UVODNA RIJEČ

Malo više od najmanjeg

Piše: Jasna A. Petrović

     Procurila je informacija kako će se u okviru mirovinske reforme ići na ruku i onima s najnižim mirovinama i to povećanjem za tri posto. O čemu je tu riječ? Tko bi lud izvukao iz džepa tri posto povišice, u vrijeme kad plaće ra­stu za više od četiri posto, a cijene iznenađuju skokovima iza svakog ugla. Bacili smo grah i zaključili kako će najniže mirovine porasti za 3,13 posto. Jesmo li jako pametni ili či­tamo budućnost iz graha? Nema tu tajne, pa čak i nije riječ o nekoj pravoj povišici, već samo o ispravljanju nesuvisle i nepravedne prijašnje odredbe.

     Prvo treba naglasiti kako je svrha mirovine i dugogo­dišnjeg uplaćivanja mirovinskih doprinosa zaštita od si­romaštva u starosti te zaštita dostojanstva starijih osoba. Zato se u svim europskim zemljama smišljaju mehanizmi kojima bi se umirovljenike zaštitilo od potonuća na dno bijede. U većini njih, kao i u Hrvatskoj, to je bila minimalna mirovina, dakle univerzalni najniži iznos ispod kojega ne smije pasti ni jedna mirovina, ali je to postojalo do kraja 1998. godine, kad je „izmišljena" takozvana najniža miro­vina, koja nije uvjetovana cenzusom, već ovisi o dužini mi­rovinskog staža. No,„jedinična cijena" najniže mirovine, ak­tualna vrijednost mirovine (AVM) je od 1. srpnja u visini od 63,61 kune, dok je AVM za izračun osnovne mirovine 65,60 kuna. Bezrazložno utvrđena niža vrijednost AVM-a samo za siromašne je točno za 3,13 posto niža! I ta bi se nepravda ovom reformom trebala korigirati, tako da će i AVM za naj­nižu mirovinu iznositi 65,60 kuna.

Jesmo li zadovoljni? Prvi korak, mali korak više od naj­manjeg. Tako umirovljenik s 15 godina radnog staža neće više imati zajamčenu najnižu mirovinu od 954 kune, već 984 kune. Samo ili čak 30 kuna više. Onaj, pak, koji je radio 40 go­dina dobit će sada najmanje 2.624 kune, ili čak osamdesetak kuna više. Super? Ne, jer to se odnosi samo na one koji su za­radili starosnu, ali ne i prijevremenu starosnu mirovinu. Ta­kvima, koji su s kojom godinom manjka godina života otišli u prijevremenu mirovinu, oduzet će se linearno 20,4 posto od mirovine. Daju ti, dakle, 80 kuna, a onda oduzmu nešto više od pedesetak kuna. Takva je matematika ove i bivših Vlada. Daj malo, uzmi više. U cijelosti, to je politika protiv siromašnih, bez empatije, bez srca, bez poštovanja.

     Siromaštvo je najgori oblik nasilja, rekao je Mahatma Gandhi. A stvari teku, ne prema zaustavljanju siromaštva, već prema ubijanju želje. Kao da mora postojati prirodno stanje nemati, biti jadan, željeti sreću. Kao da je dostojan­stven život neprirodna želja, a prirodno je dobiti malo više od najmanjeg. Tri posto.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Zdenka Ladišić, predsjednica Podružnice SUH-a Studentski grad

Mi znamo, hoćemo i možemo!  

Rođena Osječanka, Zdenka Ladišić je nakon završene Srednje ekonomske škole radila u reeksportnom poduzeću „Ferimport“, te je nakon tri desetljeća radnog staža, kao šefica inozemnih firmi i predstavništva, otišla u mirovinu.

Mogla je, još raditi, kaže, no štetni ugovori i manipulacije u korist pojedinaca pridonijeli su njezinoj odluci o umirovljenju. Njezin suprug tada je već bio u mirovini, sin, snaha i dvoje unučadi u Kanadi, a ona se pitala - „Što ću raditi u mirovini?“ Isprva se bojala te promjene, no posjet djeci pomogao joj je da lakše prebrodi prestanak radnog odnosa.

- Osjećala sam da sam u izvrsnoj mentalnoj i fizičkoj snazi, pa to što sam se umirovila za mene nipošto nije značilo i da sam se - umirila. Po povratku iz Amerike odmah sam se upisala u Pučko otvoreno učilište, gdje sam osam godina pohađala tečajeve iz informatike, fotografije, arheologije, ali i mnoge druge. Uz to sam i devet godina rekreativno vježbala u Kulturnom centru Dubrava i plivala na bazenima Mladost. Osim toga, kada sam otkrila da se u našem Mjestom odboru počinju održavati vježbe za kralježnicu, odmah sam se uključila, priča naša aktivna povjerenica živog sportskog duha, te nastavlja:

- Voditelj vježbi je bio Stevo Živčić, tadašnji predsjednik HSU-a Studentskog grada. Kako tada nisam bila uključena u niti jednu stranku, učlanila sam se, te počela sudjelovati u druženjima, izletima i ostalim aktivnostima. „Pala“ je ideja da kolege Stevo Živčić, Snježana Živčić, Jadranka Bogner i ja odemo u Sindikat umirovljenika i malo se raspitamo o svemu. Primila nas je Milica Čavkić, potpredsjednica SUH-a i predsjednica Odbora za učlanjivanje te prava i povlastice članstva, koja nas je opširno informirala o radu Sindikata te strpljivo odgovarala na naša pitanja. Na kraju nam je savjetovala da osnujemo novu podružnicu, jer je, prema njezinim riječima, u nama vidjela veliki potencijal. Kako je vrijeme kasnije pokazalo, bila je u pravu.

U sklopu glavnih aktivnosti, članovi Podružnice Studentski grad, uz već spomenute vježbe za kralježnicu, dva puta tjedno održavaju sportske sekcije, igra se stolni tenis, pikado, karta belot, a prakticiraju i tzv. nordijskog hodanje. Sudjelovali su u 1. Sportskim susretima SUH-a, a upravo je Studentski grad bio je domaćinom 2. susreta održanih 27. rujna - domaća ekipa osvojila je zlatne medalje. Osim sporta, neumorni SUH-ovci Studentskog grada imaju vrlo raznolike interese.

- Izvrsni smo u pravljenju čestitki tzv. quilling tehnikom, pa smo u trgovačkom centru „Garden mall“ dva tjedna predstavljali svoje radove, a snimila nas je i zagrebačka televizija Z-1. Imali smo i tečaj informatike, zdravstvene programe te zanimljivo edukativno predavanje o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju. Bilo je tu i odlazaka na koncerte i u kazalište, sudjelovali smo u akciji „Hrvatska volontira“, na manifestacijama u povodu Tjedna udruga i Međunarodnog dana starijih osoba na Zrinjevcu, te na Jarunskim sportskim susretima. Također, organizirali smo i mamografski pregled za žene, a od rujna smo krenuli i s mjerenjem tlaka i šećera u krvi. Raduje nas i to što smo ostvarili kontakt  s umirovljenicima iz grada Lendave u Sloveniji, uspješno surađujemo i s Maticom umirovljenika Novi Zagreb, imamo Facebook stranicu, a kolegice Živčić, Vukojević i ja izdajemo list „Juniori i seniori. Moram spomenuti i to kako smo posebno ponosni na naše humanitarno djelovanje za pomoć djeci u Africi.

No naša vedra i vrijedna sindikalistica, iako umirovljenički život nastoji prožeti što pozitivnim iskustvima, stjecanju novih vještina, rekreacijom i druženjima, svjesna je činjenice da su umirovljenici ipak najugroženija skupina našeg društva.

- Mi umirovljenici smo, veliki umjetnici u preživljavanju! Razočaram se svaki put kada na protestima sretnem ista lica, a ostale kao da se to ne tiče, kao da su zadovoljni i nemaju se potrebu boriti za svoja prava. Svi imamo 24 sata dnevno na raspolaganju i na nama je kako ćemo  i gdje to vrijeme iskoristiti. Ima u nama i znanja i borbenog duha - samo da je zdravlja! Možemo još mnogo toga učiniti kako bi nam svima bilo bolje. Mi to znamo, hoćemo i možemo! Učlanivši se u Sindikat, život nam je postao bogatiji i kvalitetniji. Jednostavno odbijamo da otpišu i nas i naše mirovine! Iako smo mlada Podružnica koja djeluje tek drugu godinu, uvjerena sam kako su svi naši članovi i više nego zadovoljni dosadašnjim radom.

- Preporučujem svima - učlanite se u SUH, u šarenilu programa i aktivnosti sigurno ćete pronaći nešto za sebe, a naučit ćete i mnoštvo novih vještina te steći brojna nova poznanstva i prijatelje. Zajedničkim snagama možemo mnogo toga promijeniti na bolje! (Marina Tripović)