UVODNA RIJEČ

Prvi april je prošao

Piše: Milan Dalmacija

     Umirovljenička populacija, oko 1,2 milijuna ljudi, svakod­nevno trpi udarce sa svih strana, pa i od onih koje su birali da ih zastupaju i vode brigu o njima. Tako je ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić, inače poznat po tome da mu je jezik brži od pameti, ponovno briljirao. I to dvaput.

     „I dalje će većina ljudi ići između 60 i 65 u mirovinu. Oni koji su najranjiviji, naši građevinski radnici, gospođe blagajnice u du­ćanima, medicinske sestre, svi oni koji ulaze na tržište rada s 18 godina, mogu otići u mirovinu sa 41 godinom staža i 60 godina života. Oni koji studiraju do 24.-25. godine ići će sa 65. Dakle, samo oni koji neće uspjeti 41 godinu staža do 65. osigurati radit će do 67 godina", reče Pavić i ostane živ prvi put.

     To bi funkcioniralo u savršenom gospodarsko-političkom okruženju, a svi dobro znamo da ništa na ovom svijetu nije sa­vršeno, a pogotovo ne u Hrvatskoj. Naime, krajem veljače je u Hrvatskoj od nešto više od 1,5 milijuna osiguranika, njih gotovo 350.000 radilo na određeno vrijeme, a malo iznad 50.000 u ne­punom radnom vremenu. U skupini onih između 15 i 39 godina registrirano je 25.800 prijava na nepuno radno vrijeme. Ako uz­memo u obzir prosječno trajanje studija od 7,5 godina i stručno osposobljavanje koje traje godinu dana i još godinu dana traže­nja posla, naš bi budući penzić, s ovakvim nesigurnim radnim vi­jekom, u mirovinu mogao otići i u 70. Da ne spominjemo stotine tisuća honoraraca, kojima su doprinosi smanjeni. Dakle, budu­ćim generacijama ne gine ništa drugo negoli najniža mirovina. A što je s onima koji su otišli u mirovinu i dobili mogućnost da je radom mrvicu poboljšaju?

     „Ono što je najbolje, kada malo razgovaramo s umirovljenici­ma koji rade, ili vi mediji što razgovarate, nije čak ni glavni razlog novac, već žele biti uključeniji u društvo, žele se osjećati korisni­ma", reče Pavić i ostane živ drugi put.

     Iako nije dobro što ljudi moraju raditi dok su u mirovini (a što dovoljno govori o kvaliteti mirovinskog sustava), oni su na to pri­siljeni, jer s prosječno 2.407 kuna su svakoga mjeseca u troumici: hoće li sve dati na normalnu prehranu, hoće li platiti režije da im ne sjedne ovrha ili će odabrati život bez nužnih lijekova? Nema tu riječi o socijalizaciji, već o pukom preživljavanju.

     Uostalom, umirovljenici su socijalizirana bića. Ministar ne zna da sve SUH-ove podružnice provode brojne aktivnosti na kojima se umirovljenici mogu družiti, zabavljati se i nakratko za­boraviti sve ovo. Izleti, plesnjaci, spontana druženja su način na koji naši penzići ostaju u društvu. Oni se ne uključuju u njega, jer su odavno njegov dio. A i bili su dovoljno korisni kroz svoj radni vijek i red je da se malo i odmore. Zaslužili su.

     Ali nisu zaslužili biti bijesni čitave godine. Prvi april je prošao i ovakve izjave više nisu šala. Umirovljenici su nam to potvrdili na našoj tematskoj Facebook stranici: „Od povišice što dobijemo možemo kupiti karton jaja i gađati ga. Možda više neće pričati gluposti i ponižavati ljude", reče ljutito Slavica Grubešić.

     Pa, ministre, sretan Uskrs žele vam društveno uključeni, kori­sni i bijesni umirovljenici.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Mira Kosić, predsjednica Podružnice SUH-a Donji Miholjac

SUH = kvalitetnija starost

Umirovljena ekonomistica Mira Kosić rođena je u Donjem Miholjcu, a nakon završene Srednje ekonomske škole u Osijeku zaposlila se u GP Gradnja, istovremeno studirajući na Pravnom fakultetu, vođena željom da se jednog dana zaposli kao pravnica u istoj firmi. Nakon dvije godine rada uz studij, vratila se u rodno mjesto te zaposlila u knjigovodstvu Poljoprivrednog dobra Donji Miholjac. Priznaje doduše da nije gajila osobit interes za knjigovodstvo, pa se nakon tri godine zaposlila kao tajnica u Osnovnoj školi Viljevski Cret. Vrijeme je pokazalo kako je upravo rad u školi ono što voli i što ju ispunjava, pa je, prešavši u tajništvo OŠ Augusta Harambašića, također u Miholjcu, ondje provela punih šesnaest godina. Sve do 1990. godine radila je u tajništvu SIZ-a odgoja i osnovnog obrazovanja, odnosno do ukidanja SIZ-ova. Kako tada nije imala uvjete za odlazak u mirovinu, tadašnja «politika» je odlučila da još dvije godine radi na mjestu ravnateljice dječjeg vrtića u istoj školi, sve dok ne izvrši razdvajanje vrtića i škole. Po obavljenom zadatku,1993. je, sa svega 51 navršenom godinom i 32 godine radnoga staža, bila prisiljena otići u prijevremenu mirovinu.

- Ratno stanje, završetak radnog vijeka, dvoje djece na studiju, izbjeglice i baka koja živi s nama bez mirovine... Trudila sam se normalno živjeti i prihvaćala sam svaku poslovnu priliku koja bi mi se ukazala. Kako je tih godina u Miholjcu osnovana Hrvatska stranka umirovljenika, uključila sam se, a 1997. osnovana je i Podružnica SUH-a, čiji me osnivač i prvi predsjednik Mladen Čipić pozvao da se pridružim. Zainteresirao me njegov rad i briga o našim umirovljenicima, te sam poziv sa zadovoljstvom prihvatila.

Dužnosti predsjednice SUH-a u Donjem Miholjcu Mira obavlja još od 2002. godine, a Registar članstva bilježi 615 članova. Međutim, kaže, nisu svi aktivni, neki su odustali od članstva zbog starosti ili bolesti, preseljenja u druga mjesta ili u domove umirovljenika, a ima i veliki broj umrlih. Prema evidenciji uplaćene članarine, nastavlja, stvarna brojka kreće se između 280 i 300 članova. Podružnica okuplja umirovljenike s područja još tri općine, no većina ih je upravo iz Općine Donji Miholjac (Magadenovac, Marijanci i Valpovo). Nastoje svojim članovima pružiti što kvalitetnije sadržaje, organizirati izlete, putovanja te razne sportsko-rekreativne aktivnosti.

- Ima tu svega! Od odmora na moru tjedan dana na koje odlaze grupe od 30 – 40 članova, kupanja u Bizovcu ili Harkanju sedam do deset dana za 30 do 50 članova, pa do izleta u prirodu - Jankovac, Stara Drava, Kopački rit, Aljmaš, Feričanci... Posjetili smo i Plitvička jezera, Brijune, Topusko, Kloštar – Ludbreg, Trakošćan, Koprivnicu, Hlebine, Kutjevo, Tuzlu, a proljetos smo na Staroj Dravi organizirali i natjecanje u kartanju, šahu i pikadu. Osim tjednih rekreativnih i zabavnih aktivnosti poput kartanja, pikada, nordijskog hodanja, gimnastike i ručnog rada, redovito sudjelujemo i na županijskim sportskim natjecanjima. Organiziramo i odlaske na kazališne i kino predstave te prigodne zabave uz glazbu, ples, tombolu i kolače. Naše članice prilikom blagdana i proslave Dana grada organiziraju prodaju domaćih kolača, a svim aktivnim članovima šaljemo rođendanske čestitke. Po potrebi im priskrbljujemo čak i  meso i mesne prerađevine uz obročnu otplatu, nabrojila nam je Mira raznovrsne aktivnosti u kojima uživaju njezini kolege i kolegice.

Naši SUH-ovci u Donjem Miholjcu posebno se zalažu za uzajamnu solidarnost i pomaganje, pa tako njihova tzv. „Kasa uzajamne pomoći“ broji oko stotinu članova te uspješno djeluje već deset godina. Posebnu brigu vode o bolesnim članovima, kao i onima slabijeg imovinskog stanja.

- Tijekom božićnih i uskršnjih blagdana našim potrebitim kolegama podijelimo 30 poklon paket koje za njih osigurava Grad Donji Miholjac. Pri organiziranju naših aktivnosti osobito vodimo računa o financijskim mogućnostima članova kako bi nam se što više njih moglo pridružiti. No kako Podružnica pokriva široko područje, događa se da  prilikom organiziranja pojedinih aktivnosti, kada se sve zbroji, ne bude mjesta za sve zainteresirane! Stoga bi bilo dobro kada bi se u našem kraju osnovalo još podružnica koje bi onda preuzele neke od tih aktivnosti. Osim toga, kako su naše prostorije smještene u zgradi bivše vojarne, trenutno nam veliki problem predstavlja otežan pristup zbog visokog stepeništa. Zaključili smo da je potrebno od Grada zatražiti na korištenje pristupačniji prostor, jer i to je jedan od razloga opadanju broja članova.

Naša slavonska povjerenica napominje kako, uz navedeno, na smanjivanje broja članova Podružnice utječe i skromno imovinsko stanje umirovljenika, a i samu Podružnicu more novčane brige.

- Zbog smanjenog priljeva sredstava iz gradskog proračuna trenutno nam je glavna briga osiguranje planiranih i potrebnih sredstava za rad, stoga smo na izvještajnoj skupštini morali donijeti odluku o povećanju članarine za iduću godinu. No s druge strane, dobra vijest je da nam se svake godine pridružuju novi umirovljenici privučeni našim šarolikim aktivnostima. I oni prepoznaju da treba što aktivnije živjeti, jer to znači i kvalitetniju starost! (Marina Tripović)