UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

OSIJEK: Na fitnessu i u 80-tim!

     Članice osječkog SUH-a već se petnaest godina rekreiraju na razne načine, no ove godine odlučile su se za fitness centar XXL u Osijeku u kojem vježbaju svakog petka i utorka. Iako najmlađa ima 59, a najstarija 81. godinu (prosjek im je 74), spremno i s puno elana vježbaju punih sat vremena, uz kondicijskog trenera Andreja Jovanovića. „Jako smo zadovoljne. Vježbe su prilagođene nama i za nas su fizička i psihička relak­sacija. Osjećamo se puno bolje i vjerujemo da time stječemo kondiciju. Nije nam teško, mi smo utrenirane’, ponosno kaže Mira Rađenović, predstavnica grupe.

     Bez ikakvog pogovora izvode sve vježbe, i to uz puno humo­ra na račun vlastitog izgleda i godina. Neke vježbe idu malo teže, poput onih s loptom za pilates, ali trener ih ohrabruje za svaku vježbu. Pojedine članice su se pohvalile i gubitkom težine. Jedna od njih smršavila je čak pet kilograma, a vježbe joj pomažu i u borbi s osteoporozom. Trener za ovu neobičnu skupinu Osječanki ima samo riječi pohvale:

     „Tako pozitivnu energiju i želju za treningom nisam vidio ni kod puno mlađih osoba. Posebno impresionira njihova disci­pliniranost i predanost. Maksimalno su posvećene i trude se pravilno izvesti sve vježbe, a one su prilagođene njihovoj dobi’, rekao je Andrej Jovanović i dodao kako se tjelesnim vježbanjem postiže zadržavanje visoke razine snage, fleksibilnosti i izdržljivosti u poznim godinama, što omogućuje kvalitetniji život i efikasnije obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Čestitamo našim članicama i želimo da i dalje uporno treniraju!