UVODNA RIJEČ

Tko je financirao Domovinski rat

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Čitamo ovih dana kako je Hrvatska dobila 500 novih multimilijunaša pa ih sada ukupno ima 11.900, što je 30 posto više nego prije deset godina. Riječ je o ljudima čije bogatstvo prelazi vrijednost od mili­jun dolara, skoro sedam milijuna kuna. A među njima ima nemalo ugled­nih političara, koji većinom nisu niti vidjeli ratnu liniju Domovinskog rata, a veći su domoljubi od svih nas umirovljenika. Tu se ne računaju godine domoljubnog staža, već godine stjecanja bogatstva brzinom svjetlosti.

     Sada je premašena i vizija prvog hrvatskog predsjednika Franje Tu­đmana koji je Hrvatsku kao zemlju sreće i blagostanja vidio u stvaranju dvije stotine bogatih obitelji. Ako je Tuđman u svojim davnim vizijama ipak mislio na one prave milijunaše-teškaše, odnosno ultramilijunaše, i tu je njegova vizija nadmašena jer Hrvata teških najmanje 10 milijuna dolara sada je više - čak 213.

     Zanimljivo je kojom brzinom raste broj ultramilijunaša, jer u Europi taj je porast u posljednjih deset godina 17 posto, a u Hrvatskoj čak 33 posto, dakle - dvostruko brže unatoč šepavom gospodarstvu i niskom BDP-u.

     Uostalom, ministar Lovro Kuščević ležerno je objavio recept kako do 44. godine života lako postati milijunaš, ako radiš kao student na štandu, zaposliš ženu, od navodne staje napraviš dvorac, od poljoprivrednog ze­mljišta građevinsko, od tuđih parcela bez nasljednika svoje, i sve slično. Prava sitnica! Ili kako je posve normalno da sin ministra Gorana Marića useljava „kao podstanar" u stan od 136m2 u luksuznoj zgradi u zagre­bačkoj Veslačkoj ulici, a slučajno je vlasnik tog stana firma kojoj je njegov otac bio direktor prije odlaska u politiku. Ili ministar Tolušić čiji „roštilj" ima oko 200 m2, a nije ga prijavio u imovinsku karticu.

     To su neki novi dečki. Oni nisu branili Hrvatsku u Domovinskom ratu; oni su se bogatili.

     Pa tko ju je obranio? E, sada slijedi umirovljenička matematika po­niženja. Kad je 1990. godine započinjao rat, udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći iznosio je 77,23 posto. Kad je rat završio, 1996. go­dine - 45,88 posto, a sada 2019. bijednih 37,7 posto. Koliko bi tek bilo da se nije vratio famozni dug umirovljenicima koji je „pokrala" vlada Nikice Valentića, a vratio im ga Ustavni sud? Oduzeto im je puno više, a vraćeno tek 11,5 milijardi kuna. To je novac kojim je financiran Domovinski rat, a financirali su ga hrvatski umirovljenici.

     Tko ne vjeruje nama, neka posluša riječi Andrije Hebranga, koji je svojedobno rekao: „U ime HDZ-a zahvaljujemo umirovljenicima što su u velikoj mjeri financirali Domovinski rat i na taj način pomogli isto kao branitelji na prvoj crti bojišnice." Objasnio je tako da Vlada nije otela novac umirovljenicima jer je htjela nepravdu, već je trebala organizirati obranu protiv agresije tada 5. Armije u Europi.

     No, zašto danas Hrvatska ima udjel prosječne mirovine u neto plaći od 37,7 posto, najniže od svih, prijateljskih i bivših neprijateljskih zemalja u okruženju? Zašto npr. Slovenija i Makedonija imaju taj udjel od čak šez­desetak posto, a Srbija i Crna   Gora pedesetak? Zato jer hrvatski umirov­ljenici nisu samo financirali obranu domovine, o čemu se šuti, već su fi­nancirali i rađanje hrvatskih multimilijunaša, o čemu se još manje govori.

     Bijedne hrvatske mirovine dotakle su dno. U Superhik državi sve je moguće, da se bogati bogate na siromašnima, a da siromašni šute.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Mira Kosić, predsjednica Podružnice SUH-a Donji Miholjac

SUH = kvalitetnija starost

Umirovljena ekonomistica Mira Kosić rođena je u Donjem Miholjcu, a nakon završene Srednje ekonomske škole u Osijeku zaposlila se u GP Gradnja, istovremeno studirajući na Pravnom fakultetu, vođena željom da se jednog dana zaposli kao pravnica u istoj firmi. Nakon dvije godine rada uz studij, vratila se u rodno mjesto te zaposlila u knjigovodstvu Poljoprivrednog dobra Donji Miholjac. Priznaje doduše da nije gajila osobit interes za knjigovodstvo, pa se nakon tri godine zaposlila kao tajnica u Osnovnoj školi Viljevski Cret. Vrijeme je pokazalo kako je upravo rad u školi ono što voli i što ju ispunjava, pa je, prešavši u tajništvo OŠ Augusta Harambašića, također u Miholjcu, ondje provela punih šesnaest godina. Sve do 1990. godine radila je u tajništvu SIZ-a odgoja i osnovnog obrazovanja, odnosno do ukidanja SIZ-ova. Kako tada nije imala uvjete za odlazak u mirovinu, tadašnja «politika» je odlučila da još dvije godine radi na mjestu ravnateljice dječjeg vrtića u istoj školi, sve dok ne izvrši razdvajanje vrtića i škole. Po obavljenom zadatku,1993. je, sa svega 51 navršenom godinom i 32 godine radnoga staža, bila prisiljena otići u prijevremenu mirovinu.

- Ratno stanje, završetak radnog vijeka, dvoje djece na studiju, izbjeglice i baka koja živi s nama bez mirovine... Trudila sam se normalno živjeti i prihvaćala sam svaku poslovnu priliku koja bi mi se ukazala. Kako je tih godina u Miholjcu osnovana Hrvatska stranka umirovljenika, uključila sam se, a 1997. osnovana je i Podružnica SUH-a, čiji me osnivač i prvi predsjednik Mladen Čipić pozvao da se pridružim. Zainteresirao me njegov rad i briga o našim umirovljenicima, te sam poziv sa zadovoljstvom prihvatila.

Dužnosti predsjednice SUH-a u Donjem Miholjcu Mira obavlja još od 2002. godine, a Registar članstva bilježi 615 članova. Međutim, kaže, nisu svi aktivni, neki su odustali od članstva zbog starosti ili bolesti, preseljenja u druga mjesta ili u domove umirovljenika, a ima i veliki broj umrlih. Prema evidenciji uplaćene članarine, nastavlja, stvarna brojka kreće se između 280 i 300 članova. Podružnica okuplja umirovljenike s područja još tri općine, no većina ih je upravo iz Općine Donji Miholjac (Magadenovac, Marijanci i Valpovo). Nastoje svojim članovima pružiti što kvalitetnije sadržaje, organizirati izlete, putovanja te razne sportsko-rekreativne aktivnosti.

- Ima tu svega! Od odmora na moru tjedan dana na koje odlaze grupe od 30 – 40 članova, kupanja u Bizovcu ili Harkanju sedam do deset dana za 30 do 50 članova, pa do izleta u prirodu - Jankovac, Stara Drava, Kopački rit, Aljmaš, Feričanci... Posjetili smo i Plitvička jezera, Brijune, Topusko, Kloštar – Ludbreg, Trakošćan, Koprivnicu, Hlebine, Kutjevo, Tuzlu, a proljetos smo na Staroj Dravi organizirali i natjecanje u kartanju, šahu i pikadu. Osim tjednih rekreativnih i zabavnih aktivnosti poput kartanja, pikada, nordijskog hodanja, gimnastike i ručnog rada, redovito sudjelujemo i na županijskim sportskim natjecanjima. Organiziramo i odlaske na kazališne i kino predstave te prigodne zabave uz glazbu, ples, tombolu i kolače. Naše članice prilikom blagdana i proslave Dana grada organiziraju prodaju domaćih kolača, a svim aktivnim članovima šaljemo rođendanske čestitke. Po potrebi im priskrbljujemo čak i  meso i mesne prerađevine uz obročnu otplatu, nabrojila nam je Mira raznovrsne aktivnosti u kojima uživaju njezini kolege i kolegice.

Naši SUH-ovci u Donjem Miholjcu posebno se zalažu za uzajamnu solidarnost i pomaganje, pa tako njihova tzv. „Kasa uzajamne pomoći“ broji oko stotinu članova te uspješno djeluje već deset godina. Posebnu brigu vode o bolesnim članovima, kao i onima slabijeg imovinskog stanja.

- Tijekom božićnih i uskršnjih blagdana našim potrebitim kolegama podijelimo 30 poklon paket koje za njih osigurava Grad Donji Miholjac. Pri organiziranju naših aktivnosti osobito vodimo računa o financijskim mogućnostima članova kako bi nam se što više njih moglo pridružiti. No kako Podružnica pokriva široko područje, događa se da  prilikom organiziranja pojedinih aktivnosti, kada se sve zbroji, ne bude mjesta za sve zainteresirane! Stoga bi bilo dobro kada bi se u našem kraju osnovalo još podružnica koje bi onda preuzele neke od tih aktivnosti. Osim toga, kako su naše prostorije smještene u zgradi bivše vojarne, trenutno nam veliki problem predstavlja otežan pristup zbog visokog stepeništa. Zaključili smo da je potrebno od Grada zatražiti na korištenje pristupačniji prostor, jer i to je jedan od razloga opadanju broja članova.

Naša slavonska povjerenica napominje kako, uz navedeno, na smanjivanje broja članova Podružnice utječe i skromno imovinsko stanje umirovljenika, a i samu Podružnicu more novčane brige.

- Zbog smanjenog priljeva sredstava iz gradskog proračuna trenutno nam je glavna briga osiguranje planiranih i potrebnih sredstava za rad, stoga smo na izvještajnoj skupštini morali donijeti odluku o povećanju članarine za iduću godinu. No s druge strane, dobra vijest je da nam se svake godine pridružuju novi umirovljenici privučeni našim šarolikim aktivnostima. I oni prepoznaju da treba što aktivnije živjeti, jer to znači i kvalitetniju starost! (Marina Tripović)