UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

OSIJEK: Uživanje u Laktašima

 

     Pun autobus čak 46 članova Udruge SUH-a Osijek prohlad­nog i kišovitog jutra u 8 sati 14. listopada 2015. godine krenuo je u do tada nama svima nepoznate Terme Lakta­ši. Pridružilo nam se još četvero prijateljica i prijatelja iz Zagre­ba, pa nas je bilo ukupno 50 znatiželjnika. Nakon puta od četiri sata, tijekom kojeg smo znatiželjno pogledavali kamo idemo, s jednom pauzom i malo graničnih formalnosti koje su protekle bez problema, konačno smo stigli do mjesta Laktaši.

     Pred hotelom San nas je dočekala direktorica Mirjana Čomić i ekipa njenih suradnika, koji su nas srdačno pozdravili i potrča­li s kišobranima da ne pokisnemo, jer kiša je nesmiljeno pada­la. Na recepciji smo se prijavili i primili ključeve soba po unapri­jed određenom rasporedu koji smo na vrijeme poslali iz Osije­ka. Za to vrijeme vrijedno osoblje je iznijelo našu prtljagu iz au­tobusa i odnijelo je u naše sobe.

     Direktorica hotela nas je tada pozvala u salu na katu gdje je organiziran doček s pićem dobrodošlice i kavom, prigodom če­ga nam je predstavila svoj tim koji će za vrijeme boravka u Lak­tašima voditi brigu o nama. Otkrila nam je program boravka, ko­ji se pokazao vrlo bogat i pun atraktivnih sadržaja i svatko je do­bio svoj primjerak da ga ponese u sobu. Odlazeći iz dvorane, vidjeli smo već ovješen raspored pregleda kod doktorice Draga­ne Janković, a pregledi su počeli odmah nakon ručka.

     Zatim su nas pozdravili terapeuti Maja, Saša i Đorđe i odmah sastavili raspored terapija, tako da je dobar dio nas već prvi dan obavilo terapije. Sljedećeg jutra čekao nas je poimenični i osob­ni raspored terapija. Osjetili smo da nam se od prvog momenta pridaje velika pažnja, briga i želja da nam se u svemu udovolji.

     Iz dana u dan slijedila su zanimljiva događanja, predavanje o Branku Čopiću o arheološkim istraživanjima u Laktašima i oko­lici, a jednog kišnog dana direktorica Turističkog ureda nam je održala sjajno predavanje o povijesti Laktaša iz prapovijesti. Kako se u Laktašima upravo održavao Etno sajam, posjetili smo ga i uživali u prerađevinama domaćih poljoprivrednika.

     Nezaboravan je bio i razgled veličanstvenog Hrama Pokrova presvete Bogorodice u centru Laktaša, jednog od najvećih u ok­ruženju, kao i posjet izložbi Likovne akademije.

     U Terme Laktaši došla je i delegacija SUH-a iz Trogira da se informira o termama, Vesla Guina i Jelica Antić, koje su donije­le svoje jestive rukotvorine i počastile naše članove i osoblje hotela.

     Uz dnevnu glazbu i zabavu, jednog dana je direktorica orga­nizirala karaoke s nagradama, i to kao natjecanje između osob­lja i nas Suhovaca. U žiriju je, uz direktoricu Mirjanu Čomić i potpredsjednika SUH-a Matu Obradovića, kao neutralni član bi­la i Vesla Guina iz Podružnice SUH-a Trogir. Natjecanje je ot­vorio šef kuhinje, za njim su se izmjenjivali Suhovci i osoblje uz puno pjesme i navijanja. Na kraju Osječani su otpjevali svoju popularnu pjesmu „Kad procvatu jabuke“. Nakon kratkog vijeća­nja, žiri se dogovorio da su svi pobjednici - i na opće veselje i zadovoljstvo, svi su nagrađeni čašom pića, da bi zatim nastavi­li druženje uz pjesmu i ples, kao i svake večeri.

     Vrhunac je bio Izlet u Banja Luku, panoramski obilazak gra­da, razgledavanje tvrđave Kastel koju su izgradili Rimljani u tre­ćem stoljeću, a nakon toga odlazak do katoličke katedrale sve­toga Bonaventure i sjedišta Banjalučke biskupije. U katedrali nam je časna sestra pojasnila današnju situaciju i rekla kako se vjernici okupljaju na misama u sve većem broju. Stigosmo tako i do Sabornog hrama Hrista Spasitelja gdje smo razgledali vrlo lijep i umjetnički uređeni hram.

     A onda je uslijedio ručak iznenađenja. Na 15. katu Poslovnog centar Integra ušli smo u prekrasan restoran, uređen s puno lju­bavi i truda. Pozdravio nas je direktor i vlasnik poslovnog centra gospodin Slobodan Stanković, koji je vlasnik i hotela San u Lakta­šima i zaželio nam dobrodošlicu i ugodan boravak u Banja Luci.

     Poslije ručka posjetili smo trapističku opatiju Marija zvijezda koja postoji od 1869. godine u Banja Luci. Opat Franjo nam je is­pričao kako su trapisti svojim dolaskom preporodili ovaj kraj i utemeljili sve moguće proizvodnje od cigle do električne energi­je, a naravno i proizvodnju sira čiji recept za proizvodnju oni je­dini znaju i to je tajna njihovog reda trapista. Tradicija je stara 130. godina i sad se nastavlja zajedničkom proizvodnjom sira i suradnjom Trapističkog samostana „Marija zvijezda11 i zemljorad­ničke zadruge „Livač“.. Iskoristili smo priliku i kupili jedini pravi sir Trapist i likere kao i ljekovite pripravke koje također proizvo­de opati. Po povratku u hotel u Laktaše, opet - živa glazba.

     Došla je tako i subota 24. listopada i naš završni liječnički pregled i povratak kući u Osijek. Završni utisak: mišljenje svih članova jest da u kojim god toplicama bili, nigdje nismo doživje­li takvu kvalitetu i poštovanje od strane cjelokupnog osoblja. Po­sebno hvala direktorici Mirjani Čomić, koja je bila prisutna kao dobri duh i ispravljala svaku najmanju sitnicu na sveopće zado­voljstvo svih nas, iako je sve bilo besprijekorno organizirano.

     Otišli smo iz Laktaša sa ponovnom velikom željom za povrat­kom, jer smo od prvog momenta na svakom koraku osjećali do­maću atmosferu - svi smo se znali po imenima, i osoblje i mi.

Terme Laktaši dolazimo i 2016. godine! (Mato Obradović)