UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Zdenka Ladišić, predsjednica Podružnice SUH-a Studentski grad

Mi znamo, hoćemo i možemo!  

Rođena Osječanka, Zdenka Ladišić je nakon završene Srednje ekonomske škole radila u reeksportnom poduzeću „Ferimport“, te je nakon tri desetljeća radnog staža, kao šefica inozemnih firmi i predstavništva, otišla u mirovinu.

Mogla je, još raditi, kaže, no štetni ugovori i manipulacije u korist pojedinaca pridonijeli su njezinoj odluci o umirovljenju. Njezin suprug tada je već bio u mirovini, sin, snaha i dvoje unučadi u Kanadi, a ona se pitala - „Što ću raditi u mirovini?“ Isprva se bojala te promjene, no posjet djeci pomogao joj je da lakše prebrodi prestanak radnog odnosa.

- Osjećala sam da sam u izvrsnoj mentalnoj i fizičkoj snazi, pa to što sam se umirovila za mene nipošto nije značilo i da sam se - umirila. Po povratku iz Amerike odmah sam se upisala u Pučko otvoreno učilište, gdje sam osam godina pohađala tečajeve iz informatike, fotografije, arheologije, ali i mnoge druge. Uz to sam i devet godina rekreativno vježbala u Kulturnom centru Dubrava i plivala na bazenima Mladost. Osim toga, kada sam otkrila da se u našem Mjestom odboru počinju održavati vježbe za kralježnicu, odmah sam se uključila, priča naša aktivna povjerenica živog sportskog duha, te nastavlja:

- Voditelj vježbi je bio Stevo Živčić, tadašnji predsjednik HSU-a Studentskog grada. Kako tada nisam bila uključena u niti jednu stranku, učlanila sam se, te počela sudjelovati u druženjima, izletima i ostalim aktivnostima. „Pala“ je ideja da kolege Stevo Živčić, Snježana Živčić, Jadranka Bogner i ja odemo u Sindikat umirovljenika i malo se raspitamo o svemu. Primila nas je Milica Čavkić, potpredsjednica SUH-a i predsjednica Odbora za učlanjivanje te prava i povlastice članstva, koja nas je opširno informirala o radu Sindikata te strpljivo odgovarala na naša pitanja. Na kraju nam je savjetovala da osnujemo novu podružnicu, jer je, prema njezinim riječima, u nama vidjela veliki potencijal. Kako je vrijeme kasnije pokazalo, bila je u pravu.

U sklopu glavnih aktivnosti, članovi Podružnice Studentski grad, uz već spomenute vježbe za kralježnicu, dva puta tjedno održavaju sportske sekcije, igra se stolni tenis, pikado, karta belot, a prakticiraju i tzv. nordijskog hodanje. Sudjelovali su u 1. Sportskim susretima SUH-a, a upravo je Studentski grad bio je domaćinom 2. susreta održanih 27. rujna - domaća ekipa osvojila je zlatne medalje. Osim sporta, neumorni SUH-ovci Studentskog grada imaju vrlo raznolike interese.

- Izvrsni smo u pravljenju čestitki tzv. quilling tehnikom, pa smo u trgovačkom centru „Garden mall“ dva tjedna predstavljali svoje radove, a snimila nas je i zagrebačka televizija Z-1. Imali smo i tečaj informatike, zdravstvene programe te zanimljivo edukativno predavanje o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju. Bilo je tu i odlazaka na koncerte i u kazalište, sudjelovali smo u akciji „Hrvatska volontira“, na manifestacijama u povodu Tjedna udruga i Međunarodnog dana starijih osoba na Zrinjevcu, te na Jarunskim sportskim susretima. Također, organizirali smo i mamografski pregled za žene, a od rujna smo krenuli i s mjerenjem tlaka i šećera u krvi. Raduje nas i to što smo ostvarili kontakt  s umirovljenicima iz grada Lendave u Sloveniji, uspješno surađujemo i s Maticom umirovljenika Novi Zagreb, imamo Facebook stranicu, a kolegice Živčić, Vukojević i ja izdajemo list „Juniori i seniori. Moram spomenuti i to kako smo posebno ponosni na naše humanitarno djelovanje za pomoć djeci u Africi.

No naša vedra i vrijedna sindikalistica, iako umirovljenički život nastoji prožeti što pozitivnim iskustvima, stjecanju novih vještina, rekreacijom i druženjima, svjesna je činjenice da su umirovljenici ipak najugroženija skupina našeg društva.

- Mi umirovljenici smo, veliki umjetnici u preživljavanju! Razočaram se svaki put kada na protestima sretnem ista lica, a ostale kao da se to ne tiče, kao da su zadovoljni i nemaju se potrebu boriti za svoja prava. Svi imamo 24 sata dnevno na raspolaganju i na nama je kako ćemo  i gdje to vrijeme iskoristiti. Ima u nama i znanja i borbenog duha - samo da je zdravlja! Možemo još mnogo toga učiniti kako bi nam svima bilo bolje. Mi to znamo, hoćemo i možemo! Učlanivši se u Sindikat, život nam je postao bogatiji i kvalitetniji. Jednostavno odbijamo da otpišu i nas i naše mirovine! Iako smo mlada Podružnica koja djeluje tek drugu godinu, uvjerena sam kako su svi naši članovi i više nego zadovoljni dosadašnjim radom.

- Preporučujem svima - učlanite se u SUH, u šarenilu programa i aktivnosti sigurno ćete pronaći nešto za sebe, a naučit ćete i mnoštvo novih vještina te steći brojna nova poznanstva i prijatelje. Zajedničkim snagama možemo mnogo toga promijeniti na bolje! (Marina Tripović)