UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

OSIJEK: Uživanje u Laktašima

 

     Pun autobus čak 46 članova Udruge SUH-a Osijek prohlad­nog i kišovitog jutra u 8 sati 14. listopada 2015. godine krenuo je u do tada nama svima nepoznate Terme Lakta­ši. Pridružilo nam se još četvero prijateljica i prijatelja iz Zagre­ba, pa nas je bilo ukupno 50 znatiželjnika. Nakon puta od četiri sata, tijekom kojeg smo znatiželjno pogledavali kamo idemo, s jednom pauzom i malo graničnih formalnosti koje su protekle bez problema, konačno smo stigli do mjesta Laktaši.

     Pred hotelom San nas je dočekala direktorica Mirjana Čomić i ekipa njenih suradnika, koji su nas srdačno pozdravili i potrča­li s kišobranima da ne pokisnemo, jer kiša je nesmiljeno pada­la. Na recepciji smo se prijavili i primili ključeve soba po unapri­jed određenom rasporedu koji smo na vrijeme poslali iz Osije­ka. Za to vrijeme vrijedno osoblje je iznijelo našu prtljagu iz au­tobusa i odnijelo je u naše sobe.

     Direktorica hotela nas je tada pozvala u salu na katu gdje je organiziran doček s pićem dobrodošlice i kavom, prigodom če­ga nam je predstavila svoj tim koji će za vrijeme boravka u Lak­tašima voditi brigu o nama. Otkrila nam je program boravka, ko­ji se pokazao vrlo bogat i pun atraktivnih sadržaja i svatko je do­bio svoj primjerak da ga ponese u sobu. Odlazeći iz dvorane, vidjeli smo već ovješen raspored pregleda kod doktorice Draga­ne Janković, a pregledi su počeli odmah nakon ručka.

     Zatim su nas pozdravili terapeuti Maja, Saša i Đorđe i odmah sastavili raspored terapija, tako da je dobar dio nas već prvi dan obavilo terapije. Sljedećeg jutra čekao nas je poimenični i osob­ni raspored terapija. Osjetili smo da nam se od prvog momenta pridaje velika pažnja, briga i želja da nam se u svemu udovolji.

     Iz dana u dan slijedila su zanimljiva događanja, predavanje o Branku Čopiću o arheološkim istraživanjima u Laktašima i oko­lici, a jednog kišnog dana direktorica Turističkog ureda nam je održala sjajno predavanje o povijesti Laktaša iz prapovijesti. Kako se u Laktašima upravo održavao Etno sajam, posjetili smo ga i uživali u prerađevinama domaćih poljoprivrednika.

     Nezaboravan je bio i razgled veličanstvenog Hrama Pokrova presvete Bogorodice u centru Laktaša, jednog od najvećih u ok­ruženju, kao i posjet izložbi Likovne akademije.

     U Terme Laktaši došla je i delegacija SUH-a iz Trogira da se informira o termama, Vesla Guina i Jelica Antić, koje su donije­le svoje jestive rukotvorine i počastile naše članove i osoblje hotela.

     Uz dnevnu glazbu i zabavu, jednog dana je direktorica orga­nizirala karaoke s nagradama, i to kao natjecanje između osob­lja i nas Suhovaca. U žiriju je, uz direktoricu Mirjanu Čomić i potpredsjednika SUH-a Matu Obradovića, kao neutralni član bi­la i Vesla Guina iz Podružnice SUH-a Trogir. Natjecanje je ot­vorio šef kuhinje, za njim su se izmjenjivali Suhovci i osoblje uz puno pjesme i navijanja. Na kraju Osječani su otpjevali svoju popularnu pjesmu „Kad procvatu jabuke“. Nakon kratkog vijeća­nja, žiri se dogovorio da su svi pobjednici - i na opće veselje i zadovoljstvo, svi su nagrađeni čašom pića, da bi zatim nastavi­li druženje uz pjesmu i ples, kao i svake večeri.

     Vrhunac je bio Izlet u Banja Luku, panoramski obilazak gra­da, razgledavanje tvrđave Kastel koju su izgradili Rimljani u tre­ćem stoljeću, a nakon toga odlazak do katoličke katedrale sve­toga Bonaventure i sjedišta Banjalučke biskupije. U katedrali nam je časna sestra pojasnila današnju situaciju i rekla kako se vjernici okupljaju na misama u sve većem broju. Stigosmo tako i do Sabornog hrama Hrista Spasitelja gdje smo razgledali vrlo lijep i umjetnički uređeni hram.

     A onda je uslijedio ručak iznenađenja. Na 15. katu Poslovnog centar Integra ušli smo u prekrasan restoran, uređen s puno lju­bavi i truda. Pozdravio nas je direktor i vlasnik poslovnog centra gospodin Slobodan Stanković, koji je vlasnik i hotela San u Lakta­šima i zaželio nam dobrodošlicu i ugodan boravak u Banja Luci.

     Poslije ručka posjetili smo trapističku opatiju Marija zvijezda koja postoji od 1869. godine u Banja Luci. Opat Franjo nam je is­pričao kako su trapisti svojim dolaskom preporodili ovaj kraj i utemeljili sve moguće proizvodnje od cigle do električne energi­je, a naravno i proizvodnju sira čiji recept za proizvodnju oni je­dini znaju i to je tajna njihovog reda trapista. Tradicija je stara 130. godina i sad se nastavlja zajedničkom proizvodnjom sira i suradnjom Trapističkog samostana „Marija zvijezda11 i zemljorad­ničke zadruge „Livač“.. Iskoristili smo priliku i kupili jedini pravi sir Trapist i likere kao i ljekovite pripravke koje također proizvo­de opati. Po povratku u hotel u Laktaše, opet - živa glazba.

     Došla je tako i subota 24. listopada i naš završni liječnički pregled i povratak kući u Osijek. Završni utisak: mišljenje svih članova jest da u kojim god toplicama bili, nigdje nismo doživje­li takvu kvalitetu i poštovanje od strane cjelokupnog osoblja. Po­sebno hvala direktorici Mirjani Čomić, koja je bila prisutna kao dobri duh i ispravljala svaku najmanju sitnicu na sveopće zado­voljstvo svih nas, iako je sve bilo besprijekorno organizirano.

     Otišli smo iz Laktaša sa ponovnom velikom željom za povrat­kom, jer smo od prvog momenta na svakom koraku osjećali do­maću atmosferu - svi smo se znali po imenima, i osoblje i mi.

Terme Laktaši dolazimo i 2016. godine! (Mato Obradović)