UVODNA RIJEČ

Potemkinova sela na Pavićev način

Piše: Jasna A. Petrović

     Sigurno znate što su Potemkinova sela? To je metafora nazvana po ruskom vojskovođi i knezu Grigoriju Potemkinu, koji je kao namjesnik novoosvojenih krajeva (Krim i priobalje Crnog mora) po opustjelim stepama juž­ne Rusije dao sagraditi, pored puta kojim se trebala kretati carica Katarina II. sa svojom pratnjom, lažna sela (kulise), s lažnim seljacima (manekenima), lažnim pastirima i lažnim stadima (koja su premještana po potrebi). Time je obmanuo caricu Katarinu II., koju je oduševila lažna slika brze i uspješ­ne obnove kojom je rukovodio Potemkin.

     Naš Potemkin mirovinske reforme Marko Pavić, ministar rada i mirovinskog sustava, ima obje stvari potrebne da bi se uspjelo u životu: neznanje i samopouzdanje. Prepun vi­talnosti ophodi sve moguće skupove i novinare, te naglaša­va kako Hrvatska ima najdarežljiviji mirovinski sustav - na svijetu.

     Ministar koji je po struci meteorolog i oceanograf, sa­znao je kako je WTF (Svjetski trgovinski forum) objavio popis zemalja u kojima umirovljenici dobivaju više od sto posto radničke plaće. A na čelu popisa su Hrvatska i Nizozemska. I umjesto da ministar nazove kojeg uglednog stručnjaka iz redova HZMO-a, što smo mi učinili; ili dva-tri ugledna znan­stvenika za mirovinski i socijalni sustav, poput dr. Vladimira Puljiza ili dr. Antu Škembera, koje smo također kontaktirali, odmah bi saznao kako je došlo do ozbiljne zabune, te da je hrvatski mirovinski upravo suprotno - najškrtiji na svijetu, zajedno s britanskim.

     Je li moguće da nije došlo do zabune, nego da pohle­pni hrvatski umirovljenici gule državu sa čak 29 posto ve­ćom mirovinom od (svoje) plaće? Nije moguće. To i najveći laik zna izračunati na prste. O tome najbolje svjedoči omjer uplata u mirovinski fond i isplata mirovina na primjeru umi­rovljenika s 40 godina mirovinskog staža. Naime, muškarac s prosječnom hrvatskom plaćom (6.000 kuna) u 40 godina staža uplati oko 740.000 kuna mirovinskog doprinosa, a na­kon što po sadašnjim pravilima ode sa 65 godina u mirovinu te doživi prosječnih 74,4 godine života s mirovinom od 50 posto plaće (3.000 kuna), ukupno dobije oko 340.000 kuna. Dakle manje od 50 posto uplaćenih sredstava. Matematika kaže kako je udjel prosječne neto mirovine u prosječnoj neto plaći 38 posto, a bruto mirovine u bruto plaći 29 po­sto. Poznate su to brojke, jednako kao i one da je 52,5 posto mirovina ispod hrvatske linije siromaštva, a da je svaka treća osoba starija od 65 godina u zoni rizika od siromaštva.

     Ministar Potemkin Pavić to nije provjerio, pa je povje­rovao u WTF, jer on i inače vjeruje u financijsku industriju, a oni ne mogu pogriješiti, zar ne?! Poslagao je tako uz pu­stopoljinu bijede i siromaštva gomilu manekena s golf pa­licama i američkim osmjehom i pokušava nas uvjeriti kako nam je sustav najdarežljiviji, pa onda i ne treba povećavati mirovine. A kod njega je sve uljepšano: u intervjuu televizi­ji N1 povećao je tu megadarežljivost sa 129 na (l)33 posto. Plenković I. je radosno prošetao putem, samo je pitanje, je li ga, poput Katarine II., oduševila lažna slika brze i uspješne mirovinske reforme kojom rukovodio Pavić.

     Nije drukčije niti s drugim mirovinskim stupom za koji bi ministar povećao davanja sa pet na sedam ili čak 10 po­sto, očaran fantastičnim uspjehom fond-menadžera koji su čarobnim štapićem i visokim bonusima pretvorili 70 milijar­di kuna u 93 milijarde. I nije upitao desetak uglednih znan­stvenika nije li prava istina da su, ako se uračunaju prijela­zni troškovi drugog stupa, proizveden zapravo gubitak od 9,3 milijarde kuna na štetu javnih financija. I tako se kulise Potemkinovih sela dalje slažu uz cestu, a Plenković prolazi, prolazi...

 

 

 

 

 

 


 


DONJI MIHOLJAC: 20 godina ponosa i dobrih djela

     Udruga SUH-a Donji Miholjac obilježila je 23.11.2017. na sve­čanoj sjednici skupštine u pro­storijama Ribičkog doma na Staroj Dravi čak 20 godina postojanja.

Predsjednik Zlatko Risek na sjedni­ci je prezentirao izvješće o radu i dje­lovanju, a po tome je donijeta odluka o proglašenju Mire Kosić za doživotnu počasnu predsjednicu. Dodijeljene su povelje suradnje i zahvalnice pojedin­cima i pravnim osobama za pomoć u radu te priznanja članovima za aktiv­no sudjelovanje u radu i promicanje vrijednosti Udruge.

     Osim članova, svečanoj sjednici nazočili su i brojni gosti, između osta­lih, dogradonačelnik Donjeg Miholjca Tomislav Brusač, predsjednik donjo- miholjačkog Crvenog križa Ivan Pe- triševac, izaslanik predsjednice SUH-a Mato Obradović te predsjednik SUH-a Strizivojna Zeljko Guljašević.

     Podružnicu SUH-a u Donjem Miholjcu 1997. osnovali su Mladen Čipić, Katica Jagodić, Janez Smrekar, Ante Šimunović, Marija Varaždinac te za- pisničarka Katica Golinac. Podružnica je 17.05.2013. godine uz suglasnost SUH-a Zagreb registrirana u Udrugu....

Read more...

 


 

Osijek: „Sanacija" bolesnih i bijednih

     U Osijeku je 15. studenog održana edukativna radionica „Kako do do­stojanstva", a okupila je 48 članova osječkog SUH-a. Uvodno je predsjednik Podružnice Mato Obradović naglasio kako je cilj ove radionice upoznavanje članova, ali i drugih starijih osoba sa so­cijalnim pravima koja im trebaju pomoći u rješavanju svakodnevnih problema, a potpredsjednica SUH-a Biserka Budigam predstavila je projekt koji SUH provodi u suradnji s Ministarstvom za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

     O socijalnim pravima u gradu Osijeku govorila je socijalna radnica Vesna Čonda, predstavnica osječkog Centra za socijalni rad, koja je istaknula kako su prava umirovljenika i starijih osoba vezana isključi­vo za sanaciju teškog materijalnog statu­sa i lošeg zdravstvenog stanja, da su sred­stva ograničena i da se uglavnom sani­raju najteži slučajevi. Uz organizaciju volonterske pomoći u kući i dostavu toplih obroka potrebiti­ma, naglasila je problem smještaja u dom, jer se na smještaj u tzv. gradski dom dugo čeka, jer je je­dini socijalno i novčano prihvatljiv prosječnom umirovljeniku, a za smje­štaj u privatne domove Osječani nemaju novaca.

     Na dvosatnoj radioni­ci, prisutni umirovljenici nisu imali mnogo pitanja, jer im je jasno kako se problem sramotno niskih mirovi­na mora rješavati kroz mirovinski sustav, a ne kroz sustav socijalne skrbi. Predsjednik Obradović istaknuo je kako su članovi, a i on sam, zadovoljni radionicom jer su po prvi puta od stručnih osoba mogli čuti nešto više i detaljnije o vlastitim socijal­nim pravima te su se složili kako su radi­onice ovakvog tipa itekako dobrodošle i potrebne, kako u Osijeku, tako i u ostatku Hrvatske.

 

Osijek: Laktaša nikad dosta

     Pun autobus članova udruge SUH Osijek uputio se 8. svib­nja 2017. u terme Laktaši, a kako bi bilo još veselije, pri­družilo im se nekoliko kolega iz Zagreba i Osijeka. Hotel San ponovno je bio privremeni dom SUH-ovcima, gdje ih je dočekalo osoblje hotela u pratnji doktorice Dušice Jokić. Doktorica je, uz srdačan doček i piće dobrodošlice, gostima predstavila program boravka, uključujući sve terapije, lako je riječ o čak 50 SUH-ovaca, terapije su išle prema rasporedu, bez ikakvih problema.

     Dok je dan bio rezerviran za terapije i opuštanje, večer se provodila uz glazbu, pjesmu i ples. Naravno, tu je i obavezni izlet u Banja Luku, uz razgledavanje tvrđave  Kaštel izgrađene u trećem stoljeću, te Sabornog hrama Hrista Spasitelja i ka­toličke Katedrale sv. Bonaventure, sjedišta banjalučke bisku­pije. Posebno zanimljiv je bio posjet trapističkoj opatiji gdje je izletnike opat Franjo upoznao sa svim tradicijama trapista, posebno proizvodnjom sira, čiji je recept još uvijek tajna nji­hovog reda.

     Kako bi obilazak Banja Luke bio još nezaboravniji, SUH-ov- ci su popili piće na 15. katu poslovnog centra Integra odakle se pruža spektakularni pogled. Članovi i članice SUH-a od svih termi i toplica najradije odlaze u Laktaše zbog kvalitete us­luge, ljubaznosti svog osoblja i fantastičnog osjećaja s kojim svakog puta odlaze iz Laktaša. Po povratku kući odmah je pro­vedena anketa hoće li se vratiti u Laktaše dogodine i, naravno, odlučili su da se vraćaju. Terme Laktaši, vidimo se dogodine.

Ma to Obradović

 

ĐAKOVO: Bablje ljeto na Hvaru

     Članovi Podružnice Đakovo isko­ristili su sunčane rujanske dane i od 5. do 12. rujna 2017. ljetovali u Jelsi na otoku Hvaru. U sklopu sedmod- nevnog boravka su, uz svakodnevno kupanje i druženja, šetali Jelsom i obila­zili različite kulturne znamenitosti.

     Posebno je zanimljiva bila eduka­cija o maslinama i maslinovom ulju, uz degustaciju istih, koje je vrlo stručno i zanimljivo obavila Mirjana Kujundžić, zaposlenica hotela Hvar u Jelsi. Pri po­vratku kući članovi podružnice posjetili su i zanimljivi i bogati Ribarski muzej u mjestu Vrboska. Također su imali orga­niziranu i dalmatinsku večeru s lokalnim delicijama, a navečer su uz glazbu uži­vali u restoranskom baru.

     Ljetovanje je brzo prošlo, pa sada jedva čekaju sljedeću godinu i novo lje­tovanje.

Željko Kovač

 

11. SPORTSKO-REKREATIVNI SUSRETI OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE : Odličja i čobanac za sportaše

     Jedanaesti Sportsko-rekreativni su­sreti Sindikata umirovljenika Hr­vatske Osječko-baranjske županije održali su se 11. lipnja 2017. godine u kampu Borovik na istoimenom jezeru pored Đakova, a sudjelovalo je preko 140 umirovljenika - sportaša. Agilni sportaši natjecali su se u šahu, pikadu i belotu, a lijepo vrijeme i prekrasno jeze­ro omogućili su pravu sportsku borbu u svakom trenutku.

     Po starom slavonskom običaju doma­ćini, članice i članovi SUH-a Podružnice Đakovo, dočekali su sudionike s pićem dobrodošlice i „langošicama" u dobroj atmosferi. Predsjednik podružnice Đako­vo Zeljko Kovač, koji je ove godine bio organizator 11. Sportsko-rekreativnih su­sreta, upoznao sportaše s povijesti jezera Borovik i đakovačkog kraja. Kako su sport­sko-rekreativni susreti jedini događaj na kojem se okupe članovi i članice svih udruga i podružnica SUH-a Osječko-ba­ranjske županije, pozvani su predstavnici gradova i županija, ali formalno se nitko nije mogao i odazvati jer „stari" predstav­nici vlasti više nisu na funkcijama, a„novi" nisu još uvijek preuzeli dužnosti....

Read more...