UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

OSIJEK: Vjerni Laktašima

     Pun autobus sa 53 člana Udruge SUH Osijek ugodnog jutra 8. svibnja 2019. godine krenuo je na put prema Termama Laktaši. Po dolasku u hotel članove i članice SUH Osijek dočekalo je osoblje hotela i liječnica Dušica Jokić, koji su ih srdačno pozdravili. U sali je organiziran doček s pićem dobrodošlice i kavom. Na­kon pregleda, članice i članove osječke podružnice SUH-a dočekali su terapeuti, koji su odmah napravili raspored terapija.

     Terapije su se odvijale u medicinskom dijelu, na bisernom izvoru, vježbe razgi­bavanja u bazenu, kao i vježbe na otvo­renom kada su nam vremenski uvjeti bili povoljni te su članovi i članice na kraju prošli obuku u školi nordijskog hodanja.

      Pretposljednjeg dana boravka posli­je večere uz živu glazbu članice i članovi udruge su se opustili uz pjesmu i ples.

     Moglo bi se reći da su članovi i članice u dobroj kondiciji i raspoloženju te su neu­morno plesali kola i druge plesove. Naj­stariji bračni par, gospodin i gospođa Po- štić sa 80+, nije odolio atmosferi i veselju, koje je vladalo te je sa užitkom zaplesao.

     Putujući kući u busu je provedena an­keta među članicama i članovima osječ­ke podružnice SUH-a te prigodom koje se saznalo kako svi imaju želju da 2020. godine opet dođu u terme Laktaši.

Mato Obradović