno bolje i vjerujemo da time stječemo kondiciju. Nije nam teško, mi smo utrenirane’, ponosno kaže Mira Rađenović, predstavnica grupe.

     Bez ikakvog pogovora izvode sve vježbe, i to uz puno humo­ra na račun vlastitog izgleda i godina. Neke vježbe idu malo teže, poput onih s loptom za pilates, ali trener ih ohrabruje za svaku vježbu. Pojedine članice su se pohvalile i gubitkom težine. Jedna od njih smršavila je čak pet kilograma, a vježbe joj pomažu i u borbi s osteoporozom. Trener za ovu neobičnu skupinu Osječanki ima samo riječi pohvale:

     „Tako pozitivnu energiju i želju za treningom nisam vidio ni kod puno mlađih osoba. Posebno impresionira njihova disci­pliniranost i predanost. Maksimalno su posvećene i trude se pravilno izvesti sve vježbe, a one su prilagođene njihovoj dobi’, rekao je Andrej Jovanović i dodao kako se tjelesnim vježbanjem postiže zadržavanje visoke razine snage, fleksibilnosti i izdržljivosti u poznim godinama, što omogućuje kvalitetniji život i efikasnije obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Čestitamo našim članicama i želimo da i dalje uporno treniraju!