UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Mira Kosić, predsjednica Podružnice SUH-a Donji Miholjac

SUH = kvalitetnija starost

Umirovljena ekonomistica Mira Kosić rođena je u Donjem Miholjcu, a nakon završene Srednje ekonomske škole u Osijeku zaposlila se u GP Gradnja, istovremeno studirajući na Pravnom fakultetu, vođena željom da se jednog dana zaposli kao pravnica u istoj firmi. Nakon dvije godine rada uz studij, vratila se u rodno mjesto te zaposlila u knjigovodstvu Poljoprivrednog dobra Donji Miholjac. Priznaje doduše da nije gajila osobit interes za knjigovodstvo, pa se nakon tri godine zaposlila kao tajnica u Osnovnoj školi Viljevski Cret. Vrijeme je pokazalo kako je upravo rad u školi ono što voli i što ju ispunjava, pa je, prešavši u tajništvo OŠ Augusta Harambašića, također u Miholjcu, ondje provela punih šesnaest godina. Sve do 1990. godine radila je u tajništvu SIZ-a odgoja i osnovnog obrazovanja, odnosno do ukidanja SIZ-ova. Kako tada nije imala uvjete za odlazak u mirovinu, tadašnja «politika» je odlučila da još dvije godine radi na mjestu ravnateljice dječjeg vrtića u istoj školi, sve dok ne izvrši razdvajanje vrtića i škole. Po obavljenom zadatku,1993. je, sa svega 51 navršenom godinom i 32 godine radnoga staža, bila prisiljena otići u prijevremenu mirovinu.

- Ratno stanje, završetak radnog vijeka, dvoje djece na studiju, izbjeglice i baka koja živi s nama bez mirovine... Trudila sam se normalno živjeti i prihvaćala sam svaku poslovnu priliku koja bi mi se ukazala. Kako je tih godina u Miholjcu osnovana Hrvatska stranka umirovljenika, uključila sam se, a 1997. osnovana je i Podružnica SUH-a, čiji me osnivač i prvi predsjednik Mladen Čipić pozvao da se pridružim. Zainteresirao me njegov rad i briga o našim umirovljenicima, te sam poziv sa zadovoljstvom prihvatila.

Dužnosti predsjednice SUH-a u Donjem Miholjcu Mira obavlja još od 2002. godine, a Registar članstva bilježi 615 članova. Međutim, kaže, nisu svi aktivni, neki su odustali od članstva zbog starosti ili bolesti, preseljenja u druga mjesta ili u domove umirovljenika, a ima i veliki broj umrlih. Prema evidenciji uplaćene članarine, nastavlja, stvarna brojka kreće se između 280 i 300 članova. Podružnica okuplja umirovljenike s područja još tri općine, no većina ih je upravo iz Općine Donji Miholjac (Magadenovac, Marijanci i Valpovo). Nastoje svojim članovima pružiti što kvalitetnije sadržaje, organizirati izlete, putovanja te razne sportsko-rekreativne aktivnosti.

- Ima tu svega! Od odmora na moru tjedan dana na koje odlaze grupe od 30 – 40 članova, kupanja u Bizovcu ili Harkanju sedam do deset dana za 30 do 50 članova, pa do izleta u prirodu - Jankovac, Stara Drava, Kopački rit, Aljmaš, Feričanci... Posjetili smo i Plitvička jezera, Brijune, Topusko, Kloštar – Ludbreg, Trakošćan, Koprivnicu, Hlebine, Kutjevo, Tuzlu, a proljetos smo na Staroj Dravi organizirali i natjecanje u kartanju, šahu i pikadu. Osim tjednih rekreativnih i zabavnih aktivnosti poput kartanja, pikada, nordijskog hodanja, gimnastike i ručnog rada, redovito sudjelujemo i na županijskim sportskim natjecanjima. Organiziramo i odlaske na kazališne i kino predstave te prigodne zabave uz glazbu, ples, tombolu i kolače. Naše članice prilikom blagdana i proslave Dana grada organiziraju prodaju domaćih kolača, a svim aktivnim članovima šaljemo rođendanske čestitke. Po potrebi im priskrbljujemo čak i  meso i mesne prerađevine uz obročnu otplatu, nabrojila nam je Mira raznovrsne aktivnosti u kojima uživaju njezini kolege i kolegice.

Naši SUH-ovci u Donjem Miholjcu posebno se zalažu za uzajamnu solidarnost i pomaganje, pa tako njihova tzv. „Kasa uzajamne pomoći“ broji oko stotinu članova te uspješno djeluje već deset godina. Posebnu brigu vode o bolesnim članovima, kao i onima slabijeg imovinskog stanja.

- Tijekom božićnih i uskršnjih blagdana našim potrebitim kolegama podijelimo 30 poklon paket koje za njih osigurava Grad Donji Miholjac. Pri organiziranju naših aktivnosti osobito vodimo računa o financijskim mogućnostima članova kako bi nam se što više njih moglo pridružiti. No kako Podružnica pokriva široko područje, događa se da  prilikom organiziranja pojedinih aktivnosti, kada se sve zbroji, ne bude mjesta za sve zainteresirane! Stoga bi bilo dobro kada bi se u našem kraju osnovalo još podružnica koje bi onda preuzele neke od tih aktivnosti. Osim toga, kako su naše prostorije smještene u zgradi bivše vojarne, trenutno nam veliki problem predstavlja otežan pristup zbog visokog stepeništa. Zaključili smo da je potrebno od Grada zatražiti na korištenje pristupačniji prostor, jer i to je jedan od razloga opadanju broja članova.

Naša slavonska povjerenica napominje kako, uz navedeno, na smanjivanje broja članova Podružnice utječe i skromno imovinsko stanje umirovljenika, a i samu Podružnicu more novčane brige.

- Zbog smanjenog priljeva sredstava iz gradskog proračuna trenutno nam je glavna briga osiguranje planiranih i potrebnih sredstava za rad, stoga smo na izvještajnoj skupštini morali donijeti odluku o povećanju članarine za iduću godinu. No s druge strane, dobra vijest je da nam se svake godine pridružuju novi umirovljenici privučeni našim šarolikim aktivnostima. I oni prepoznaju da treba što aktivnije živjeti, jer to znači i kvalitetniju starost! (Marina Tripović)